StoryEditor
Regijadani bijesa

Građani o pobuni u BiH: Baščaršija je zadnji put ovako prazna bila u ratu

Piše PSD.
9. veljače 2014. - 10:42
Baščaršija, petak navečer oko 22 sata. Glavna društvena aorta Sarajeva pusta je i prazna: većina lokala zatvorena je zbog netom okončanih nasilnih prosvjeda na Skenderiji. U jednoj od rijetkih otvorenih kafana jedini sam gost.

– Kako je sve tiho, ko u ratu – veli konobarica.

– Pa u ratu nije tiho – kažem.

– Baščaršija je zadnji put ovako tiha bila u ratu – kaže žena.

U subotu ujutro Baščaršija je također netipično praznjikava, tiha i krmeljava, pa prodavači za uličnim štandovima dokono srču kavu: nitko ne kupuje izložene majice Alije Izetbegovića i Edina Džeke, pa čak ni kalendar za 2014. godinu s Titovim slikama. Vidjevši da buljim u kalendar, prodavač mi dobaci:

– E, da je Tito živ, ne bi nama trebali protesti.

Skenderija, jutro poslije. Zgrada vlade Kantona Sarajevo još uvijek tinja, a obližnjim Koševskim potokom, koji se malo dalje ulijeva u Miljacku, pluta inventar koji su bijesni prosvjednici dan ranije iznijeli iz vladine zgrade: stolovi, stolice, ormarići, radijatori... U potok je bačen i zapaljeni automobil, vjerojatno policijski. Kažem "vjerojatno", jer vozilo je izgorjelo do neprepoznatljivosti.

Susjedna zgrada Predsjedništva BiH izgleda kao reklama za propuh: u prizemlju i na prvom katu polupani su svi prozori, na drugom katu većina, a preživjeli su tek prozori na zadnjem, trećem katu. S bočne strane zgrade tri potpuno izgorjela automobila glavne državne sigurnosne agencije SIPA-e. Mnoštvo građana Sarajeva obilazi nagorjele zgrade i slika ih mobitelima, a starija se gospođa prepire s vršnjakom:

– Nije ovo građanski bunt – kazuje ona.

– Kako može biti građanski kad su razbili grad?

– Ma ja ne opravdavam nasilje, ali... – veli joj sugovornik.

– Šta smo dobili s ovim? – diže žena glas, i sama odgovara:

– Ništa nismo dobili.

Dani bijesa naroda BiH rezultirali su s više spaljenih zgrada kantonalnih vlada i stotinama ozlijeđenih policajaca i građana. Na neki način, preteča aktualnog "događanja naroda" širom BiH je mostarski prosvjednik Muharem Hindić, zvani Mušica: taj čovjek već devet mjeseci svakog dana oko 13 sati dođe na Španjolski trg u centru Mostara, naoružan s desetak antivladinih transparenata, kako bi protestirao protiv "ovakvog sistema".

Devet mjeseci je protestirao sâm, da bi mu se ovog tjedna konačno priključilo tisuće građana širom BiH. Tog petka ujutro bio sam u Mostaru i nekoliko sati prije početka tamošnjih prosvjeda razgovarao s njim.

– Zbog čega stojim ovdje? Zbog mladih. Sve je stalo, ne samo u Mostaru, nego i cijeloj BiH, pa i šire. Ja sam nešto života i proživio, ali kakav život čeka našu mladost?

Mostarskog pjesnika i kolumnista portala žurnal.info Marka Tomaša, s kojim sam također razgovarao u petak ujutro, smeta što prosvjedi u srijedu i četvrtak nisu bili artikulirani.

– Ovo je samo izljev bijesa koji ne može ništa promijeniti, osim što će onima koji su odvojeni od stvarnosti pokazati da je dotjeralo cara do duvara. Fali nam netko kao Kličko u Ukrajini. Ovo nije boljševička revolucija pa da ti znaš koje ciljeve imaš i zbog čega želiš osvojiti vlast – kaže Tomaš.

Dio promatrača ostao je zatečen činjenicom da je "bosanski nemir" krenuo baš iz Tuzle, s obzirom na to da je to jedini veliki grad u BiH u kojem nacionalisti nikad nisu pobijedili pa, shodno tome, u Tuzli nije bilo ni etničkog čišćenja ni protjerivanja manjina.

Otkud toliko nezadovoljstvo baš u jedinom urbanom ljevičarskom bastionu Bosne i Hercegovine?

– Normalno je da su prosvjedi krenuli iz Tuzle, a ne iz Mostara, jer je u Mostaru privatizacija sve uništila još 1992., a tuzlanska industrija je preživjela rat i tek sad pala, oni su privatizaciju imali tek nedavno – objašnjava mi Tomaš nekoliko minuta prije početka prosvjeda u Mostaru, te dodaje:

– Bojim se da se u Mostaru prosvjednici ne podijele po nacionalnoj osnovi. Dosta je da netko jednu zastavu donese.
Kao što je poznato, to se nije dogodilo. Dapače, upravo činjenica da su mladi gnjevni ljudi s obje mostarske obale zajedno krenuli u akciju spaljivanja sjedišta HDZ-a i SDA uzbuđeno se sutradan prepričavala i komentirala u Sarajevu.

