Sram, strah od ismijavanja, nepovjerenje prema institucijama i teškoće da prepoznaju ono što su doživjeli povezuju iskustva jedanaestorice muškaraca koji su za Balkan Insight govorili o seksualnom nasilju i uznemiravanju u Srbiji. Njihova svjedočanstva obuhvaćaju silovanja, seksualnu prisilu unutar partnerskih odnosa te neželjeno dodirivanje na radnom mjestu i tijekom izlazaka. Nitko od njih nije prijavio nasilje nadležnim institucijama, a većina o njemu gotovo ni s kim nije razgovarala. Dio muškaraca je maltretiran u hetero, a dio u homo-vezama.
Istraživanje novinara Nemanje Marinovića, objavljeno 7. listopada, pokazuje kako predrasude o muškosti mogu otežati prepoznavanje nasilja i traženje pomoći. Dio sugovornika godinama je smatrao da su sami odgovorni za ono što im se dogodilo. Drugi su očekivali da im okolina neće vjerovati ili da će njihovo iskustvo pretvoriti u predmet šale. Imena svih sugovornika, osim Vuka, promijenjena su na njihov zahtjev radi zaštite identiteta.
BOJANOV SLUČAJ
Bojan je na početku studija upoznao starijeg muškarca koji ga je osvojio inteligencijom i nastupom te postao njegov prvi seksualni partner. Kada je otkrio da ga vara, pokušao je prekinuti vezu. Partner je, prema njegovu svjedočanstvu, odgovorio prijetnjama da će njegovim roditeljima otkriti da je homoseksualac, a potom i da će se ubiti ako ga ostavi. Bojan je tada imao 19 godina. Vratio se u vezu i ostao još tri godine, pristajući na seksualne odnose kako bi izbjegao partnerove ispade i iz straha da će nauditi sebi ili njemu. Tek je poslije shvatio da je riječ o seksualnoj prisili.
MILANOV SLUČAJ
Pritisak unutar veze opisao je i Milan, čija je partnerica, kako tvrdi, određivala koliko često, kada i na koji način trebaju imati spolne odnose. Uspoređivala ih je s drugim parovima, vrijeđala ga, prijetila prekidom i govorila mu da bi trebao potražiti liječenje zbog svojeg seksualnog nagona. Kada je o tome razgovarao s prijateljima, dio ga je podržao, ali neki su ga pitali kakav je muškarac ako ne želi seks.
Sociologinja Hristina Cvetinčanin Knežević za Balkan Insight objašnjava da patrijarhalna očekivanja muškarca prikazuju kao osobu koja uvijek želi seksualni odnos i uvijek ga je spremna inicirati. Odbijanje se zato može protumačiti kao znak da s njim nešto nije u redu, umjesto kao granica koju treba poštovati. Takva očekivanja, upozorava, mogu dovesti do toga da muškarac pristane na odnos samo kako bi dokazao vlastitu muškost.
SILOVAO GA MUŠKARAC
Među sugovornicima su i muškarci koji su opisali silovanje. Dušan je ispričao da ga je nakon izlaska u baru slijedio muškarac čije je približavanje prethodno odbio. Pojavio se u hostelu u kojem je Dušan boravio i ondje ga, prema njegovu svjedočanstvu, silovao. Dušan je poslije prekinuo kontakte s ljudima s kojima se u to vrijeme družio. Kada je pokušavao otvoriti temu nasilja, susretao se s tvrdnjom da muškarci ne mogu biti silovani.
SILOVALA GA ŽENA
Marko je opisao seksualno nasilje koje je nad njim počinila žena tijekom izlaska u klubu. Prema njegovim riječima, oboje su bili pod jakim utjecajem alkohola, a ona ga je odvukla u toaletnu kabinu i prisilila na odnos unatoč njegovu ponovljenom odbijanju. Cvetinčanin Knežević naglašava da tjelesne reakcije, poput erekcije ili ejakulacije, same po sebi ne znače da je osoba odnos željela ili na njega pristala. Tijelo može reagirati i tijekom iskustva koje osoba doživljava kao zastrašujuće ili nasilno.
