Nedavno se, 21. veljače, navršilo pola stoljeća od stupanja na snagu ustava SFRJ iz 1974. godine.
Neki povjesničari će s pravom reći da je to najdulji ustav na svijetu, uz onaj indijski. Drugi će kazati da je kontroverzan, a treći, oni skloni velikosrpskom nacionalizmu, govore kako je taj ustav bio posljednji čavao u rasklimanom kovčegu SFRJ.
Zapravo, prava istina je takva da je posljednji ustav bivše zemlje bio samo kontinuitet njezine državnosti i da u sebi nije sadržavao bilo kakve klice secesionizma, jer ustav po svojoj naravi i dijalektici svugdje u svijetu, pa i u bivšoj nam državi, predstavlja pravnu armaturu postojanja te države, a ne njezina ništenja.
Tako da ideja velikosrpske intelektualne zajednice o ustavu "razgrađivanja" jednostavno ne stoji.
Ili, kako bi...