– Evo, gledaj što se dogodilo jučer u Mostaru, zapalili su i HDZ i SDA, znači nisu to stranačke vojske – kaže mi Faruk Šehić, nagrađivani sarajevski književnik i kolumnist BH Dana, koji je i sam sudjelovao u prosvjedima kod Skenderije.

– Nisam bacao kamenje, nisam palio zgrade, nisam ni poticao nasilje, ali da ti pravo kažem, nije mi krivo što se sve ovako dogodilo, makar mi je malo žao zgrade Predsjedništva BiH, jer ona nije ni u ratu gorjela. Tisuće ljudi je jučer u Sarajevu gledalo kako mladi razbijaju zgrade Vlade i Predsjedništva, i nitko nije rekao: "Nemojte!" Razbijači su bili vrlo mladi ljudi 18-19 godina, bilo je tu i navijača i pankera. To je postratna generacija koja je bijesna na vlast jer im je vlast ukrala budućnost. Sad kažu da su to bili narkomani, našmrkani tipovi na spidu: a šta će drugo? Šta im ostaje? – kaže Šehić.

On drži da je najveća dobrobit ovih prosvjeda to što se prvi put od rata narod masovno digao ne zbog nacionalizma, nego zbog kruha.

– Razlog prosvjeda je bijes akumuliran 20 godina. Ovo je tipična klasna borba, samo neosviještena. Nema artikulacije, osim u Tuzli, tamo su pravi radnici i pravi zmajevi. Tuzla ima revolucionarnu tradiciju, sjeti se samo Husinske bune. To je najmnogoljudniji kanton u BiH, s preko milijun ljudi. Taj dio zemlje nije stradao u ratu, to je bio najveći slobodni teritorij pod kontrolom Armije BiH. Imali su jaku industriju, osobito kemijsku, i sad je to propalo. Radnici u Tuzli dugo su štrajkali mirno, ali mirni prosvjedi ne izazivaju takvu pozornost. Samo nasilje plaši političke elite.

Sarajevski politolog Nezruk Ćurak također drži posve logičnim da je "bosansko proljeće" krenulo iz Tuzle:

Neztul Ćurak


– Tuzla je generator ovih socijalnih protesta, jer tuzlanska regija je industrijska zona gdje je došlo do bezočnog poništavanja radničke klase. To su ljudi koji nemaju talente za neoliberalizam, za male biznise. Zvuči nevjerojatno da ljudi tamo nisu primili 27 plaća ili 54 plaće, kao što je nevjerojatno da su privatizacijom uništene firme koje su i u europskim okvirima bile respektabilne – smatra naš sugovornik.

Ćurak ističe da mu je drago što su u Tuzli postavljeni jasni i artikulirani zahtjevi, a osobito pozdravlja zahtjev da se formira tehnička vlada sastavljena od eksperata koji nikad nisu bili članovi ni jedne političke stranke, nešto slično onome što su pred koju godinu napravili građani Islanda.

– U analizi ovih događaja zanemaruje se ključni razlog pobune: neupravljiva država koja je uništena Daytonskim sporazumom. Ja sam toliko ljut na međunarodnu zajednicu koja je jednu izrazito multietničku državu pretvorila u kaos: mi već 18 godina živimo u mraku, jer Dayton favorizira nacionalističke elite. Ova zemlja, ovakva kakva jest, postoji samo zbog Republike Srpske, ona je jedini smisao Daytonskog sporazuma – kaže Ćurak.

Naš sugovornik stoga drži da je nužna nova međunarodna konferencija o BiH:

– Ključno je da se problem BiH prestane svoditi na Federaciju, jer pravi problem jest postojanje Republike Srpske. Sad vele da je ovo nasilje, ali zaboravljaju da je Dayton strukturalno nasilje koje je nakon 18 godina proizvelo ovo direktno nasilje. I nije fer svoditi ove proteste na huliganizam, jer ovo su objektivno bile Igre gladi – zaključuje Ćurak.

damir pilić, foto nikola vilić / cropix

‘Nasilje je samo štetilo cijeloj priči’

Dr. Senadin Musabegović, šef Katedre za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smatra da su nasilni demonstranti nanijeli veliku štetu prosvjedima:

– Naravno da u BiH postoji opće nezadovoljstvo građana i kriza institucija, i naravno da to nezadovoljstvo treba artikulirati kroz masovne prosvjede, ali rekao bih da je ovo korak nazad, jer nezadovoljstvo nije artikulirano na pravi način, osim u Tuzli, gdje su postavljeni vrlo precizni zahtjevi.

Moje opredjeljenje je ljevičarsko, borim se za socijalnu državu koju su izdale sve nacionalne partije u BiH, ali ovako neartikulirana pobuna uništava mogućnost za stvarnu pobunu koja se treba desiti. Bojim se da će ove demonstracije samo učvrstiti kapitalizam u Bosni – zaključuje dr. Musabegović.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. siječanj 2022 02:47