StoryEditor
Regijabolja budućnost

‘Dođite u srebreni Vareš, drugi već stižu!‘: Zdravko Marošević, načelnik rudarskog mjesta u srcu Bosne u razgovoru za ‘Slobodnu‘

25. listopada 2020. - 09:46
Načelnik općine Vareš u BIH, Zdravko Marošević  Nikola Vilić/Cropix

Razgovarali smo sa Zdravkom Maroševićem (HDZ BiH), načelnikom Vareša, općinskog središta i drevnog rudarskog mjesta u Srednjoj Bosni koje bi uskoro trebalo postati novi centar eksploatacije srebra, olova, cinka, barita, možda i zlata.

Prije četiri godine nisu vas birali samo Hrvati, nego i Bošnjaci, pa i Srbi: iako lokalni izbori nemaju etnički, nego građanski karakter, ipak je znakovito. Hoće li i sada biti tako?

– Vjerujem da hoće! Na popisu su bila 9104 birača, na izbore je izašlo njih 4820, važećih listića bilo je 4300. Ja sam dobio 2045 glasova, a protukandidat 1500 glasova manje. Hrvatsko biračko tijelo broji 1300 građana. Dakle, gotovo tisuću Bošnjaka i Srba dalo mi je povjerenje.

Jesu li vas iznenadili?

– To je iznenađenje samo onima koji razmišljaju stereotipno. Ovdje ljudi stoljećima žive zajedno. Istina, rat je nanio teške rane, ali ih liječimo. Povjerenje su mi dali vjerojatno zahvaljujući i mojem političkom i ljudskom djelovanju: na čelu lokalnog HDZ-a BiH sam od 2000. godine, a u dva mandata bio sam na čelu Općinskog vijeća. Uvjerili su se da pripadam europskoj civilizacijskoj normi. Vjerujem da ću opet dobiti priliku voditi Vareš.

Kada su izbori i tko su vam protukandidati?

– Lokalni izbori su 15. studenog, a još je dvoje kandidata: iz Stranke demokratske akcije i Stranke za bolju budućnost.

Koliko ljudi danas živi u Varešu?

– Općina broji oko 9000 ljudi, ne žive svi ovdje stalno, ali imaju dokumente. Prije rata Hrvati su činili relativnu većinu, za njima Bošnjaci, Srbi nešto manje. Rat je učinio svoje i danas su Bošnjaci većinsko stanovništvo, njih je oko 6000, a Hrvata je oko 2500.

A prije rata?

– Po popisu iz 1991. godine, ukupno je bilo 23.000 građana, danas popis govori o 9000, a stvarno je stanje 8000. Znači: pali smo na jednu trećinu stanovništva, što je golema demografska devastacija.

image
Zdravko Marošević
Nikola Vilić/Cropix

Kažu da je u Varešu prije bilo više radnika nego danas stanovnika...

– Nekad je bilo preko 7000 radnika, što je blizu današnjeg broja stanovnika općine. Najviše je zapošljavao sustav rudnika željeza – njih 3500, a veće tvrtke bile su ljevaonica željeza, pa šumarske firme, građevinske, tekstilne... Sve to i danas postoji, ali u smanjenom opsegu. Nije više ono vrijeme, nema socijalnog zapošljavanja, poduzeća imaju vlasnike koji gledaju ekonomsku održivost.

Koliko je danas zaposlenih?

– Oko 1400.

Gdje rade?

– U policiji, zdravstvu, školstvu, upravi, administraciji, većinom u javnoj službi. Nešto u šumariji, nekad 500 ljudi, danas 180, u pekarstvu, tekstilnoj industriji, nekad 200, danas 100...

Što su vareški najkvalitetniji resursi?

– Šuma, minerali, priroda, voda...

Kolike koristi građani imaju od njih: šume su u Varešu, a uprava u Zavidovićima ili u Zenici?

– Šumama upravljaju društva na kantonalnoj i federalnoj razini. Slažem se, trebalo bi daleko više sredstava ostati lokalnoj zajednici jer se resursi i nalaze ovdje.

Evo, 2022. trebala bi početi eksploatacija srebra, olova, cinka, barita... Koliko će to pomoći razvoju Vareša i poboljšati život građana?

