StoryEditor
Regijadrugi narativ

BiH sociolog Ivo Komšić u novoj knjizi tvrdi da su iza Udruženog zločinačkog pothvata stajali Tuđman, Šušak i Bobetko koje je smrt spasila od Haaga

Piše PSD
2. studenog 2021. - 12:39
Predsjednika Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, uz generala Bobetka, Ivo Komšić stavlja na čelo Udruženog zločinačkog pothvata, pozivajući se na haaške dokumente  Josip Bistrović/Cropix

"Tužilaštvo je dokazalo, a sudska vijeća prihvatila, da je na čelu UZP-a bilo najviše državno rukovodstvo Republike Hrvatske, s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom. Svu trojicu je smrt spasila haaškog suđenja" (I. Komšić)

Politika koja u biti svog djelovanja nosi zahtjev za podjelom Bosne i Hercegovine starija je od same države, a ideja o razbijanju zemlje na tri nacionalne republike bila je predmet razmatranja čak i prije nego je zaživjela ideja o političkoj borbi za nezavisnost i suverenost. Jedan od ključnih aktera takve politike bio je Slobodan Milošević, ali ono što je najširoj javnosti možda manje poznato jest činjenica da je partnera u svim svojim planovima o razbijanju Bosne i Hercegovine Milošević imao u hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.

Zbog tih je aktivnosti Franjo Tuđman od Haaškog suda označen kao vrh političko-vojne piramide koja je organizirala i provela aktivnosti udruženog zločinačkog pothvata (UZP). Pored njega, kao najodgovornije osobe za uspostavljanje paradržavnih i paravojnih tvorevina na području Bosne i Hercegovine označeni su hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak, načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko i vojno-politički vrh paradržave Hrvatske republike Herceg-Bosne, piše Jasmin Agić za Al Jazeeru.

image
Ivo Komšić u knjizi pokazuje 'da je osim one Tuđmanove, rušiteljske i zločinačke, uvijek postojala i društveno-progresivna i državno-afirmativna hrvatska politika'
AFP

U svojoj knjizi "Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH" bosanskohercegovački sociolog Ivo Komšić poduzeo je i sam veliki pothvat da iz dokumenata haaškog tribunala ispiše historiju uspostave paradržavne tvorevine Hrvatske republike Herceg-Bosne. Otkrivajući mehanizme uspostave nelegitimnog i nelegalnog vojno-administrativnog entiteta Komšić je raskrinkao genezu nastanka ideje o podjeli Bosne i Hercegovine opisujući zatim mehanizme kojima se Franjo Tuđman, uz pomoć svojih pomagača, koristio kako bi obesmislio legalne institucije Bosne i Hercegovine i u potpunosti kompromitirao volju građana.

‘Humano preseljenje naroda’

U provedbi plana o stvaranju etnički čistih teritorija Tuđman je vodio dvostruku politiku usmjeravajući sve svoje tajne planove samo u jednom smjeru – stvaranju paradržavnog teritorija ekskluzivno nastanjenog hrvatskim narodom. Taj plan je, kako to objašnjava Komšić u knjizi, podrazumijevao niz nasilnih akata usmjerenih prvenstveno prema bošnjačkom narodu, ali isto tako i provedbu ideje o "humanom preseljenju" naroda kojim nisu bili obuhvaćeni samo Bošnjaci.

