StoryEditor
Regijavijesti i konteksti

Kako su Dritan i Porfirije otvorili vrata kaosu u Crnoj Gori: Je li malo glume oko Kosova bio tek manevar da bi se opet udarilo na naše susjede

6. kolovoza 2022. - 16:51

Dok veliki brat Vladimir (Putin) vodi otvoreni rat protiv Zapada nastojeći vratiti kartu Europe na geopolitičke postavke iz vremena Sovjetskog Saveza, ni mali brat Aleksandar (Vučić) ne smije mirovati.

A i nije on od mirovanja kada je o velikorsrpskom projektu, ili suvremenije “srpskom svetu”, riječ. Na razini dnevnih vijesti izgledalo je ovih dana da se mali brat Aleksandar priprema napasti NATO (formalno KFOR) na Kosovu.

No nije mali Aleksandar baš tako neracionalan. Tenzije koje je podigao, vojska koju je podigao, barikade koje su Srbi podigli na sjeveru Kosova, podignute su ponajviše zbog skretanja pozornosti s trenutačno prioritetnog cilja srpske destabilizacije na Balkanu – s Crne Gore.

Bila je to još jedna ciljana srpska provokacija, koja je zazvonila u globalnoj medijskoj i političkoj areni. Na udružene srpske manevre prema Kosovu i na Kosovu reagirao je javno glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, poručujući kako je KFOR (NATO) spreman reagirati bude li ugrožena stabilnost Kosova. Prethodno su povjerljivim kanalima najviši vojni zapovjednici NATO-a istu poruku prenijeli najvišim zapovjednicima srpske vojske.

Srpsko-albanska podjela

Potpisivanje Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i Crne Gore, koji su bez ikakve najave ovih dana u Podgorici upriličili crnogorski premijer Dritan Abazović i patrijarh SPC-a Porfirije, prošlo je praktički bez ikakvog šireg medijskog odjeka. Kao neka usputna lokalna tema. A upravo taj Temeljni ugovor ima potencijal okidača za destabilizaciju i oružani sukob na Balkanu. Mali brat Vučić neće otvoreno vojno napasti NATO na Kosovu, ali će učiniti baš sve da političkim sredstvima, uz SPC kao glavnog političkog aktera, barem destabilizira, ali ako je moguće i politički osvoji Crnu Goru. Mala članica NATO-a Crna Gora, s velikim izlaskom na Jadransko more, značajan je dio projekta i srpskog i ruskog svijeta i veliki predmet želja – i Aleksandra i Vladimira.

Potpisivanjem Temeljnog ugovora s patrijarhom Porfirijem, nominalno “trećeputaški” crnogorski premijer Dritan Abazović praktički se otvoreno svrstao na stranu “srpskog sveta”, potvrdivši da nisu slučajnost njegove izjave kako u Srebrenici nije počinjen genocid nad Bošnjacima, već nad ljudima. Ili recentnija: “Da se ‘Oluja’ nikad ne ponovi, jer tadašnja je politika bila pogubna”.

U širem geopolitičkom kontekstu otvoreno se svrstao među podupiratelje projekta “Otvoreni Balkan” koji osobito snažno zagovaraju srpski vožd Aleksandar Vučić i albanski premijer Edi Rama, a koji podrazumijeva srpsko-albansku podjelu interesnih sfera na zapadnom Balkanu i opasnost za druge manje države i manje narode: opasnost za opstanak Crne Gore i Sjeverne Makedonije kao država, opasnost za opstanak Hrvata u BiH kao naroda, posljedično opasnost za destabilizaciju i preuzimanje juga Hrvatske…

SPC je pak potpisom Temeljnog ugovora s “trećeputaškim” premijerom Abazovićem ostvario ono što je nastojao ostvariti višemjesečnim “litijama” SPC-a uoči posljednjih crnogorskih parlamentarnih izbora (2020.), helikopterskim desantima najvišeg svećenstva SPC-a (patrijarh Porfirije) i njihovim padobranskim upadima (vladika pakrački Jovan) na ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija (2021.).

Prvo, uveli su Crnu Goru na put destabilizacije. I drugo: dobili su ugovor koji praktički priznaje SPC-u vlasništvo nad pravoslavnim sakralnim objektima u Crnoj Gori, uključujući i one u čiji je posjed došla podređivanjem Crnogorske pravoslavne crkve Srpskoj pravoslavnoj crkvi nakon stvaranja zajedničke jugoslavenske države. A time SPC pokazuje da je na teritoriju Crne Gore iznad crnogorske države i institucionalno se učvršćuje kao njezin trajni destabilizator i osporavatelj crnogorskog prava na državnost.

”Trećeputaški” premijer Abazović, na izborima je obećavao demokraciju, a Temeljni ugovor sročen je po mjeri radikalnih srpskih stranaka, koje su ne samo oporba njegovoj manjinskoj vladi, već i oporba crnogorskoj državnosti.

Čišćenje Crne Gore od – ustaša!

Učinio je to nasuprot Đukanovićevu DPS-u, koji mu je u interesu EU puta podupirao manjinsku vladu. Svima koji su ukazivali ne protuustavnost i štetnost ugovora poručio je – da se rasprava može održati nakon što se ugovor potpiše. Prosrpski manevar Dritana Abazovića, neće ostati bez odgovora političkih Crnogoraca, postupak njegova opoziva je u tijeku, a zbog srpske potpore nakon potpisa Temeljnog ugovora ishod inicijative za opoziv je upitan.

Ali je neupitno da političar koji je iskočio niotkud, predstavljajući se kao građanin i europejac, uvodi Crnu Goru na put destabilizacije i potencijalnog kaosa, a po mjeri “srpskog i ruskog sveta”.

Zbivanja u Crnoj Gori zaslužuju posebnu hrvatsku pozornost. Ne samo zato što je riječ o susjednoj državi i članici NATO-a, već još više zato što projekt “srpskog sveta” i nadređenog mu “ruskog sveta” ne poznaju i ne priznaju državne granice i duboko su koordinirani.

Uostalom, tjedan dana prije nego što će patrijarh Porfirije tajno sletjeti u Podgoricu na potpis sporazuma, mitropolit Joanikije je najavio “opće čišćenje od ustašluka, koji je zahvatio donekle Crnu Goru”. A tek Hrvatsku?!•

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. kolovoz 2022 16:52