Narodna glazba, pjesma grupe Garavi sokak "Ja plačem samo kada ljuštim luk“, povezivanje s duhovima preminulih učenika i tome slične nedopustive i neprimjerene, a prije svega ritualne metode, karakteriziraju rad psihijatrice i psihoterapeutkinje Ranke Radulović, ravnateljice organizacije Hatorum – Centra za edukaciju i savjetovanje iz muzikoterapije, koja je djecu, prema riječima roditelja učenika Osnovne škole „Vladislav Ribnikar“, svojom „terapijom“ dodatno traumatizirala, piše portal nova.rs.
Rad ove liječnice plaća Republički fond za zdravstveno osiguranje, a u prosvjetnu ustanovu, čiji su učenici pretrpjeli najtežu traumu, poslana je, očigledno, bez ikakvog nadzora i provjere od strane Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete. Kada su roditelji učenika uputili zahtjev školi da ona prestane raditi s njihovom djecom, otišla je i nije se više vraćala.
Za takozvane „tamne seanse“ doktorice Radulović saznalo se u emisiji "Utisak nedelje" od Slobodana Negića, oca male Sofije, devojčice koja je ubijena u svojoj školi 3. svibnja ove godine.
"Kad sam pitao tko je dr. Ranka Radulović, nitko nije znao“, rekao je on, osvrnuvši se na nedavni razgovor s tajnikom Ministarstva zdravlja, institucije koja je u ovu školu, između ostalih stručnjaka, poslala i doktoricu Radulović s Klinike za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, koja je i na čelu Udruženja muzikoterapeuta Srbije.
Nakon izlaganja Slobodana Negića o neprimjerenim metodama doktorice, puštanja djeci narodne pjesme i poziva da se povežu sa dušama svojih umrlih kolega iz škole, na njenom Facebook profilu osvanuo je ubrzo i odgovor.
"Vrijeme žalovanja. Netko žali u tišini. Netko preko medija. Netko pruža psihijatrijsku prvu pomoć. Po pozivu. Po srcu, pameti i iskustvu. Svima redom. Nastavnicima, učenicima i roditeljima. Građanima. Na prvoj liniji. Ne jedan. Sve dane. Uvijek.“
A samo tri dana nakon masovnog ubojstva u školi na Vračaru, doktorica je na svom profilu zatražila da Hatorum – centar za edukaciju i savetovanje, kojim rukovodi, postane državna ustanova i da programi koji se provode u Hatorumu dobiju podršku države.
Inače, na internetskoj stranici Hatoruma, među ostalim se navodi da oni organiziraju i „Tematske radionice iz tanatologije, viktimologije i terapije žalosti“.
Jedna od njezinih metoda je i pravljenje „Zvjezdane pogače“, kojom se obraća „Čarobnicama“, a za koju šalje recept ožalošćenima i onima koji sudjeluju u bolu ljudi koji su izgubili djecu, i napominje da se ova vrsta kruha mora praviti u nedjelju u okviru obitelji.
Ona od države također „hitno traži“ da formira kabinete za muzikoterapiju u svim školskim i predškolskim ustanovama, gdje bi se zaposlili profesionalni terapeuti i implementirao Hatorumov program prevencije vršnjačkog nasilja „Bolji ljudi čine bolji svet“, koji je sa svojim terapeutima već provodila u Osnovnoj školi „Isidora Sekulić“ prije pandemije.
Međutim, u ovoj školi za portal nova.rs kažu da među samom djecom nije bilo interesa za te metode!
Inače, na društvenim mrežama pojavila se čak i informacija da je dr. Radulović, inače podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, navodno devedestih godina prošlog stoljeća bila članica Srpske radikalne stranke i da je surađivala s “doktorom” Draganom Dabićem, odnosno Radovanom Karadžićem; kao i da je držala predavanja o različitim vrstama alternativne medicine, spiritualizma, ezoterije i tome slično.
"Doktorica Radulović je postavljena od strane nadležnih institucija, što nema veze s nama. U školi je nisam vidjela, jer sam čula da su prije izvjesnog vremena roditelji uputili zahtev da ona više ne radi s djecom i od tada se nije pojavljivala. Oni koji su uputili doktoricu Radulović u školu također trebaju nešto reći povodom žalbi roditelja. Ono što je gospodin Negić iznio na televiziji, a što je i meni ranije rekao, zvuči kao da je djeci držala spiritualnu seansu, što je krajnje radikalno i nedopustivo“ kaže za portal nova.rs Tamara Džamonja, profesorica psihologije na Univerzitetu u Beogradu, koja je i član Radne grupe za podršku mentalnom zdravlju i sigurnosti mladih.
„Treba zaštititi roditelje od dodatnih potresa i uznemiravanja, pa i od raznih tretmana. Nama koji radimo s djecom u školi nije nakana da se ponašamo kao da ništa nije bilo, već da im pomognemo da se korak po korak vrate u normalu. Ima djece koja žele ići u školu i roditelja koji to podržavaju, ali ima i onih koji to ne žele, objašnjava Džamonja.