StoryEditor
RegijaANALOGIJE

Jeste li ljubomorni na prosvjednike u Srbiji? Ako jeste, sigurno niste slušali akademika Dušana Teodorovića koji zavidi - Hrvatskoj

Piše Hrvoje Prnjak
12. srpnja 2020. - 10:37

Paralelno s nasilnim prosvjedima u Beogradu, po društvenim mrežama moglo se proteklilh dana pročitati kako neki i u Hrvatskoj žale što sličnih "događanja" nema i kod nas. Sigurno ste naišli na objave i komentare u tom stilu. "I mi to hoćemo", "Na jesen, budite u treningu!"...

Nisu ljubomorni samo ovdašnji navijači, kojima je epidemija korone pokvarila ritam međusobnih i obračuna s policijom. Ima i onih koji sa žaljenjem konstatiraju kako se "Srbi, eto, barem bune, a u Hrvatskoj nitko ništa" . Iako, nedavno smo imali izbore, kao prigodu da birači izraze svoju volju, ali s povijesno niskim postotkom izlaznosti, prvi put ispod 50 posto. Neki podsjećaju kako su posljednji ozbiljni prosvjedi protiv neke odluke vlasti bili još oni zagrebački za Radio 101 u devedesetima, drugi se sjećaju tzv. Facebook prosvjeda 2011. godine (oni su, među ostalim, "izrodili" i jednog Pernara), treći okupljanja zbog kurikularne reforme 2017., četvrti Torcide na Rivi, onda i slabašnih prosvjeda protiv Istanbulske...

Naravno da i u Hrvatskoj ima razloga za prosvjede, jasno, ako ih definiramo kao oblik konstruktivne participacije građana u demokratskom životu neke države. Oni su doprinos pluralizmu, izvaninstitucionalna poruka vlastima da nešto nije kako treba ili naprosto način da se neka inicijativa promovira, "uvede" u javni diskurs.

U Srbiji je situacija ipak nešto drukčija. Tamošnja političko-društvena scena kao da je zapela u ranoj fazi tranzicije iz jednostranačkog u demokratski sistem. Pa je normalno da predsjednik Aleksandar Vučić više nema nikakve oporbe u Skupštini, da se njega pita o baš svemu, od nogometa i odnosa između Partizana i Crvene zvezde, pa do međunarodnih tema i sada, jasno, pandemije. Svakodnevno, nerijetko i višesatno pojavljivanje na televiziji, česte presice s dramatičnim porukama i dramaturškim stankama, a onda i hajke na oporbenjake i kritičare putem tabloida koji funkcioniraju kao kakav produžetak obavještajnih službi... čine situaciju u Srbiji takvom da ljubomoran može biti samo netko jako površan u praćenju čitave situacije ili netko sa sado-mazo sklonostima.

Jer se i aktualni građanski prosvjed zapravo koristi u svrhu suzbijanja demokratizacije života u državi čija vlast ima karakteristike autokratske, gotovo jednostranačke. Ovako heterogen, beogradski prosvjed zapravo i nema neki naročit demokratski potencijal, jer je njegov jedini jasno vidljivi cilj proteklih dana bio – pokušaj da se provali u parlament. A to nema čak niti simboličnu "težinu", pošto su i dosadašnja predsjednica Skupštine i premijerka zapravo – Vučićeve marionete, što je vidljivo i iz gotovo podaničkog odnosa kojega Maja Gojković i Ana Brnabić gotovo u svakom javnom nastupu pokazuju u odnosu na predsjednika države.

A na ulicama - kaos. Ili programirani kaos, dođe na isto. Pa tako jedni negoduju protiv načina na koji vlast vodi bitku s koronom, i drže da ju Vučić zapravo instrumentalizira, drugi viču da im je dosta Vučićeve vladavine uopće. Treći skandiraju Kosovu. I pritom policajcima psuju ustašku majku. Jedni su za sukobe, drugi nisu... Prvi govornik na prosvjedima se pojavio tek peti dan, bio je to raspop Antonije Davidović koji je pozvao okupljene "da ometaju novinare dok rade da ne mogu lagati“. 

Pa je pravo pitanje za one koji bi "da se i kod nas tako nešto događa" – na koji ste točno dio ljubomorni? Onaj u kojem prosvjednici napadaju i novinare i oporbene političare? Nije valjda da ste se "zakačili" na onaj dio u kojem su prosvjednici plesali kolo... Ili vam je posebno napet dio prosvjeda u kojem prosvjednike batinaju i ljudi u civilu čije djelovanje nije nimalo spontano, a kako su kolege iz tamošnjih medija već dokazali, nije riječ o policajcima u civilu...

Uostalom, dovoljno je ljekovito za tu vrstu povodljivosti citirati što je u programu N1 televizije četvrte večeri prosvjeda kazao beogradski akademik Dušan Teodorović, koji aktualne prosvjede u Srbiji vidi "kao finalni rezultat vladavine Aleksandra Vučića u ovih osam godina".

image
AFP


I upozorava: "Ovo je zapravo rezultat posljednjih 30 godina. Od raspada Jugoslavije, Srbija ne može pronaći svoj put, a vode nas najbolji učenici Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića, to su Vučić i Ivica Dačić, njihovi nekadašnji posilni...
Ovo je tragedija naroda, građana Srbije, i pokazuje slom države, institucija, ovo najbolje pokazuje da se Srbija pretvorila u jednog čovjeka. Uz sve ograde, usudio bih se reći – čovjeka s ozbiljnim zdravstvenim problemima, jer kad jedan čovjek drži čitavu državu, onda je vrlo bitno u kakvom je on mentalnom stanju...
U Hrvatskoj nemate ovakve scene, jer ste 30 minuta poslije izbora imali čistu situaciju i nitko se nije žalio! Ovdje su izbori pokradeni, u organizaciji Aleksandra Vučića... Ja sam osobno imao priliku vidjeti zapisnike potpisane od jedne jedine osobe, s istim rukopisom na 20 potpisa. Takvih zapisnika ima na stotine! Onda, brojevi glasova se nisu slagali sa stanjem u vrećama... Jedino rješenje je formiranje prijelazne vlade ili vlade nacionalnog spasa. Kao nakon 5. listopada, postaviti kominstre, formirati novi krizni stožer, jer je narod izgubio povjerenje; narod i jest na ulici zbog laganja o broju mrtvih, Vučićevih izjava...
Ali bojim se da Vučić ne želi učiti iz primjera - iako zna tko je bio Salazar u Portugalu, Trujillo u Dominikanskoj Republici, Milošević u krajnoj liniji; i on vuče ovu zemlju u tragediju sukoba"...

Akademik Teodorović ističe i sljedeće: "Ovi mladi ljudi su odrasli u jednom getu, Srbija je i u ovom trenutku svojevrsni geto, europski geto. Ne vjerujem da je itko od njih bio u kazalištu, da je pročitao 'Orlovi rano lete' Branka Ćopića... Imate dio mlade populacije koja se može iskazati jedino u okviru navijačkih grupa, i dok traje prvenstvo oni su upravo u ovakvim 'aktivnostima'. Njima se poseban izazov sukob s policijom... I zato je ovo tragedija svih nas", zaključuje te dodaje kako "postoji i Srbija koja želi u EU" te da Srbima netko "mora reći da je Kosovo druga država već 20 godina"...

I, što kažete; jeste li još ljubomorni na prosvjednike u Srbiji?!

Izdvojeno

14. srpanj 2020 10:43