Dan D za Srbiju je stigao!
Ako volite lagano i produljeno guštati uz tekstove iz "Spektra" u "Slobodnoj" i nakon ovog vikenda, možda ćete u trenutku dok ovo čitate već znati je li se Srbija konačno izvukla iz stega režima bivšeg predsjednika (a danas običnog građanina) Aleksandra Vučića i je li – što je vjerojatno još važnije – sve prošlo mirno ili je pak sve o‘šlo kvragu.
U trenutku pisanja ovog teksta ta neizvjesnost i napetost od sudara energija dvije Srbije gotovo se mogu osjetiti u beogradskom zraku, iako je već na snazi dvodnevna izborna šutnja pa su glasovi – makar oni po medijima – utihnuli (društvene mreže ne brinu puno za šutnju).
U četvrtak su dvije najjače snage i pretendenti na vlast završili svoje grozničave kampanje skupovima u glavnom gradu: oporbena Studentska lista na trgu Slavija, na impresivnom skupu na kojem je, prema procjenama specijalizirane nevladine udruge Arhiv javnih skupova, bilo nazočno čak 150.000 ljudi, i mnogo manjeg skupa Vučićevih pristaša u košarkaškoj dvorani na Novom Beogradu, i to onoj manjoj, Hali sportova "Ranko Žeravica", koja ima 7000 mjesta, dokle organizatori tvrde da je sve bilo puno, do cijelih 10.000.
Ovaj put Ministarstvo unutarnjih poslova nije se bavilo objavljivanjem procjena. Njihovi se brojevi inače kada je riječ o skupovima protiv Vučićeve vlasti ponekad opasno približavaju procjeni deset puta manjoj od one koju iznosi spomenuti nezavisni Arhiv.
Skupu Studentske liste u Beogradu prethodili su sada već uobičajeni marševi studenata iz više gradova Srbije prema glavnom gradu. Ekipu koja je išla iz Novog Sada presreli smo i jednim dijelom s njom pješačili razgovarajući sa studentima, u dijelu između Nove Pazove i Batajnice, na dugom ravnom putu uz vojni aerodrom, koji je od pogleda skriven drvoredom i gustišem, ali s kojeg se nekoliko puta mogla čuti buka motora vojnih MiG-ova.
Na čelu kolone kombi u koji bi se smjestili studenti koji su se u maršu ozlijedili ili im je nestalo snage. Uz kolonu motociklisti okićeni naljepnicama Studentske liste, prethodnog prosvjeda i brojevima 3, što je i broj SL-a na glasačkom listiću. Prolaznike i novinare sudionici pozdravljaju s podignuta tri prsta.
‘VRATIT ĆEMO SRBIJU‘
"I to smo im uzeli nazad", dovikuje nam jedna studentica koju smo u prolazu pitali zašto tri prsta. "Vratili smo i ukradenu nam trobojku, i tri prsta... Sad hoćemo i Srbiju nazad!"
U jednom trenutku je stigao nalog za pauzu – 16 minuta šutnje za 16 minuta poginulih u padu nadstrešnice u Novom Sadu, prije dvije godine, što je iniciralo bunt koji je doveo do pada jedne SNS vlade vođene Milošem Vučevićem, skraćivanjem mandata (istina neznatnim) predsjednika Vučića i raspisivanja prijevremenih izbora za Skupštinu koja će poslije birati Vladu.
Budući da je marš, neki studenti su pauzu i šutnju iskoristili da sjednu u jarak pored puta, izuju tenisice i izmasiraju bolna stopala. Jer Novi Sad i Beograd udaljeni su 85 kilometara.
Jednoj djevojci ekipa prve pomoći previja noge.
"Mislim da je napokon došlo vrijeme za promjenu. Bilo bi lijepo da se 25. listopada dogodi nešto dobro. Voljela bih da svi iziđemo na izbore i da izlaznost bude što veća. Nadam se da ćemo, ako Bog da, tada proslaviti pobjedu", kaže nam Dora, studentica Fakuteta političkih nauka.
