U Srbiji se polako, ali sigurno usvaja novi pozdrav za strance: "Dobro došli u slobodnu Srbiju!" Iza pozornice na Slaviji, gdje se u ponedjeljak navečer pripremala službena proslava pobjede Studentske liste i rušenja režima Aleksandra Vučića, prvo su nas tako pozdravili kolege s lokalne televizije.
Na Slaviju, koja je zapravo ogroman i prilično prometan kružni tok, oko 19 sati dolazilo je sve više ljudi. Nijednoga policajca.
– Pa tko će regulirati promet, zaustaviti ove aute? – pitali smo Đanu, studenticu Filozofskoga fakulteta koja je na sebi imala oznaku "redar".
– Nitko, to ćemo mi spontano. Odakle ste vi, imate li akreditaciju?
– Iz Slobodne Dalmacije.
– Dobro došli u slobodnu Srbiju!
A to spontano izgledalo je tako da su točno u 19 sati ljudi jednostavno zakoračili na cestu i blokirali promet. Studenti su na brzinu sklopili malu pozornicu.
– Tko će govoriti od ljudi sa Studentske liste?
– Nitko, pozornica je samo za DJ-a, ovo večeras je narodna žurka! – kaže Đana.
Teško je procijeniti koliko se ljudi skupilo na Slaviji i po okolnim ulicama. Kolege s N1 i France Pressea, koji su na Slaviji odradili već priličan broj prosvjeda i okupljanja, kažu da samo Slavija može primiti oko 100 tisuća ljudi, tako da je nekakva neslužbena procjena 150 tisuća, a po nekim izračunima i puno više.
– Više nego cijela naša županija – kazat će fotograf Nikša, s kojim već danima jurcam uzduž i poprijeko Beograda.
– Koja županija?
To je valjda normalno; nakon tri iznimno intenzivna dana u Srbiji zaboravi čovjek na trenutak tko je i odakle je.
Bedževi, medalje i poruke prijateljstva
Na Slaviji i oko nje svako malo stoje improvizirani štandovi s bedževima, prostudentskim i antivučićevskim. Uskoro smo pored čuvene fontane u srcu Slavije, navodno najveće na Balkanu, iz koje je nekad svirala glazba dok nisu uklonjeni zvučnici, sreli Nikolu, koji na sebi ima 230 bedževa.
– Nijednoga nisam platio, svi su poklonjeni – kaže nam Nikola, koji tvrdi da je pratio studente do Strasbourga i Bruxellesa.
Grupa srpskih studenata je, naime, u proljeće 2025. godine organizirala dvije velike akcije prema europskim institucijama u Francuskoj i Belgiji u povodu protesta u Srbiji i tragedije na novosadskoj željezničkoj stanici. Biciklističku turu do Strasbourga odradilo je oko 80 studenata, a maraton do Bruxellesa otrčalo je njih dvadeset.
– Odakle ste? – pita nas Nikola.
– Iz Dalmacije. Slobodne.
– E vidiš, i mi smo sad slobodni. Dobro došli u slobodnu Srbiju! Prenesite da želim pozdraviti sve ljude u Splitu i Hrvatskoj i reći im da je Srbija slobodna država u kojoj nitko ne mrzi ljude. Svi ste vi naši prijatelji, mi smo uz vas!
Nikola, poput mnogih drugih, nije očekivao tako premoćnu pobjedu Studentske liste.
– Znao sam da ćemo pobijediti, ali ovakva pobjeda zaista je bila šok. No, ne možeš protiv naroda. Narod se ujedinio, a kad sve radiš iz srca i bez interesa, to ovako na kraju izađe.
Bio je tu i Marko, Nikolin prijatelj, koji nije bio siguran koliko bedževa ima na sebi.
– Idemo sad prema boljoj budućnosti. Očekujem da se na čelo institucija postave stručni ljudi, koji će lako biti zamijenjeni ako ne budu radili dobro.
Marševi koji su promijenili Srbiju
Srđan Studić iz Male Moštanice pokraj Obrenovca nije imao mnogo bedževa, ali oko vrata je nosio priličan broj medalja.
– Čime si zaslužio te medalje?
– Ja sam vjerojatno jedina osoba koja je bila na svim protestima po cijeloj Srbiji od samoga početka. Na svakom protestu dočekao sam hodače dan ranije. Tamo gdje ih nisam dočekao, osobno sam pješačio.
– I onda dobiješ medalju za svako pješačenje?
– Nekad medalju, nekad zahvalnicu.
Studenti su tijekom posljednje dvije godine organizirali prosvjedne šetnje i marševe po cijeloj Srbiji. Počelo je u siječnju 2025., kada su prešli 80 kilometara od Beograda do Novog Sada. Taj dvodnevni marš bio je obilježavanje tri mjeseca od tragedije u Novom Sadu, gdje je u padu nadstrešnice poginulo 16 osoba. Marš je kulminirao velikom blokadom tri novosadska mosta.
– Ova pobjeda rezultat je svih tih napora. Ovo za Srbiju znači novi početak, bolju i pametniju politiku. Treba krenuti u kvalitetniju suradnju s Istokom i Zapadom te popraviti loše odnose sa svim susjedima. Dosad su uvijek bile stisnute neke kočnice u tim odnosima, a to se odražavalo i na standard ljudi.
Počelo je slavlje na Slaviji, više nikoga nismo mogli čuti ni razumjeti; 150 ili više tisuća ljudi pjevalo je uglas. Puštali su se Severina, Novi fosili, E.T., Tajči, Dino Dvornik i pokoji strani plesni hit, ali i neslužbene himne studentske kampanje – "Lijte kiše" Zorice Marković i "Tri poljupca za sreću" Snježane Savić.
"Lijte kiše, hladne vode, Vučić ode, Vučić ode!" odjekivalo je dok smo se barem sat vremena probijali do izlaska sa Slavije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....