Da barem jednom tjedno ne zaprijeti odcjepljenjem, vjerojatno bi se mnogi zabrinuli – da mu se nije što dogodilo?
Milorad Dodik, drčni i incidentni lider bosanskih Srba, ovoga je puta otišao korak dalje u destabiliziranju Bosne i Hercegovine.
Entitetskim zakonom kojega je Narodna skupština Republike Srpske usvojila 27. lipnja, odluke Ustavnog suda BiH neće se primjenjivati i izvršavati na teritoriju Republike Srpske. Također, osobe koje su dužne postupati po odredbama ovog zakona izuzete su od kaznene odgovornosti pred zakonodavstvom BiH i bit će "zaštićena od strane institucija RS-a".
Drugim riječima, Dodik je prešao s riječi na djela.
"Ovo je službeno početak secesije entiteta RS i početak destrukcije ustavnog poretka BiH", izjavio je tim povodom predsjedatelj Zastupničkog doma parlamenta BiH Denis Zvizdić.
Dodikova opstrukcija Ustavnog suda, kojeg optužuje za djelovanje na štetu RS-a i srpskog naroda, trebala bi potrajati sve dok se ne izmjeni njegova sadašnja strukura. Naime, sud čine po dva bošnjačka, srpska i hrvatska suca te trojica stranaca koje imenuje čelnik Europskog suda za ljudska prava. "Ne može nama jedan Albanac, šiptar, govoriti što možemo, a što ne možemo!", komentirao je Dodik svoju najnoviju inicijativu u prepoznatljivo bahatom stilu.
Reakcije su očekivano burne. U neposrednom susjedstvu ne treba puno da se stari plamen podjela razgori i rasplamsa. Političari iz Federacije BiH i međunarodne zajednice su poručili da je riječ o "udaru na Daytonski mirovni sporazum i Ustav BiH". Odnosno, da imamo svojevrsni državni udar u Dodikovoj režiji.
Američko veleposlanstvo tvrdi da je zakon usvojen u RS "bezobzirni napad na Daytonski sporazum". Dodali su i kako će SAD "odlučno braniti teritorijalni integriret i suverenitet BiH" te da će posljedice snositi svi oni koji koji ruše Dayton".
Secesionističke prijetnje osudio je i američki Stade Department. Iz EU-a je stigla reakcija koja kaže da "Narodna skupština Republike Srpske nema nadležnost odlučivati o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH", a iz Ureda visokog predstavnika u BiH su poručili kako je u pitanju "napad na ustavni poredak".
Veleposlanstvo Velike Britanije je konstatiralo kako "niti jedan entitet nema pravo ni mogućnost preispitivati vrhovnu vlast i integritet Ustavnog suda BiH".
Da je BiH bila i ostala poligon odmjeravanja snaga velikih sila svjedoči i činjenica da se u seriju rekacija uključilo i rusko veleposlanstvo. Osvrćući se na izjave ministra obrane Zukana Heleza, koji je pozvao međunarodnog predstavnika "da iskoristi sve ovlasti i tako BiH oslobodi secesionističkog terora jednom za sva vremena, ma s koje strane dolazio", ruski su diplomati pozvali na dijalog i osudili retoriku "pojedinih političara u Sarajevu" koji zazivaju "Velikog brata" da obavi sve "prljave poslove" i kazni neposlušne.
Danijal Hadžović, komentator Dnevnog avaza, istodobno tvrdi: "Jedina nada je da sada, kao i prethodnih godina, međunarodna zajednica i visoki predstavnik učine nešto". Ali "ni tu ne treba biti pretjerani optimist", jer su upravo "predstavnici međunarodne zajednice "godinama mirno promatrali Dodikov kriminal, kočijaške uvrede, napade, kršenja zakona i otvorene udare na državu i njen poredak". U domaće institucije Hadžović ne vjeruje jer su na njihovom čelu "stranački poslušnici, čiji je cilj postavljanja bio upravo u tome da slijepo služe i štite svoje političke šefove, a ne državu".
Zanimljivo je kako se ovim povodom još uvijek nije oglasio i hrvatski predsjednik Zoran Mianović, koji je inače u sasvim korektnim odnosima sa liderom Srba. Štoviše, za Dodika je znao kazati da je upravo on "Srbin kakvog želi za susjeda". Istina, nazivao ga je i u međuvremenu i "operetnim likom", ali učestalost njihovih susreta svjedoči o uzajamnosti poštovanja.
"On je sugovornik! Pa gdje da ga tražim. U Moldovi? Pa tamo nema Srba...", znao je reći Milanović.
No, zasad se još nije oglasio o Dodikovom potezu koji je izazvao diplomatsko-političku buru. Kao da se aktualna kriza i njezine moguće dramatične posljedice ne tiču sutrašnjice Hrvata u BiH.
A to čudi, pogotovo ako znamo da je naš predsjednik, zauzimajući se za Hrvate u BiH, svojedobno tvrdoglavo stao na put čak i proširenju NATO-a, pretpostavljajući njihov (izborni) status u BiH svjetskoj krizi izazvanoj ruskom invazijom na Ukrajinu, zbog čega je očekivano zaradio poneki poen na ovdašnjoj desnici, dok su se u NATO-u i međunarodnoj zajednici pitali zašto to radi baš u tom delikatnom trenutku po globalnu sigurnost...
Ali, Dodikova opstrukcija predsjedniku Milanoviću iz nekog razloga očito nije toliko zanimljiva, koliko god bila destruktivna i opasna za stabilnost BiH. Možda i u suglasju s Moskvom, u koju Dodik rado odlazi, unatoč sankcijama... A to ne može biti i u interesu tamošnjih Hrvata.