Pitamo je misli li da postoji mogućnost pobjede. "Svakako postoji. Narod već dvije godine očekuje promjenu i trudi se da do nje dođe."
Na pitanje o Vučiću, kaže da je vrijeme da napusti položaj na kojem se sada nalazi i da prestane pokušavati doći do drugih položaja. I očekuje da će Studentska lista kvalitetno voditi zemlju.
"Razloga za sudjelovanje ima mnogo. Ako ćemo govoriti o nekom službenom razlogu, toliko sam puta dosad hodao da se nadam kako će ovo, ako Bog da, biti posljednji put. Možda ću sudjelovati još jednom, ali nadam se da više neće biti potrebe", kaže nam jedan sredovječni sudionik marša.
A je li marš fizički naporan?
"Uopće nije naporan. Mislim da sve ovisi o tebi i o tome koliko si odlučan. Cilj svih ovih marševa bio je poslati poruku. Nikada nije bilo riječi o rušenju institucija ili nečemu sličnom. Od prvog marša i prvih biciklističkih tura do danas cilj je bio isti – osvijestiti građane. Ovaj je put poruka da je sloboda blizu", kaže on.
O Vučiću odbija govoriti: "On čak nije ni glavni protivnik, najblaže rečeno. Mislim da je ovo mnogo veće od njega i da moramo krenuti od sebe. Kada pobijedimo ono u nama što je dovelo do ovakve situacije – bilo da govorimo o posljednjih 16 ili čak 30 godina – onda ćemo se moći baviti drugim stvarima. Prvo trebamo riješiti odnose s ljudima oko sebe, sa susjedima, kumovima i onima s kojima se ne slažemo. Tek na kraju dolazi vrh te piramide. Ne trebamo se sada baviti samo jednim čovjekom."
Vjeruje i u ljude na Studentskoj listi, a ako ne budu valjali – "zamijenit ćemo ih kao i ove što smo skinuli".
A kako je izabrano tih 250 ljudi koji su na listi SL-a, koji bi trebali zamijeniti Vučićevu kliku i krenuti s izlječenjem društva.
KAKO JE BIRANA STUDENTSKA LISTA
Inženjer Zoran Đajić, sada u mirovini, prvi je bio oglasio uzbunu nakon tragične vijesti o padu nadstrešnice i Vučićeve izjave da samo ta nadstrešnica nije rekonstruirana kada je rađen ostatak zgrade. Iznio je podatke zašto Vučićeva izjava nije istinita.
Dalje je redovito nastupao po medijima i iznosio sve više detalja o mehanizmima korupcije koji su doveli do zbrzanih, loše završenih ili nezavršenih radova na rekonstrukciji zgrade kolodvora, što je na kraju dovelo do pada nadstrešnice i smrti ljudi.
Objašnjava nam kako je sustav bio takav da je svaki fakultet dobio određeni broj mjesta da popuni. Krenulo se od velikog broja potencijalnih kandidata, od 1000 ljudi, koji se onda u krugovima smanjivao.
Na kraju bi ljudi koje je odabrao svaki fakultet išli na "provjeru" kod svih ostalih fakulteta. Oni bi postavljali pitanja o onome što im je sporno kod određenog kandidata, pa bi se oko toga s kandidatom razgovaralo i ponovno odlučivalo.
"Samo na moje ime nije bilo ni jedne zamjerke i to mi je posebno drago, to mi je nagrada za životno djelo", kaže ponosno Đajić, koji nas podsjeća da se i u vrijeme Josipa Broza Tita protiv uočenih nepravdi borio tekstovima u tadašnjem studentskom tisku, te da je ostao upamćen kao čovjek s čekićem – koji je nosio kao simbol svoje struke, geologije – tijekom demonstracija Petog oktobra.
"Oni mogu pokušati svašta, mogu nam isključiti internet, mogu nam isključiti struju, ali za sve imamo alternativu. Pratit ćemo izbore do kraja, sve do posljednjeg birača koji glasa. Pratit ćemo prebrojavanje glasova i objaviti točne izborne rezultate. Sve što oni pokušaju učiniti nakon toga bit će nezakonito i za to će morati odgovarati", govori nam inženjer Đajić.
