Premijer Crne Gore Dritan Abazović, 36-godišnji doktor političkih znanosti iz Ulcinja, jedan je od najistaknutijih boraca protiv mita i korupcije, naročito šverca cigareta koji je dosadašnjim kriminalnim strukturama donosio zaradu od 500 milijuna eura godišnje.
Nakon što je prije dvije godine na demokratskim izborima s vlasti pao dotadašnji četverostruki premijer Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista, Abazović je zauzeo važno mjesto u novoj vladi kao potpredsjednik zadužen za sektor sigurnosti te je direktno utjecao na mnoge promjene i uhićenja koji su se dogodili u strukturama policije, tužiteljstva i tajnih službi.
Abazović postaje premijer Crne Gore u travnju ove godine, a njegovoj vladi niti četiri mjeseca kasnije izglasano je nepovjerenje nakon što je s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem u tajnosti potpisao temeljni ugovor, čime je trebao biti završen dvogodišnji sukob između Srba i Crnogoraca u toj državi. Naš sugovornik je sada premijer tehničke vlade dok se ne održe novi izbori, a protivnici tog sporazuma gdje se regulira i vlasništvo nad nekretninama SPC-a, proglasili su ga kao etničkog Albanca prosrpski orijentiranim.
Na susretu nogometnih legendi bivše Jugoslavije porazgovarali smo s Abazovićem u rodnom mu Ulcinju.
Bili su iznad zakona...
Kako biste neupućenima u političke odnose u vašoj zemlji objasnili sadašnju situaciju na političkoj sceni?
– Nismo ni na pola ustavnog mandata, a u ove dvije godine pale su već dvije vlade. Ipak, postignut je u tom periodu jedan važan cilj. Crna Gora nije više unipolarna nego multipolarna država gdje su svi subjekti važni: od svakog građanina, preko najmanje stranke do velikih subjekata.
Nema više prevlast niti jedne stranke, nego se svi moramo dogovarati i pronalaziti rješenja bez obzira na političke razlike. Desnica koja je zagovarala podjele slabi, a mi se borimo u biti za karakter naše države. Borimo se hoće li Crna Gora biti europska, ekološka, tolerantna, napredna ili podijeljena s antagonizmima, atavizmima, kriminalom i korupcijom. Ja mislim da smo na dobrom putu da izgradimo put kojim Crna Gora više ne bi bila zarobljena država, a za demokraciju manje je bitno koja stranka će imati manjinu ili većinu, ako tako uistinu svojim glasom odluče njezini građani.
Postigli smo da građani shvate da njihov glas koji nekome daju itekako vrijedi i da on obvezuje one koji su ga dobili.
Dvadeset posto švercanih cigareta na europsko tržište dolazilo je iz Crne Gore, a zaplijenili ste oko 60 milijuna eura vrijedne količine cigareta koje su postale vlasništvo države. Zagovarate spaljivanje tih zaplijenjenih količina, a ne daljnju prodaju u ime države. Dosta ste napravili u borbi protiv korupcije dok ste bili zaduženi za sustav sigurnosti kao potpredsjednik vlade.
– U toj borbi je bilo ključno da se donese Zakon o državnom tužilaštvu, a to smo i uspjeli. Mnogi visoki funkcionari Uprave policije ili Agencije za nacionalnu sigurnost su uhićeni, uhićena je i Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, koja je donedavno bila u zatvoru, u zatvoru se sada nalazi donedavni predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanović i mnogi drugi.
Oni su bili izvan zakona, a sami su bili zakon. Udarili smo hobotnicu u glavu i ne siječemo joj samo krakove, te na tome moramo ustrajati, neovisno tko bio na vlasti.
Dolaskom Vladimira Novovića na čelo Specijalnog tužiteljstva i troje njegovih kolega napravljeno je puno u borbi protiv mafijaških struktura koje su se godinama održavale u Crnoj Gori, a vezane su za strukture u policiji, pravosuđu i politici. Mnogi me, pa eto i vi, pitaju zašto nismo uhitili i Mila Đukanovića, tada premijera a sadašnjeg predsjednika Crne Gore? Ja s ove pozicije premijera moram biti ozbiljan i prepustiti onima koji su za to zaduženi da svoj posao rade na osnovi dobivenih činjenica i podataka, a ne na osnovi priča. Samo mogu reći da u Crnoj Gori više nema privilegiranih i zaštićenih kao što je bilo punih trideset godina, to je sigurno. Iza svakog nacionalizma u Crnoj Gori stoji korupcija.
Zbog angažmana o kojem pričate, prijetilo vam se i smrću, naročito nakon uhićenja osamnaestorice pripadnika Kavačkog klana prošle godine.