KADA ODBITI ODNOS
Vuk je imao 18 godina kada je preko aplikacije za upoznavanje dogovorio susret sa znatno starijim muškarcem. Tijekom odnosa govorio je da ga boli, ali muškarac je, kako tvrdi, ignorirao njegove riječi i postajao agresivniji. Vuk dugo nije svoje iskustvo nazivao silovanjem jer je vjerovao da ono nužno podrazumijeva fizičku silu i izričito suprotstavljanje. I dalje osjeća krivnju što odnos nije ranije zaustavio.
PRISTANAK SE MOŽE POVUĆI, ALI SE MORA JASNO IZREĆI
Važnost pristanka provlači se kroz cijelo istraživanje. Sociologinja upozorava da dolazak u nečiji stan, korištenje aplikacije za upoznavanje, golotinja ili prethodni pristanak na određenu seksualnu aktivnost ne predstavljaju dopuštenje za sve što bi moglo uslijediti. Pristanak se odnosi na konkretnu aktivnost i može se povući u bilo kojem trenutku.
UBACIO MU U PIĆE DROGU
Bojan je opisao i drugo iskustvo nasilja, godinama nakon prve veze. Nakon što je preko aplikacije dogovorio susret i otišao u stan drugog muškarca, popio je ponuđeno piće. Ubrzo se počeo osjećati izrazito slabo i dezorijentirano. Sumnja da je bio drogiran, a tvrdi da je muškarcu govorio da prestane. Godinama je krivio sebe zato što je pio alkohol i otišao neznancu. Tek kada se o seksualnom nasilju među homoseksualnim muškarcima počelo otvorenije govoriti, prepoznao je vlastito iskustvo kao silovanje.
PRISTAO NA SEKS KAKO BI ZADRŽAO POSAO
Svjedočanstva otkrivaju i ulogu odnosa moći. Jovan je rekao da je između 22. i 26. godine bio prisiljavan na seksualne odnose kako bi zadržao posao u jednom beogradskom domu zdravlja. Petar je opisao neželjeno dodirivanje i grubo povlačenje prema sebi koje je tijekom izlaska doživio od starijeg, utjecajnog muškarca iz civilnog sektora. O tome nije govorio jer se bojao da mu nitko neće vjerovati i da bi mu taj čovjek mogao ugroziti budućnost.
Drugi sugovornici govorili su o neželjenom dodirivanju koje okolina često umanjuje ili predstavlja kao kompliment. Nikola, koji se bavi sportom, opisao je žene koje su ga tijekom izlazaka bez dopuštenja dodirivale po tijelu i upućivale mu seksualizirane komentare. Pavle je ispričao da ga klijenti tijekom rada hvataju za nadlaktice i bedra, a da tek poslije osvijesti što se dogodilo. Uglavnom ne reagira jer se boji rasprave i mogućnosti da se njemu pripiše odgovornost za takvo ponašanje.
Za homoseksualne muškarce prijavljivanje može nositi dodatni strah: mogućnost da njihova seksualna orijentacija bude otkrivena bez njihova pristanka. Vuk je rekao da institucijama uopće ne vjeruje i da se boji kako bi činjenica da je homoseksualac postala važnija od nasilja koje prijavljuje. Prema podacima koje prenosi Balkan Insight, od 2022. do 2025. u Srbiji je samo jedan predmet silovanja s muškom žrtvom stigao pred sud. Taj podatak ne pokazuje ukupan broj slučajeva, nego koliko ih je malo dospjelo do sudskog postupka.
Cvetinčanin Knežević ističe da žrtvama treba povjerljiva podrška koja razumije i specifične rizike s kojima se susreću LGBT+ osobe. Traženje zaštite ne bi smjelo značiti izlaganje novoj stigmatizaciji, nasilju ili gubitku kontrole nad vlastitim identitetom. Bojan, pak, želi da mlađi ljudi dobiju ono što on nije imao: mogućnost da prepoznaju prisilu, osobu kojoj se mogu odmah obratiti i sigurnost da se njihovo odbijanje mora poštovati. Njegova poruka drugima jest da ono što im je učinjeno ne nose godinama kao vlastitu krivnju i sram.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....