Izlaznost na parlamentarne izbore 25. listopada prilično je presudan faktor o kojemu će ovisiti promjene i budući odnos snaga na političkoj sceni Srbije. Projekcije analitičara i politologa u istočnome susjedstvu pokazuju da će pravi odraz raspoloženja biračkog tijela dati tek tamošnji izlazak na birališta više od 4,3 milijuna građana (ukupno im je u biračke popise upisano gotovo šest i pol milijuna birača). Ta je biračka kvota nužna, upozoravaju, da u zadanom političkom rasporedu dođe do žuđenih promjena.
Ovi izbori su specifični jer se prvi put u Srbiji naspram Vučićeva stranačko-koalicijskog monolita pojavio homogen i snažan protivnik u obliku Studentske liste ("Studenti pobjeđuju"), a koja crpi snagu iz masovnih prosvjeda i aktivizma pokrenutog još krajem 2024. godine. Istraživanja javnog mnijenja različitih agencija pokazuju izrazitu polarizaciju u biračkome tijelu Srbije.
Dok agencija Faktor plus jedina daje prednost SNS-u s oko 48,6 % naspram 37,1 % za Studentsku listu, druga relevantna istraživanja, poput organizacija BIRODI i CRTA/Stanford, listom predviđaju prednost Studentske liste (oko 48,5 %, odnosno 44,9 %), s pretpostavkom masovne mobilizacije birača.
Politolog Aleksandar Ivković je u izjavi za Novu.rs upozorio da će konačan ishod izbora umnogome ovisiti o tome jesu li SNS, SPS i radikali sačuvali dosadašnji približan broj svojih birača. Komentirajući utjecaj izlaznosti na skori izborni rezultat, ovaj ekspert stavlja fokus na glasove stranaka, odnosno imaju li SNS, SPS i radikali isti broj glasova kao i na prijašnjim izborima, a što je iznosilo nešto malo više od dva milijuna ljudi.
"Ukoliko su oni uspješno sačuvali sve te glasove, to otežava posao drugoj strani i izlaznost koja donosi promjene morala bi se kretati oko 4,3 milijuna birača. Prevedeno u postotke, to u biračkom popisu čini oko 66 posto svih upisanih birača. Tolika izlaznost nije nemoguća misija, ali svakako je ambiciozan pothvat", kaže politolog, dodajući da valja računati i na oko 250-270 tisuća glasova koji neće otići nijednoj strani, a riječ je mahom o nevažećim glasovima i o glasovima manjina.
Predizborne simulacije profesora Milovana Šuvakova istodobno pokazuju koliko različiti scenariji izlaznosti mogu presudno utjecati na konačnu raspodjelu mandata. Njegova analiza govori da bi promjene za kormilom Srbije u nedjelju mogla donijeti i izlaznost koja može biti i znatno manja od one zabilježene na povijesnim izborima 2000. godine, kada je u Srbiji vlast preuzeo Zoran Đinđić sa svojom parlamentarnom većinom na temelju ukupnog broja glasova od gotovo pet milijuna građana (tj. više od 71 posto biračkog tijela). Ovaj put za politički poraz SNS-a i Aleksandra Vučića, sudeći po izračunima srbijanskih politologa, treba ipak manje ljudi na biralištima, njih oko 66 posto.
Profesor Milovan Šuvakov je u svrhu preciznije projekcije utjecaja izlaznosti izradio i tzv. simulator mandata u Narodnoj Skupštini. Uvrstio je u jednadžbu nekoliko mogućih scenarija, pa i hipotetski ponovljeni rezultat sa zadnjih izbora. U scenariju "referendumske atmosfere", a koja podrazumijeva izlaznost od tek 60 posto, Studentska lista bi u nedjelju osvojila 127 mandata, dok bi Vučićev SNS osvojio 111. Za manjine bi bilo rezervirano 12 mandata. Evropska Srbija, desnica i SPS Ivice Dačića u ovom slučaju ne bi čak prešli izborni prag. U scenariju "velike izlaznosti" od 62 posto Studentska lista bi osvojila čak 131 mandat, SNS 107, a manjine 12, dok bi sve ostale stranke ostale ispod praga.