Trebat će vremena sve dovesti u red, nastavlja on.
"Činjenica je da oni već godinama pokušavaju krasti na izborima. Jednog će dana za to odgovarati. Mi nećemo raditi ništa protuzakonito, ali spremni smo odgovoriti u skladu sa zakonom i mirnim putem. Imamo softvere koje smo razvili i velik broj naših kontrolora na biračkim mjestima", poručuje.
"Mirno ćemo dovesti izbore do kraja i proglasiti pobjedu. Uvjeren sam da ćemo osvojiti više glasova nego što oni očekuju. Sve što oni budu pokušavali nakon toga bit će problem budućeg neovisnog tužiteljstva, pravosuđa i policije, koji će morati sankcionirati njihove postupke. Naravno, ako netko od naših bude postupao protivno zakonu, i on će odgovarati. Spremni smo za sve situacije", izjavljuje Đajić.
Pitamo što ako Vučić ipak pobijedi. Kaže da će priznati poraz bez zadrške, ako to budu pravi rezultati, iako misli da takva šansa ne postoji: "Ja prvi sebi više ne bih dopustio da provedem ni dva dana pod ovom vlašću, pod kojom živimo već 14 godina. Apsolutno sam uvjeren da se to neće dogoditi. Ali ako se ipak dogodi, morat ćemo se suočiti s rezultatima i vidjeti što dalje."
Važnu ulogu u promatranju izbora i kontroli rezultata imat će i nevladina udruga CRTA, na koju su se Vučić i njegovi suradnici često puta žestoko obrušavali.
Raša Nedeljkov, programski direktor te udruge, kaže za "Slobodnu" da će CRTA rasporediti promatrače na reprezentativnom uzorku biračkih mjesta.
"To će nam omogućiti da procijenimo zakonitost izbornog dana, utvrdimo postoje li nepravilnosti, kakva je njihova priroda i intenzitet te, naravno, kako utječu na glasove birača i prebrojavanje glasova. Pripremamo se za brojne scenarije, uključujući mogućnost nasilja i pokušaje da se na bilo koji način sabotira naš rad. Ipak, držat ćemo se plana: profesionalno ćemo dokumentirati činjenice i o njima obavještavati javnost", kaže on za "Slobodnu".
IZBORNA MJESTA KAO RATNE ZONE
Na pitanje što se može očekivati na izborima u nedjelju, kaže da je dobro pogledati što se događalo na prethodnim izborima.
"Prije samo nekoliko mjeseci imali smo lokalne izbore u deset općina i gradova u Srbiji. Te izbore obilježili su nasilje, korištenje ili zloupotreba dijelova sigurnosnog aparata radi zastrašivanja birača te različite nepravilnosti. Da ste vidjeli fotografije i snimke iz nekih od tih općina, mogli ste pomisliti da gledate ratnu zonu. To pokazuje razinu antagonizma između dviju najjačih političkih opcija, intenzitet nasilja, ali i važan problem – potpunu nekažnjivost", kaže Nedeljkov, precizirajući da ni jedan od nasilnih ili kriminalnih činova nije dobio sudski epilog.
Kaže da ga u izbornim danu najviše brine moguće nasilje.
"Već danima i tjednima provladini tabloidi, ali i visoki dužnosnici, uključujući aktualnog predsjednika Srbije i predsjednika parlamenta, kao i bivšeg predsjednika Srbije, objavljuju ili iznose tvrdnje da ćemo mi, kao promatrači, povući svoje promatrače s biračkih mjesta i tako otvoriti prostor za nasilje. Bojimo se i operacija pod lažnom zastavom, odnosno situacija u kojima bi se netko mogao lažno predstavljati kao pripadnik naše organizacije, poticati nasilje, a zatim nas optužiti da pokušavamo utjecati na izborni proces", kaže Nedeljkov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....