Okrutno ubojstvo devet osoba u beogradskoj školi, i to od 13-godišnjaka izaziva reakcije u cijelom okruženju.
Jedan od onih koji se javno oglasio jest i prof. dr. Dženan Skelić, redovitii profesor psihologije i šef Katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zenici. On je dao zanimljivo viđenje slučaja, pokušao ga objasniti psihološki i staviti u društveni kontekst.
- Dogodio se scenarij kojem prečesto svjedočimo u Sjedinjenim Američkim Državama. Šta je zajedničko za ova naša podneblja i SAD? Ogromna količina dostupnog naoružanja, uz historijski gledano, intenzivan i kontinuirano njegovan kult oružja, kao i sveprisutan obrazac niveliranja vrijednosnog sustava, u smislu postojanja izražene tendencije pozitivnog vrednovanja nasilja, odnosno razumijevanja i prihvaćanja mogućnosti opravdanog, društveno prihvatljivog nasilja.
Zajednička karakteristika samim time je i proširen kult antiheroja, prisutan kao dominantan još od "Pulsa asfalta" devedesetih, pa sve do bolesnih realityja s kriminalcima kao megazvijezdama, koji su preplavili medijski i javni prostor.
Balkanski postratni kontekst, generalno, pogoduje stvaranju klime nasilja, mržnje, agresivnosti, isključivosti i netolerancije, s ozbiljnim fokusom na zamjeni teza u povijesnom i životnom kontekstu, rekao je Dženan Skelić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
revizija povijesti
Zenički psiholog za rečeno je naveo dva primjera.
- Amnestiranje vlastitih (novo)ratnih zločinaca s namjerom da ih se na svaki mogući način instalira u historijsko-kulturni narativ kao junake, nacionalne heroje, zaštitnike svetinja i povijesno religijske žrtve. Pazite, nedaleko od ove nesretne škole je mural Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog za genocid u BiH!
Drugi je revizionistički odnos spram zločinačkih pokreta iz perioda Drugog svjetskog rata, pri čemu se ustaški, četnički, handžar i drugi fašistički koljački pokreti revitaliziraju u svjetlu tobožnjih pravih, dugo skrivanih "činjenica" i proglašavaju historijskim pobjednicima, iako je više nego jasno da su bili na pogrešnoj strani povijesti i da se radi o zločincima.
Zamjena vrijednosnog sistema imaginarnim sustavom, konstruiranim kako bi se izbjeglo suočavanje s istinom i svojom negativnom povijesnom ulogom u njoj, dominantno su doprinijeli tome da mladost odrasta uz pogrešne uzore, s pogrešnom percepcijom stvarnosti, međuljudskih uloga i odnosa te obrascem svakodnevnog življenja koji sve relativizira", rekao je za Radiosarajevo.ba prof. dr. Skelić.
On se osvrnuo i na tezu da je osumnjičeni dječak bio zlostavljan od vršnjaka.
- Da, postoji i ta priča. Bojim se da se takvim informacijama pokušava relativizirati krivnja. Teško je prihvatiti da smo kao ljudi primarno sposobni za bezrazložno zlo te uvijek tražimo neki motiv, koji bi bio dostatno snažan čin opravdanja ili barem ublažavanja nerazumnog i neobjašnjivog zla.
reltiviziranje ‘naših‘ zločina
Taj čin relativiziranja posebno nam je evidentan u narativima devedesetih, gdje smo "morali počiniti zločine, da bi se odbranili od istih", gdje smo "morali napasti jer su nas htjeli napasti" i sl. Tako su "naši" zločinci umjesto silovatelja i koljača postali heroji.
Da je dječak bio zlostavljan, ipak se postavlja pitanje zašto mu je bilo dostupno oružje i zašto je obučen da njime barata, te zašto je odlučio i planirao serijsko ubistvo, kad većina žrtava to ne radi? Zasigurno, da je ovdje riječ o ličnosti spremnoj i sposobnoj da počini to što je počinila, te da je sam proces planiranja u detalje, više nego očit dokaz da je djelo počinjeno svjesno i hladnokrvno. Svaka psihopatska ličnost nije obavezno kriminogena, jer te osobe često zatječemo kao društveno uspješne, realizirane i produktivne jedinke, kaže zenički psiholog.
Profesor je ponudio i neke prijedloge za prevenciju eventualnih budućih događaja.
- Kontrola dostupnosti oružja, veća prisutnost psiholoških interventnih timova te timova za krizne situacije, promjena vrijednosnog sustava, a prije svega plasirane slike dopuštenog i prihvatljivog u javnom i medijskom prostoru.
Ne možemo opravdavati i relativizirati zločine, slaviti kriminalce, praviti od delinkvenata megazvijezde i uzore, ako hoćemo zdravo društvo. Treba imati svijest o tome da svako društveno djelovanje i zadani kriteriji i okviri određuju ishode u budućnosti.
Dakle, kad vi ubojicu djece iz Prijedora proglasite herojem, onda budite svjesni toga da ličnost u razvoju nije u stanju da odvoji fakte onako kako vi to zamišljate te da će pravilo generalizirati i izvan konteksta za koji je vama trebalo, kako bi zadovoljili trenutnu potrebu za relativiziranjem univerzalnih vrijednosti.
Moramo graditi zdravo društvo, a takvo društvo treba jasan i precizan sistem univerzalnih vrijednosti u svojim temeljima. Ne možete pravdati kriminal nacijom ili vjerom, ili zatvarati oči kad vam istina ne odgovara. Za sretnu budućnost neophodna je odgovornost i često ogromna žrtva, rekao je prof. dr. Dženan Skelić Radiosarajevo.ba.
Iz navedenog, koje traži ozbiljno promišljanje, proizlazi da u odgoju djece ne sudjeluje cijela zajednica, nego i realno, moralno vrednovanje njene sadašnjosti, ali i povijesti te razgraničenje između dobra i zla, istine i laži.
