Pod nama u izmaglici, kao u fatamorgani, kao nad vrelim asfaltom ceste koja vozi daleko na zapad, pod nama treperi Međugorje. Kao nad vatrom, lome mu se plohe. Kao u slici na vodi. Sunce tone, dan se kloni, u daljini zvono zvoni, rekao bi jednom veliki mostarski pjesnik.
Duge su već sjene. Još malo, nek' se samo smrkne i narod će širom kraja naložit krjesove. Zapalit će svitnjake Svetomu Ivanu. Na vrh brda svjetlo je mekano, tek desetak glava u tišini visi nad znojnim tijelima hodočasnika. Miriše aromatično bilje, kadulja i mirta. Divlji šipak je u cvatu: crveni se sav osut.
Pod Gospinim bijelim kipom meditira mlada Talijanka. Sjedi, trupa povijena naprijed. Spuštene glave pod klobukom boje pijeska. Širok obod skriva joj lice, kao da je metnula golem cvijet na vrh tjemena, a l...