Novinar Vojislav Milovančević s portala Nova S (koji tjednima odoljeva pod naletom nove uprave koja ga želi ‘upristojiti) uputio je pismo Aleksandru Vučiću u formi kolumne.
Prenosimo je u cijelosti:
Cici, što si ljuta?
Nismo ti mi uzeli glasove. Građani su te kaznili na biralištima. Zasluženo.
A mi? Mi smo samo radili svoj posao. Unatoč svemu što si nam priredio, bilježili smo što se u ovoj zemlji stvarno događa. Razumijem da ti je tu razliku teško shvatiti. Desetljeće i pol ponašao si se kao da ništa ne postoji bez tvog blagoslova, a sad si na teži način doznao da stvarnost postoji čak i onda kad se ne poklapa s maštarijama tvojih pregalaca iz Informera koji odbijaju vratiti glavu jednoj plemenitoj životinji.
Vidiš kako je lijepo kad narod diše i kad nije upisan u tvoje kapilarne popise.
U toj prvoj večeri bez izborne pobjede ogolilo se sve zbog čega si pao.
Pobijedio te narod, Aleksandre Vučiću, a tebi su krivi novinari. Građani su glasali, uzalud uvjeravaš sebe da im je netko naredio. Studenti su izdržali gotovo dvije godine tvoje torture, a ti ih i dalje vidiš samo kao izvođače tuđih radova. U tvom svemiru samo je tvoja vlast bila autentična, samonikla i nevina.
I znaš što je sjajno u svemu tome? Sinoć si definitivno vraćen na radikalske postavke.
A jutros? Slušamo tvog malog od palube, Miloša Vučevića, kako već postrojava „105 političkih samuraja” u Skupštini. Kaže, čeka nas duga i iscrpljujuća rasprava.
Samuraji, Miloše? Teška priča, oni imaju neke kodekse. Prije će to biti zastupnički klub za kolektivnu obranu. Jedan zna tko je potpisao aneks, drugi tko je zvao tužitelja, treći kome je odnesen kovčeg, četvrti tko je naredio kordonu da udari na mladost. Ako među svim tim preplašenim kadrovima uspijete sastaviti 105 ljudi oko kojih tužiteljstvo neće imati pune ruke posla, bit će vam to veći pothvat od cijele ove propale kampanje.
Čuvajte vi dobro te svoje samuraje. Osobito onog trenutka kad prvi među njima zatraži status svjedoka suradnika i počne objašnjavati kako je on zapravo „samo izvršavao naredbe”.
Raspadat ćete se, Aleksandre Vučiću. Tako završavaju družine okupljene oko plijena i državne blagajne. Dok ima funkcija, natječaja i zaštite, svi te brane do posljednjeg daha. Kad toga nestane, iznenada se sjete obitelji, narušenog zdravlja i potrebe da se posvete privatnom biznisu.
Nego da pitam, kako je od jutros Siniša?
Sjeti se njega, jer kad nestane plijena, odmah počinje rasprodaja onoga što članovi kartela znaju jedni o drugima. Tu tek počinje razvezivanje jezika.
Zato je dirljivo slušati te kako najavljuješ da ti se jezik tek sada razvezao. Što si to, točno, dosad prešućivao? Koga si pokrivao? Što to znaš što građani nisu smjeli doznati dok su te plaćali da im budeš predsjednik?
Slobodno govori. Za početak, sjedni preko puta tužitelja.
Osobito o onome što su kolege Radonjić i Cvijić objavili u Radaru. O porukama sa Skya, Darku Šariću i onome što je pisao o Oskaru i Čvarku. Duguješ objašnjenje o posrednicima, obećanim pomilovanjima i vezama državnog vrha s narkokartelom koje su opisali. To nisu teme koje se brišu nervoznim režanjem pred kamerama.
Čvarak je Čvarak, Aleksandre Vučiću, koliko god pred zrcalom uvježbavao ulogu državnika.
Nemoj ti nama birati teme i propisivati što će institucije istraživati. Nisi mogao dok si bio najmoćniji, nećeš ni sad.