Tuđmanov plan o stvaranju HR Herceg-Bosne podrazumijevao je da će mnogi teritoriji nastanjeni hrvatskim stanovništvom, prema unaprijed osmišljenom zločinačkom naumu, biti "žrtvovani", što znači da će biti prepušteni dominaciji druga dva naroda u zemlji. Tajnim dogovorom sklopljenim sa Slobodanom Miloševićem, Tuđman je planirao, a kako historija pokazuje, i ostvario ideju da se srpskoj strani prepuste ogromna područja Bosanske Posavine naseljena hrvatskim stanovništvom kako bi bio osiguran "kontinuitet" teritorija od zapadne granice Bosne i Hercegovine do Srbije.

image
'Jedan od ključnih aktera politike podjele BiH bio je Slobodan Milošević, ali je činjenica da je partnera u svim svojim planovima o razbijanju Bosne i Hercegovine imao u Franji Tuđmanu'
AFP

Zauzvrat je, kako to opisuje Komšić, Tuđmanu zagrantirana prednost u bosanskim općinama naseljenim pretežno srpskim stanovništvom koje se nalaze uz granicu s Hrvatskom – Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar. Cilj tih teritorijalnih razmjena bio je stvaranje "sigurne" pozadine regiji Dalmacije.

Istim planovima, kako to opisuje Komšić, bazirajući svoj historiografski narativ na činjeničnoj interpretaciji haaških dokumenata, Tuđman je nastojao političkim i vojnim sredstvima prisiliti legalnu bosansku vlast da odustane od koncepta multietničke države i pristane na etničku podjelu zemlje. Bošnjacima je namijenio prostor u samom središtu zemlje i taj administrativni obzor nazvao je "središnja republika". Tim je planom Tuđman bio spreman "bošnjačkoj strani" prepustiti cijeli prostor srednje Bosne, a hrvatskom je stanovništvu regije namijenio egzodus ili "humano preseljenje" na područja koja je dogovorom sa Slobodanom Miloševićem definirao kao "hrvatski etnički prostor".

Tuđmanova politika prema Hrvatima srednje Bosne i Posavine

Tuđmanovim su planom sve hrvatske nacionalne i kulturne institucije trebale biti "preseljene" iz Sarajeva u Grude, tim je planom čak i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić trebao sjedište katoličke crkve izmjestiti iz Sarajeva u zapadnu Hercegovinu, a ono što je kuriozitet, i danas gotovo zaboravljena i nepoznata činjenica, jest da su u slučaju protivljenja pripadnici HVO-a imali zapovijed kardinala uhititi i izmjestiti u Grude. Nizom primjera o ponašanju Tuđmanove politike prema Hrvatima srednje Bosne i Posavine, Komšić pokazuje koliko je ta politika bila destruktivna i za hrvatski nacionalni korpus i koliko je, kako sada vidimo, bila usmjerena na uništavanje kulturnog i političkog bića bosanskih Hrvata, piše Al Jazeera.

Rat koji je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) vodilo gotovo punu godinu dana s Armijom RBiH bio je rat kojim su se nastojale oblikovati unaprijed zacrtane teritorijalne raspodjele. Haaški sud je dokazujući namjeru i provedbu UZP-a nedvosmisleno dokazao da su u ostvarenju tih planova počinjeni mnogobrojni zločini, a najodgovorniji ljudi za provedbu tog plana (Jadranko Prlić i ostali) u potpunosti su i bez ikakvog ostatka izvršavali naredbe koje je oblikovao Franjo Tuđman, s najbližim saradnicima. Pozicije Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, koji su kroz cijelo razdoblje djelovali kao visoki dužnosnici Republike Hrvatske u strukturama HR Herceg-Bosne, nedvosmisleno dokazuju nerazdojivost politika Franje Tuđmana i rukovodstva paradržavne tvorevine HR Herceg-Bosna.

image
'Tuđmanovim planom je i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić trebao sjedište katoličke crkve izmjestiti iz Sarajeva u zapadnu Hercegovinu, a u slučaju protivljenja pripadnici HVO-a trebali su ga uhititi i izmjestiti u Grude'
Danijel Soldo/Cropix

