Postoje strašni zločini koji ne zastarijevaju i koji se zbog svoje bezumne okrutnosti ne mogu zaboraviti.
Prije točno 31 godinu, 14. lipnja 1992., u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu na živoj lomači spaljeno je više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece i starijih osoba. Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u naručju svoje majke.
Na kuću je bačena granata, a potom su zločinci pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor, piše Radiosarajevo.ba.
Većina žrtava bila je iz sela Koritnik gdje su ih pokupili i naredili im da uđu u autobuse, koji su ih navodno trebali odvesti u Kladanj na slobodni teritorij.
Udruženje Žena žrtva rata i Višegrad 92 svake godine obilježavaju ovu godišnjicu spuštanjem bijelih ruža u rijeku Drinu s mosta Mehmed paše Sokolovića podsjećajući se tako svih stravičnih zločina počinjenih u Višegradu.
Zločinci su 13 dana poslije, 27. lipnja u drugoj kući u višegradskom naselju Bikavac, u vlasništvu Mehe Aljića, također zapalili više civila. U ove dvije kuće u Višegradu 1992. godine pripadnici paravojne formacije "Osvetnici" pod vodstvom Milana i Sredoja Lukića, zatvorili su, a nakon toga i žive zapalili više od 130 civila.
Za zločine u Višegradu pravomoćnom presudom u Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju osuđeni su Milan Lukić na doživotni zatvor, Sredoje Lukić na 27 godina zatvora i Mitar Vasiljević na 15 godina zatvora.
Milan Lukić pao u Argentini
"U čitavoj predugoj, tužnoj i bijednoj povijesti čovjekove neljudskosti prema čovjeku, požari u Pionirskoj ulici i Bikavcu moraju biti pri vrhu popisa", rekao je svojevremeno sudac Patrick Robinson izričući prvostupanjsku presudu Milanu i Sredoju Lukiću.
"Postoji jedinstvena okrutnost u zatiranju svih tragova pojedinačnih žrtava, što stavlja dodatnu težinu na ovaj zločin", rekao je tada sudac.
Milan Lukić rođen je u Foči. Ratni zločinac podrijetlom je iz sela Rujište, udaljenog 15 kilometara od Višegrada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Lukić je živio u Obrenovcu u Srbiji te Njemačkoj i Švicarskoj.
U proljeće 1992. godine vraća se u Višegrad, gdje organizira paravojne jedinice Osvetnici (ponekad poznati i pod imenom Bijeli orlovi) s ciljem progona i istrebljenja domicilnog stanovništva. Poslije pada Višegrada 12. travnja 1992. godine usko surađuje sa srpskim okupacijskim vlastima i Užičkim korpusom JNA.
U kolovozu 2005. godine uhićen je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje je živio pod lažnim imenom - Goran Dukanović. 20. veljače 2006. godine izručen je međunarodnom tribunalu u Haagu, piše Radiosarajevo.ba.