– Željezna ruda obilježila je zadnjih 150 godina. Austrija je 1893. ovdje otvorila najmoderniju željezaru na Balkanu. To je nosilo razvoj grada. No, jednog dana dođe tehnološki kraj. Imali smo i rudnik olova, cinka i barita, ali i tu tehnologiju pojelo je vrijeme, a srebro, zlato i bakar nisu se ni izdvajali. Bivši Energoinvestov rudnik u stečaju kupili su novi ulagači, danas je to tvrtka Eastern Mining sa sjedištem u Varešu, čiji je osnivač društvo Adriati Metals, izlistano na Londonskoj i Australskoj burzi...

Rezultati njihovih istražnih bušenja vrlo su ohrabrujući, računaju s ulaganjima od 180 milijuna dolara i sa zaradom – po sadašnjim cijenama – od gotovo milijardu dolara tijekom 15 godina eksploatacije. Što će od svega vidjeti zajednica?

– U fazi su zatvaranja procesa izdavanja dozvola i 2022. planiraju početi s kopanjem. Morat će riješiti i pitanje nove željeznice, pa transporta rude od rudnika do pruge, još treba vidjeti hoće li to biti žičara ili će se probijati nove ceste.

Koliko će ljudi zaposliti?

– Najavljuju maksimalno 350, ali treba znati da jedno mjesto u rudarstvu otvara desetak pratećih, u održavanju, servisima, uslugama. Vareš neće moći tomu odgovoriti i sigurno će se uključivati kadrovi iz susjednih općina koje imaju rudnike: Breza, Olovo, Kakanj, pa i iz susjednih zemalja. To je projekt značajan i za federaciju, i za državu, ne samo za Vareš.

Koliko je Vareš uopće spreman za takav projekt?

– Moramo početi drugačije razmišljati, treba školovati nove generacije rudarske i metalske struke. Sigurno će se vraćati i naši inženjeri koji su otišli, a možda nisu najsretniji u novim sredinama ili ne rade svoj posao.

Mogu li ekologija i rudarstvo zajedno?

– Nema više kao što je nekad bilo: rijeka je bila mrtva, prašilo je na sve strane, bilo je svakakvih emisija u prirodu, ali nitko nije smio ništa reći, za sve se pitalo partiju. Danas postoje stroge međunarodne konvencije i standardi, čiji je potpisnik i naša država, tehnologija je modernija, a ljudi više ne bi ni šutjeli.

image
Vareš
 
Nikola Vilić/Cropix

Strahuju li građani od mogućeg zagađenja?

– Strah uvijek postoji zbog loših iskustava iz prošlosti, ali lokalna je zajednica potpuno educirana, pa ovo je stari rudarski kraj, prati se kakvoća zraka, vode, tla... Naša je priroda čista, imamo i prirodne barijere koje ne dopuštaju raspršivanje emisija, pa Austrija je ovdje otvorila željezaru, a pet kilometara dalje, na planini Zvijezdi, i lječilište, tzv. zračne banje za plućne bolesnike.

A buka i transport kroz grad?

– Hm, sada nema buke ni teškog prometa, sve je tiho, ali nema ni zadovoljavajućeg standarda. Takav je život, ali za nas je ipak osnovni preduvjet poštovati standarde zaštite okoliša i zdravlja.

Što će rudnik donijeti općinskom proračunu?

– Već imamo benefite kroz naknade za istraživanja minerala i nešto kroz zapošljavanje na tim i sličnim poslovima, a i 70 posto koncesijske naknade ide Općini. Tijekom vrhunca eksploatacije proračun bi se trebao udvostručiti i mogli bismo godišnje ulagati milijun eura u infrastrukturu. A sam rudnik će ulagati u željeznicu i ceste. Nije rudnik trafika, teško se otvara, ali se teško i zatvara. Radovat ću se ako baš ja kao načelnik presiječem vrpcu novog-starog rudnika koji bi mogao osigurati budućnost Vareša u idućih 50 godina.

Koliki je općinski proračun?

– Zatekao sam 2016. plan od tri milijuna maraka, a realizirano je 2,7 milijuna. Pune tri godine ostvarivao sam više od četiri milijuna maraka, čak sam prešao pet milijuna i općinske financije potpuno stabilizirao, iako sam naslijedio cijeli jedan proračun duga. Onda je došla lošija godina, država je smanjila postotak povrata PDV-a, dogodila se pandemija koronavirusa, manja je gospodarska aktivnost i slično: ove je godine postotak punjenja oko 60 posto. Ali stižu naknade za nova istražna polja, nadamo se i skoroj eksploataciji rude, a dotle se moramo još malo strpjeti.