Treći scenarij, koji podrazumijeva izlaznost s izbora 2023. godine od oko 58 posto ili manje, jedini predstavlja opasnost za srbijansku opoziciju. Po tom scenariju, Studentska lista bi u novom sazivu Skupštine osvojila samo 94 mandata, a SNS njih 120. SPS i desnica osvojili bi također po osam zastupničkih mjesta, što također čini vodu na mlin Vučićevu političkom opstanku.
Zanimljivo je da je svoje projekcije potencijalne zainteresiranosti građana za izbore iznio i desetljetni srbijanski vožd osobno, kao nositelj liste Srpske napredne stranke. Suprotno tradicionalnoj tezi da visoka izlaznost odgovara isključivo opoziciji, i Aleksandar Vučić je u predizbornoj kampanji tobože javno zaželio veliku izlaznost i procjenjuje da će na izbore izići između 63 i 64 posto birača (oko 4,1 milijun ljudi). Vučić pitijski tvrdi da se podrška njegovoj listi "Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija" s rastom izlaznosti također povećava, te da bi u slučaju potencijalnog odaziva od 67 posto njihova pobjeda bila još uvjerljivija jer bi mu osigurala barem 400 tisuća glasova više. Sve ovo, naravno, spada u bezočne marketinške laži srbijanskog despota i u njegovim riječima nema baš puno ni politološkog ni logičkog pokrića.
Prema procjenama svih političkih analitičara, pa tako i politologa i profesora Fakulteta političkih znanosti u Beogradu Dušana Vučićevića, ključni prag za promjenu vlasti u Srbiji je izlaznost između 4,3 i 4,4 milijuna birača.
Visoka izlaznost, i po njegovu mišljenju, jako šteti Vučićevu SNS-u jer vladajuća stranka u Srbiji ima samo visoko discipliniranu bazu sigurnih glasača čiji se maksimum procjenjuje od 1,7 do 1,8 milijuna glasova. Ako je ukupna izlaznost niska (oko 3,5 do 3,8 milijuna), fiksni glasovi SNS-a automatski im donose premoćnu i stabilnu većinu. Međutim, što više građana izvan te baze iziđe na birališta, to se postotak vladajuće stranke više razvodnjava, a bazen njihovih rezervnih glasova naprosto ne postoji.
Summa summarum, bude li u nedjelju u Srbiji izlaznost niska do umjerena (ispod 60 posto, tj. manje od 3,9 milijuna), to će značiti Vučićev siguran opstanak na vlasti. Bude li izlaznost visoka (između 62 i 64 posto, tj. oko 4,1 milijun ljudi), to će biti uvod u jako tijesnu i neizvjesnu borbu u glasačkim kutijama i oko njih. Ostvare li Srbi još jednom rekordnu izlaznost, ali koja ne mora biti povijesna i na razini 2000. godine (više od 65 posto, tj. 4,3 do 4,4 milijuna glasača), bit će to objektivna ugroza despotskog i kriminalnog režima. Prema svim neovisnim analitičarima, ova brojka aktivira sve dugogodišnje apstinente i stvara realne uvjete za gubitak većine SNS-a i izbija im iz ruku svaku mogućnost formiranja vlade.
Pitanje svih pitanja je, dakle, je li golema masovna energija sa srbijanskih ulica iz proteklih godina u međuvremenu implodirala i hoće li se ona konačno pretočiti u masovni izlazak na tamošnja birališta. Dođe li do toga, opstanak Aleksandra Vučića i SNS-a bit će pod najvećim znakom pitanja još od njihova dolaska na vlast 2012. godine.
Ako, pak, izlaznost ostane u okvirima prosjeka prethodnih izbornih ciklusa, mašinerija vladajuće stranke u Srbiji vjerojatno će osigurati nastavak njihove vladavine i ravnoteža propasti u čitavoj regiji ostat će praktično nepromijenjena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....