Jagodina, grad u Šumadiji, poznat je najviše po političaru Draganu Markoviću Palmi koji zabavlja srpsku i regionalnu javnost. Ovog puta iz Jagodine dolazi priča o mladoj Jeleni Marković (34) koja pokazuje da Njemačka ne predstavlja samo Hrvatima omiljenu destinaciju kada je potraga za bolje plaćenim poslom u pitanju. Jelena se nakon završenog fakulteta iz rodne Jagodine preselila u Kragujevac zbog zaposlenja. Dobivši poziv od velikog trgovačkog lanca da se pridruži njihovom timu menadžera, na prvi pogled je bila jako oduševljena. Međutim oduševljenje je ubrzo splasnulo kad joj dodijeljena uloga priopćavanja radnicima da su dobili otkaz, piše Nova.rs.
„To je toliko nezahvalan posao, jednostavno nisam uspjela izaći na kraj s mojom savješću. Svi ti ljudi bili su nečije majke i očevi koji su naprasno ostali bez posla. Ja sam odrasla bez majke, tako da mi je otpuštanje radnika jako teško padalo. Moj stres se gomilao i gomilao, naravno, bilo je tu i nekih drugih faktora koji su utjecali na moju odluku da dam otkaz“, rekla je Jelena.
Jelena kaže da je znak da potraži novi posao bio taj kada tri dana uzastopno nije mogla zaspati.
„Ja sam ležala i gledala u plafon. Sutra sam otišla na posao, tražila razgovor s direktorom i ispričala mu da se selim iz Srbije. Naravno, slagala sam, to mi je prvo palo na pamet, nisam željela da pomisle kako sam neprofesionalna. Ni slutila nisam da će se te moje riječi vrlo brzo i obistiniti“, nastavlja ona.
Za odluku koju je donijela bila je potrebna i hrabrost.
Otac je nije podržao s obzirom na to da je danas teško naći posao.
„Tek kada sam zaplakala i kada sam mu ispričala da se plašim da ću se razboljeti zbog posla, on mi je dao podršku. I onda je samo odjednom rekao kako se trebam odmoriti i napuniti baterije, te otići kod tetke Slavke u Njemačku. Rekoh mu: ’U redu, idem na deset dana’, na što je on rekao da ostanem i duže jer možda tamo pronađem posao. Rekoh, niti znam jezik, niti sam spremna zauvijek otići iz Srbije“, priča ona.
Jelena je otišla u Nemačku, ali ne da bi radila, nego da bi se odmorila.
„Moja tetka je i čistačica i sobarica, svašta radi. Zaista je snalažljiva i spretna, tako da sam joj pomagala s vremena na vrijeme i poslije dva tjedna, njen poslodavac je pitao da li bi ja htjela ostati raditi kod njih, pošto je kupio odmorište i još neke apartmane. Nisam planirala baviti se poslom čistačice, završila sam ekonomiju, računala sam na neki kancelarijski posao. Međutim, meni se svidjela plaća, pa napojnice od gostiju… I ja ostadoh u Nemačkoj, evo već šest godina“, kaže Jelena.
Najviše joj se, kaže, sviđaju ljudi.
„Ja sam toliko oduševljena njihovim ljudima, ljubaznošću, brigom o svemu… Zaista. Baš sam naišla na njihovo gostoprimstvo“.
Što se tiče života u Njemačkoj, kaže da su cijene u Nemačkoj prethodnih mjeseci skočile duplo, a da se zarade kreću od 1.200 eura, pa na više u zavisnosti od toga koliko je čovjek vrijedan i spreman da ulaže u sebe.
„Ako imate plaću plus još neki mali poslić, onda sigurno imate 3.500 neto zarade. Ja, konkretno, radim neka dva sporedna poslića i imam 4.000 eura sigurno, ali sve ovisi, neki mjesec imam i 5.000. Što se tiče stanovanja, troškovi su sljedeći: ako imate četverosoban stan – 900 eura, parking 35 eura, internet 30 eura, struja 100 eura, hrana 300 eura, osiguranje mjesečno za auto oko 90 eura, gorivo oko 200. Srbi odlaze u Nemačku najprije zbog novca, ali s vremenom shvate važnost sigurnosti koju pruža njemački sistem svakom stanovniku te zemlje. Pritom, tu su i ljudi koji su, po meni, sjajni“, kaže Jelena.