U obrazlaganju teze Komšić pedantno, minuciozno i taksativno opisuje razmjere UZP-a slijedeći temporalnu kronologiju. U djelovanju hrvatske politike, personificirane u liku Franje Tuđmana, prepoznaje jednu dijaboličnu liniju čiji početak datira u 1991. godinu i dane prije bosanskohercegovačkog referenduma za nezavisnost. Naime, već tada Tuđman počinje HDZ-u BiH nametati ideju o formiranju posebne teritorijalno-administrativne jedinice, ali ti pokušaji ostaju pomalo u drugom planu, ponajviše potisnuti iskrenim entuzijazmom Hrvata u borbi za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tek će smjenom kadrovika, koji ne dijele njegove političko-strateške ideje, i razbukatavanjem rata u Bosni i Hercegovini Tuđman otkriti prave namjere svoje politike.

Od samog početka vođenja te politike cilj je bio samo jedan. Stvoriti etnički čistu hrvatsku republiku u Bosni i Hercegovini i zatim uložiti sva politička i vojna sredstva kako bi se srušio državni legitimitet Bosne i Hercegovine, a njegovi legitimni politički prvaci bili natjerani da u političkim i mirovnim pregovorima nastupaju kao lideri svojih nacionalnih zajednica. Sredstva kojima se Tuđmanova politika koristila Haaški je sud okvalificirao zločinačkim i Komšić u knjizi precizno iznosi sve detalje te politike.

image
'Haaško tužiteljstvo je dokazalo, a sudska vijeća prihvatila, da je na čelu UZP-a bio i Janko Bobetko'
 
Jakov Prkić/Cropix

Sa ciljem stvaranja HR Herceg-Bosne i podjelom države Bosne i Hercegovine na tri etničke republike, hrvatska politika se koristila metodama političkog i vojnog nasilja, što je podrazumijevalo provođenje organizirane kampanje etničkog čišćenja i progona bošnjačkog stanovništva s teritorija koji su definirani kao ekskluzivno hrvatski – prostor srednje Bosne, općina Prozor, općina Donji Vakuf/Uskoplje, općina Vareš, gradovi Stolac i Mostar. Na svim tim mjestima HVO je počinio niz neisprovociranih zločina kojem je cilj bio uspostava jednonacionalne hrvatske dominacije, a osim kampanje počinjenja masovnih ubojstava hrvatska politika je organizirala niz koncentracijskih logora u kojima su bile zarobljene desetine tisuća Bošnjaka.

Trenutak bezizlaznosti BiH vlasti 

Posebno kritički Komšić piše o Owen – Stoltenbergovom mirovnom planu za koji je ustvrdio da je pokušao legitimirati koncept etnonacionalne podjele Bosne i Hercegovine prema planu koji su imali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Oslikavajući historijske okolnosti, Komšić opisuje bezizlaznost u kojoj su se u jednom trenutku našle legalne bosanskohercegovačke vlasti, gotovo prisiljene pristati na podjelu zemlje.

Ali, dva ključna događaja očuvat će opstojnost države Bosne i Hercegovine – to su održavanje Bošnjačkog sabora, na kojem je plan odbijen, i stvaranje "Sabora Hrvata u BiH" u Sarajevu, kojima je stvorena snažna alternativa Tuđmanovoj rušilačkoj politici. Ratni događaji i porast svijesti međunarodnih aktera o istinskim konzekvencama Tuđmanove politike prisilit će hrvatskog predsjednika da odustane od svojih ciljeva u Bosni i Hercegovini, uspostavi "lukavu" suradnju s Bošnjacima i legalnim vlastima Bosne i Hercegovine, kojima će biti zaustavljen bošnjačko-hrvatski sukob, formirana Federacija Bosne i Hercegovine i stvoreni preduvjeti za borbu protiv Miloševićevih i Karadžićevih ciljeva, piše Al Jazeera.

Dosljedan svojim iluzijama o mjestu u historiji Tuđman će i u posljednjim danima rata, tokom "Oluje", i kasnije tokom pregovora o miru u Daytonu nastojati, u nekim segmentima ipak uspješno, inaugurirati politiku etničke podjele Bosne i Hercegovine kao vrhunski princip u organizaciji državne suverenosti.