I znamo da bi najradije cijelu stvar zatrpao pričom o zvučnom topu: da sam postaviš pitanje, sam sročiš obranu, proglasiš da smo lagali i zakukaš o političkom progonu čim netko zatraži papire. Imamo vijest za tebe: više nećeš određivati dokle istraga smije ići.
Previše je otvorenih pitanja da bismo stali na zvučnom topu. Čekamo odgovore.
Za Krička, Repca i Žmirića. Za premlaćivanja, naredbe i promaknuća nakon nasilja nad prosvjednicima. Za policajce koji su stajali sa strane i gledali u zemlju dok su kriminalci nasrtali na studente i građane. Za one koji su djecu privodili, a kriminalce čuvali. Za BIA-u, VBA i cijeli sigurnosni sustav. Za one koji su pratili građane, sastavljali popise, naređivali uhićenja i koji su pristali da služba državi postane služba jednom čovjeku.
Nećemo ti zaboraviti ni Lučića iz Telekoma, ni Zvonka, ni Milana, kao ni tužitelje čija se lojalnost godinama mjerila skretanjem pogleda. Od Nenada Stefanovića pa nadalje. Dolazi vrijeme istine i istrage, bivši predsjedniče.
I radit će se temeljito, Aleksandre Vučiću. Od Zorane Mihajlović, preko Ane Brnabić i Tome Nikolića, do Vacića, Bihalija i posljednjeg lokalnog nasilnika i dvorske lude kojima si zastrašivao ljude preko televizija. Svatko prema onome što je radio: tko je potpisao, tko naredio, tko prikrio. I Goran Vesić. I svi koje si pomilovao.
Sad na red dolazi pravda. Za svako pretučeno dijete i za svaku majku koja je noć provela ispred policijske postaje ili bolnice.
Nitko ti neće zaboraviti šesnaest ljudi koji su poginuli pod betonskom nadstrešnicom kao žrtve korupcije čiji si ti politički pokrovitelj.
Godinama si prisvajao svaki kilometar asfalta, svaki most i svaku tvorničku halu, objašnjavajući nam da bez tebe ni trava ne raste. Red je da sada položiš račune o tome dokle su dosezali tvoj utjecaj i tvoja volja kad se sve završavalo pljačkom, nasiljem i smrću.
Ni zastupnički imunitet nije trajno sklonište, ako se tome nadaš. Moguće je da te, umjesto Vučevićevih dugih rasprava sa skupštinske govornice, dočeka kraći razgovor sa zatvorskim čuvarom o tome kad počinje šetnja. Do toga se dolazi dokazima, sudskim postupkom i odlukom suda. Upravo onim što uređena država mora jamčiti i tebi. I jamčit će ti, Aleksandre Vučiću.
Znam što te posebno peče: to što nas nisi slomio i što smo tvoje priznanje poraza dočekali na svojim radnim mjestima, unatoč „sinjoru Pedru”, bivšem novinaru Sadleru i „medijskom profesionalcu iz tvojih redova” Marku Stjepanoviću (više OVDJE)
I tada vam je rečeno da obraz nema cijenu, ali ste očito svi zajedno morali dočekati izbornu noć da biste shvatili tu jednostavnu rečenicu. Mogli ste preuzeti tvrtku, poslužitelje i uredski namještaj. Nas niste mogli kupiti. Baš kao što je zakazala i tvoja kupnja birača.
Bili smo tu kad je bilo najteže. Provjeravali smo, zvali, otkrivali i objavljivali. A ti si na kraju morao izaći pred kamere i priznati vlastiti poraz.
Zato razveži jezik, Aleksandre Vučiću, i reci sve. Možda će ti suradnja s tužiteljstvom biti najkorisniji politički potez u karijeri.
Samo nemoj više vrijeđati građane kuknjavom kako je zakon zapravo osveta. Predugo si sebe poistovjećivao sa Srbijom. Vrijeme je da država pokaže da može bez tebe i da zakon vrijedi i za tebe.
Od nas nema pružene ruke pomirenja. Samo zahtjev da te stigne ruka pravde.
Cici, što si ljuta? Pa mi smo tek počeli postavljati pitanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....