Kako je Mladićev sin dobio novce Sveučilišta u Mostaru koje financira Hrvatska? Nije imao srama, javio se na natječaj!

Naizgled, radilo se o jednom sasvim običnom ugovoru.

Fakultet je tražio tvrtku za izradu navigacijskog sustava za praćenje stoke. Sveučilište je raspisalo natječaj i odabralo izvođača. Nekoliko mjeseci poslije priča se ponovila. Fakultet je zatražio izradu nove funkcionalnosti GPS ogrlice i web-aplikacije za praćenje stoke. Sveučilište ponovno raspisalo natječaj. A ista tvrtka ponovno dobila posao.

Nisu tu bili u igri veliki milijuni. U svijetu javnih nabava radilo se doista o nevelikom iznosu.

Pažljivijem promatraču možda bi, doduše, za oko zapela činjenica da se na oba natječaja javila samo jedna tvrtka. Ona koja je na kraju, logično, i pobijedila. Uočio bi i da je u drugom natječaju njezina ponuda bila gotovo identična vrijednosti posla koju je prethodno procijenilo Sveučilište. Razlika je bila doslovno simbolična. Ali u svijetu kojim smo okruženi takve situacije nisu nikakva rijetkost. Gotovo da smo na njih navikli.

U ovoj je priči nešto drugo bolo u oči.

Ime vlasnika tvrtke koja je oba puta odabrana na natječaju.

Riječ je o Darku Mladiću, sinu pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, nedavno uz velike počasti pokopanog u Beogradu. Ujedno i vlasniku banjolučke tvrtke Digitalni ozon d.o.o., koju je Sveučilište u Mostaru u dva navrata odabralo na natječajima za potrebe svojeg Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta.

Prvi posao bio je vezan uz nabavu sustava navigacije za praćenje stoke i prateću komunikacijsku infrastrukturu. Ugovor s tvrtkom u vlasništvu Mladićevog sina zaključen je 29. travnja 2025. godine. Vrijednost posla iznosila je 12.700 konvertibilnih maraka bez PDV-a, odnosno 14.859 maraka s PDV-om. Na natječaj je pristigla samo jedna ponuda – ona Digitalnog ozona.

Nepuna tri mjeseca poslije Sveučilište raspisalo je novi postupak za potrebe istog fakulteta. Ovaj put tražene su usluge dizajna nove funkcionalnosti GPS ogrlice i web-aplikacije za GPS ogrlice. Procijenjena vrijednost nabave iznosila je 15.500 maraka bez PDV-a, a Digitalni ozon ponudio je samo jednu marku manje. Ponuda je iznosila 15.499 maraka.  I u tom je postupku pristigla samo jedna ponuda. Ugovor je zaključen 18. srpnja 2025., a njegova vrijednost s PDV-om iznosila je oko 18.133 marke.

Sveučilište je, dakle, tijekom nepuna tri mjeseca s tvrtkom Darka Mladića sklopilo dva ugovora ukupne vrijednosti 32.992 konvertibilne marke s PDV-om. U oba postupka kriterij za dodjelu ugovora bila je najniža cijena, a prema objavljenim podacima nije bilo drugih ponuđača s kojima bi se cijena mogla uspoređivati.

Mostarski ugovori pritom nisu ni izdaleka najveći poslovi koje je Mladićeva tvrtka posljednjih godina dobivala od javnog sektora u Bosni i Hercegovini.

Digitalni ozon puno je izdašnije poslove sklapao s institucijama u Republici Srpskoj, a ne treba zanemariti ni podatak kojega je objavio bosanskohercegovački istraživački portal Žurnal, a prema kojemu je Mladićeva tvrtka dobivala poslove i od institucija na državnoj razini te onih u Federaciji BiH. Među naručiteljima navode se, među ostalima, Regulatorna agencija za komunikacije BiH, Ministarstvo pravde BiH, Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, Univerzitet u Istočnom Sarajevu te Univerzitet u Tuzli.

Digitalni ozon u šest je godina ostvario ukupno 4,54 milijuna konvertibilnih maraka prihoda, dok je vrijednost 27 evidentiranih ugovora s javnim institucijama iznosila nešto više od 573 tisuće maraka s PDV-om.

Za hrvatsku javnost priča o poslovima Mladićeve tvrtke sa Sveučilištem u Mostaru ima još jednu, prilično zanimljivu dimenziju.