Komšićeva knjiga se pitanjem politike Franje Tuđmana u Bosni i Hercegovini bavi na nekoliko razina, uvijek s ključnom idejom kako je riječ o zločinačkoj politici. Refleksije te politike pogubne su na nekoliko različitih nivoa. Komšić, koristeći se haaškom dokumentacijom, objelodanjuje kako je Tuđmanova politika u Bosni i Hercegovini najveću štetu nanijela Hrvatima, lišavajući ih prvo osjećaja pripadnosti državi, zatim konfrontirajući ih s političkim i vojnim saveznicima Bošnjacima, a onda ih survavajući u zločinački ambis, gdje zavedeni idejama etnoteritorijalne dominacije gube humanost i moralni status žrtve i branjenika.

Pored toga, Komšić je tu sasvim jasan: UZP proveden u Bosni i Hercegovini djelo je hrvatske države, jer zločine jesu činili pojedinci, ali kontekst njihovog djelovanja omogućila je politika Republike Hrvatske oličena u predsjedniku Franji Tuđmanu.

"Haaški sud (MKSJ) je nedvojbeno dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, s apsolutnom dominacijom Hrvata u njemu, što je trebalo postići etničkim čišćenjem, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj".

BiH u krizi 'najvećoj od završetka rata"

Knjiga Ive Komšića "Tuđmanov haaški profil – Udruženi zločinački pothvat na BiH" daleko je od historijske kronike rata u Bosni i Hercegovini. Bazirajući pristup na interperetaciji činjenica iz haaških dokumenata, Komšić je napisao sociološku studiju koja u mnogim elementima "raskrinkava" narativ o bosanskohercegovačkom ratu. Pored toga, knjiga donosi novinu u interpretiranju hrvatskih politika u Bosni i Hercegovini, pokazujući da je osim one Tuđmanove, rušiteljske i zločinačke, uvijek postojala i jedna društveno-progresivna i državno-afirmativna hrvatska politika.

Izlazak knjige koincidira s političkom krizom koja se sve učestalije opisuje kao "najveća od završetka rata", pa knjiga može poslužiti i kao instrument za razumijevanje onog što bi se fukoovskim jezikom definiralo kao arheologija takve politike. Knjiga upozorava na historiju jednog pristupa u bosanskohercegovačkoj politici koji svoj korijen ima u Tuđmanovom nastojanju da podijeli Bosnu i Hercegovinu i stvori jedan nacionalno ekskluzivan politički entitet.

image
Ljubo Ćesić Rojs, Gojko Šušak, Mate Boban i Mladen Naletilić Tuta na otvorenju stadiona Hrvatskog dragovoljca u Zagrebu 1994. godine
 
Davor Pongračić/Cropix

Tu je politiku Franjo Tuđman prvi put verbalizirao u prosincu 1991. godine na sastanku s vrhom bosanskohercegovačkog HDZ-a, ta se politika temeljila na tajnom dogovoru sa Slobodanom Miloševićem o podjeli Bosne i Hercegovine i tu politiku, može se iščitati iz tajminga objavljivanja Komšićeve knjige, danas aktivno provode Dragan Čović i Milorad Dodik.

Uz tekst sociološko-historijske studije u knjizi su objavljeni i originalni dokumenti: tri haaška dokumenta (Druga izmijenjena optužnica, Sažetak presude Pretresnog vijeća, Haag 29. 5. 2013. godine i Sažetak presude Žalbenog vijeća, Haag, 29. 11. 2017. godine) kao i dva stenograma razgovora koje je Franjo Tuđman vodio s predstavnicima HDZ-a BiH iz prosinca 1991. godine i s predstavnicima Herceg-Bosne iz veljače 1994. godine, piše Jasmin Agić za Al Jazeeru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2022 23:50