U administraciji je više plaća neisplaćeno, kako to riješiti?

– Kad sam došao, zaostatak je bio četiri plaće. Sada su tri. Nadam se da će se sve izravnati do kraja godine, možda ostane mjesec zakašnjenja, ali tri godine sve je išlo redovito, iako nam više razine vlasti nisu baš pomagale.

I prije je bilo problema, čak i blokada općinskog računa. Kako se nosite s tim?

– Sva imovina bila nam je pod hipotekom, ali ja sam je uspio osloboditi. Sve naše nekretnine na raspolaganju su nam.

Ima li nade za kakva ulaganja, kako privući investitore?

– Imamo ozbiljnu tursku ponudu: ulagači žele otvoriti najmoderniju tvornicu trafostanica na Balkanu. Imamo spremne objekte. Ulaganje bi bilo teško preko deset milijuna eura, s 300 do 400 radnih mjesta. A arapski investitor na privatnom zemljištu želi izgraditi adrenalinski park, težak također desetak milijuna eura.

Rat je donio zločine, poklonili ste se bošnjačkim civilnim žrtvama Stupnog Dola, za koji svi znaju, ali zla je bilo i na drugoj strani, primjerice u Borovici, gdje su nastradali Hrvati. Kako se grad nosi s posljedicama?

– Nevine žrtve zaslužuju da im se pokloniš, a zločini se ne smiju uspoređivati, svaka je suza jednako teška. Moja je dužnost kao općinskog načelnika bila otići u Stupni Do, ali i u Borovicu, gdje su počinjena ubojstva, silovanja, sve je zapaljeno, porušeno i opljačkano, crkvica je srušena, a za određenim brojem tijela i danas se traga. Zaboravlja se i sukob s Vojskom Republike Srpske, kao posljedica ostao je prazan cijeli jedan dio općine, a bez ljudi nema ni života.

Idu li politički predstavnici Bošnjaka na komemoraciju u Borovicu?

– Stupni Do bio je 23. listopada, a 2. i 3. studenog dani su stradanja vareških Hrvata. Mojim dolaskom za načelnika, predstavnici svih političkih stranaka odlaze zajedno iskazati pijetet žrtvama svih stratišta. Još ima ljudi koji to ne prihvaćaju, ali Vareš se izdignuo iznad sebičnih pogleda pojedinaca.

image
Spomenik rudaru u Varešu
Nikola Vilić/Cropix

Gdje vidite Vareš za deset godina?

– Vareš je jedna od najljepših destinacija za život u regiji oko Sarajeva. Ljudi ne znaju kakvo je vrijeme dok ne izađu iz smoga i magle, dok ne dođu ovamo, a mi smo na 45 kilometara od njih i dovoljno visoko da uvijek gledamo vedro nebo iznad nas. Mijenja se kultura življenja, u velikim gradovima rastu cijene nekretnina i ljudi traže ugodnija i pristupačnija mjesta. Kod nas u gradu živi 4500 ljudi, a imamo infrastrukturu i stambeni fond za 12.000 ljudi. Razvoj rudarstva daje nam prigodu da popunimo tu demografsku prazninu. Mogu samo reći: dođite u Vareš, srebrenu dolinu, drugi već stižu...

Kraljevi i Zvijezda

– Turizam ima goleme potencijale: zime su nam snježne, ali mirne, priroda je izmišljena, obilje vode i šume, hrana je zdrava i domaća. Tu je Bobovac, grad Kotromanića, posljednjih bosanskih kraljeva hrvatske krvi, tu je Kraljeva Sutjeska s blaženom kraljicom Katarinom Kosačom Kotromanić, tu je stara katolička crkva, možda i najstarija u BiH, tu je i drvena džamija u Karićima, poznato dovište muslimana, tu je Oćevija s majdanima, kovačnicama na vodeni čekić kakve više u Europi ne postoje, a o planini Zvijezdi, tvornici kisika, da i ne govorimo...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. studeni 2020 23:37