Sveučilište u Mostaru već se godinama značajnim iznosima financira iz hrvatskog državnog proračuna. Hrvatska mu je 2024. kroz dva programa osigurala oko 1,65 milijuna eura, a 2025. potpora je višestruko povećana. Ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs i rektor Sveučilišta u Mostaru Zoran Tomić u ožujku prošle godine potpisali su ugovor kojim je Hrvatska za financijsku i konsolidacijsku stabilnost Sveučilišta osigurala čak deset milijuna eura.

Upravo te godine Sveučilište u Mostaru sklopilo je i dva ugovora s tvrtkom Darka Mladića.

To naravno automatski ne znači da je Digitalni ozon plaćen hrvatskim novcem. 

Iz javno dostupne dokumentacije ne može se utvrditi iz kojeg su izvora plaćena ta dva konkretna posla. Najveći dio hrvatske potpore Sveučilištu za 2025. bio je namijenjen sufinanciranju plaća, dok je ostatak bio predviđen za troškove nastavnika iz Hrvatske i poslijediplomske studije.

Postoji, međutim, legitimno pitanje koje proizlazi iz činjenice da Hrvatska s deset milijuna eura godišnje sudjeluje u financijskoj stabilnosti Sveučilišta: iz kojih su sredstava plaćena dva ugovora s tvrtkom sina Ratka Mladića i jesu li hrvatska sredstva, izravno ili neizravno, sudjelovala u njihovu financiranju? To smo pitanje poslali Sveučilištu u Mostaru, iz kojeg smo obaviješteni da ćemo odgovore dobiti naknadno.

Cijela priča dobiva dodatnu težinu kada se pogleda što Darko Mladić posljednjih godina javno govori o Hrvatskoj. Vlasnik tvrtke s kojom je Sveučilište u Mostaru sklopilo dva ugovora nije samo sin Ratka Mladića niti osoba koja već desetljećima javno brani svojeg oca i osporava ključne zaključke haških presuda. Darko Mladić Hrvatsku je prije samo dvije godine svrstao među države koje su počinile genocid nad Srbima.

-Očigledno da oni koji su izvršili genocid nad nama, prije svega Njemačka i Hrvatska, žele da izvrše jednu inverziju, da žrtve prebace u status zločinca, a sebe predstave kao žrtve - izjavio Mladić 2024. godine tijekom rasprava koje su pratile donošenje rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici. 

Nije to bio prvi put da je Hrvatsku i njezinu ulogu u ratovima devedesetih opisivao na taj način. Nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču 2012. tvrdio je da je Hrvatska novcem, lobiranjem i dobrim odvjetnicima uspjela srušiti haašku konstrukciju o udruženom zločinačkom pothvatu. Pet godina poslije hrvatske i bošnjačke snage opisivao je kao „pješadiju NATO alijanse“.

A na pogrebu svojeg oca u Beogradu posebno se vratio na 1991. godinu i Ratkov odlazak u Knin. Prenoseći njegove riječi, Darko Mladić ustvrdio je da mu je otac tada rekao: „Dao sam riječ da ću braniti narod i državu. To je obaveza i čast.“

Treba reći i to da je retorika koju Darko Mladić koristi prema Hrvatskoj ipak osjetno blaža od načina na koji govori o Bošnjacima. Tu nije ostajao samo na političkim optužbama i vlastitim interpretacijama rata. Osporavao je genocid u Srebrenici, umanjivao odgovornost srpske strane, a odgovornost za pojedine zločine nad sarajevskim civilima otvoreno prebacivao na same Bošnjake. Govoreći tako o masakru na sarajevskoj tržnici Markale, tvrdio je da granata nije mogla biti ispaljena sa srpskih položaja.

– Ostaje samo još jedna strana koja može da bude kriva za te žrtve, a to su muslimani – izjavio je Mladić, iznoseći pritom i tezu da je napad možda bio „prva misija Al Kaide“.

Sličan obrazac slijedio je i kada je govorio o Srebrenici. Negirao je genocidnu namjeru, tvrdio da njegov otac nije znao za pogubljenja te umanjivao njegovu odgovornost za masovni zločin počinjeni nakon pada enklave. Genocid u Srebrenici opisivao je kao neplaniranu, gotovo pa slučajnu reakciju na oružani sukob s Bošnjacima u Istočnoj Bosni.

Odgovor o izvoru financiranja može razjasniti jesu li hrvatska sredstva imala ikakve veze s tim poslovima. Ali bez obzira na to kakav on bio, Kafka bi u ovoj priči vjerojatno prepoznao dobar zaplet. Heller možda još bolji. 

Hrvatska milijunima financira instituciju koju smatra strateški važnom za položaj Hrvata u BiH. A ona posao dodjeljuje tvrtki čovjeka koji Hrvatsku optužuje za genocid. 

Prava kvaka 22, samo na balkanski način.