– U toj akciji nam je pomogao Europol, njihovi eksperti su nam govorili da mi takve akcije možemo provesti tek u roku od 18 do 24 mjeseca od uspostave nove vlade, a mi smo to učinili nakon 120 dana, jer je situacija jednostavno bila takva. Sve vođe su bili fizički prisutni u Crnoj Gori i svi su uhićeni, ali ih je istražni sudac pustio da se brane sa slobode.
Taj istražni sudac se nakon pet dan umirovio. Izdan je nalog za novo uhićenje, ali većina njih je već pobjegla iz Crne Gore. Svejedno, u koordiniranim akcijama ti su kriminalci uhićivani po Srbiji, Sloveniji, Turskoj pa i kod vas u Hrvatskoj. Ponosan sam na sebe i sve ljude koji su ušli u borbu protiv kriminala i korupcije u našoj zemlji i na tome moramo istrajati, jer jedino tako možemo naprijed. Desničarske strukture hoće status quo, da se ništa ne događa. Toga više nema niti će biti.
Ne bojim se...
Postali ste premijer Crne Gore krajem travnja ove godine, a u rujnu je toj vašoj manjinskoj vladi izglasano nepovjerenje. Zašto se to dogodilo?
– Za izbor vlade u travnju je glasalo 45 poslanika od 81 koliko ih ima, a za opoziv je glasalo 50 zastupnika, dakle pet više. To se dogodilo jer su Đukanović i njegov DPS brzo promijenili mišljenje, valjda je Đukanović mislio da ćemo mi posustati u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije i da ćemo ih nekako zaštititi.
Nakon toga su iz DPS-a bili protiv potpisivanja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a taj dokument u kojem je reguliran pravni okvir za sve vjerske zajednice postoji od 2002. godine, dakle punih 20 godina prije mene, donesen je za njegova mandata. Ključ pada moje vlade u kolovozu je borba protiv šverca cigareta i to je glavni razlog.
To je Milo Đukanović i njegov DPS platio dva mjeseca kasnije jer su na lokalnim izborima doživjeli totalni krah, zapravo fijasko. Narod se ne može varati godinama, a pogotovo ga se sada ne može prevariti kada su demokratski odnosi i pluralizam daleko razvijeniji nego prije.
Sada postoje dva scenarija za izbor nove vlade, a ne treba zaboraviti da Milo Đukanović, koji je sada predsjednik Crne Gore, daje mandat budućem premijeru...
– Nova vlada se može dobiti tako da se ne ide na izbore, ali predsjednik Đukanović trenutno nije raspoložen da ikome od izabranih na prošlim izborima da taj mandat.
Tada je Ustavni sud koji potvrđuje rezultate izbora bio u punom sazivu. U međuvremenu je iz Ustavnog suda po sili zakona četvero sudaca otišlo u mirovinu, a nisu izabrani novi.
Trenutno je, ako i budu izbori, potreban barem još jedan sudac da Ustavni sud ima kvorum za odluku, a u biti nedostaju četiri suca za normalno funkcioniranje. Zato apeliram na sve stranke u Crnoj Gori da se dogovorimo bez novih izbora i što prije deblokiramo rad Ustavnog suda kako bi budući izbori bili uopće mogući.
Vaš Ulcinj je bio centar nogometnog svijeta prošli tjedan, a i vi ste osobno došli pozdraviti sudionike.
– Mene je oduševilo koliko su moji sugrađani iz Ulcinja uložili napora u ovu organizaciju i na kojoj razini je taj doček bio. Svi su se odrekli nečega da bi se ovo dogodilo. Neki su dali svoje hotele, restorane, prijevoz, kafiće, hranu, platili prijevoz avionima, autobusima. Na tome se radilo više od tri mjeseca. Iskreno, ispalo je to bolje nego sam očekivao i ponosan sam na organizatora i idejnog začetnika ove ulcinjske priče Pavla Pepđonovića koji je biser našega grada i regije, a takvih ljudi ima još, i to je dokaz da Crna Gora ima sposobne ljude koji su u stanju napraviti čudo, samo ih treba pustiti da bez korupcije i kriminala pokažu najbolje od sebe. Ovaj primjer to najbolje dokazuje, ponosan sam, iskreno!
Na ovaj razgovor ste došli bez osiguranja. Ako sam u krivu, vidim da su vaši tjelohranitelji barem osam metara daleko. Na večeri ste se družili sa svima, svatko vam je mogao prići. Je li to opasno?
– Tu sam u svom gradu sa svojim ljudima, ali osiguranje je tu, ne bojim se. A i razgovor za vašu novinu mi je bila izuzetna čast i nisam htio da nas itko ometa.
Na koji e-mail ćemo vam poslati autorizaciju ovog intervjua?
– Ne trebate, čitat ću ga kad iziđe. U Slobodnu Dalmaciju imam puno povjerenje, zar bih je svaki dan čitao da nemam.