Izbori u Bosni i Hercegovini donijeli su za mnoge očekivani trijumf triju najjačih nacionalnih stranaka.
Većinsko raspoloženje građana i naroda možda najbolje otkrivaju rezultati SDA, HDZ-a i SNSD-a gledani po svim izbornim jedinicama na razini Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i Narodne skupštine Republike Srpske, gdje su ove tri stranke potukle konkurenciju do nogu. Na kraju se, koliko god to neki "građanski" usmjereni ne željeli priznati, dolazi do toga da SDA dominira u bošnjačkom izbornom tijelu u Federaciji BiH, HDZ je najjači na većinski hrvatskim prostorima, a SNSD nema ozbiljne konkurencije u Republici Srpskoj.
Stranačka mašinerija
– Završili su još jedni izbori u Bosni i Hercegovini. Bogu hvala. Jučer smo zaokružili opet one stare, koji su nam već osigurali lošu današnjicu. Sve je bilo manje-više očekivano. Cjelodnevna loša izlaznost ukazivala je da će podršku u Hercegovini dobiti SDA i HDZ, a u RS SNSD. Mašinerija je izašla, promjena je ostala kod kuće. Ima nešto pozitivno vezano za jučerašnje izbore. Ode Željko Komšić u arhiv. Nogirao ga je narod, a ne HDZ BiH, koji je na njemu godinama profitirao. Osta rupa Čoviću. Više mu Komšić ne može biti program, već na sljedećim izborima morat će imati neki, kakav god. Stari partneri i ljubavi vraćaju se na vlast, i sve po starom – opisat će situaciju mostarska novinarka i urednica Kristina Spajić Perić.
I gole brojke govore da je Željko Komšić najveći gubitnik općih izbora u susjednoj državi. Četiri je puta bošnjačkim glasovima biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali opečeni iskustvom od prije četiri godine, SDA, Bakir Izetbegović i Islamska zajednica nisu više željeli riskirati i preusmjeravati glasove kako njegovu pulenu Slavenu Kovačeviću, tako i stranci. DF je na kraju izgubio dvije trećine glasova i polovinu mandata.
– Rezultati su jako loši. Nismo uspjeli ni s kandidatom za Predsjedništvo BiH. Primjetan je pad na državnoj razini, a pogotovo na federalnoj. Očigledno je da priča o građanskoj državi nije nešto što narod u Bosni i Hercegovini generalno prihvaća. Za nas su to porazne stvari, ali što ćete. Morate ih prihvatiti – priznao je Komšić poraz brzo nakon zatvaranja birališta u tonu koji je odudarao od starog, borbenog Željka.
Siladžićev nasljednik
Ako je on najveći luzer, onda je najveći dobitnik Samir Efendić. Stranku za BiH (SBiH), koju je osnovao i na niske grane srozao Haris Silajdžić, vratio je iz mrtvih i doveo u poziciju da SDA, čiji je i sam nekada bio član, bez njega sada nigdje ne može na vlast. Procjene govore da je upravo on privukao najradikalniji dio SDA-ovih i DF-ovih birača, a svojim je rezultatom za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH pokvario računicu Izetbegoviću mlađem, kojemu je ovo drugi poraz u nizu od SDP-ova Denisa Bećirevića.
Dobitnica je i HDZ-ova Darijana Filipović, ali ne toliko svojom zaslugom i prepoznatljivošću, koliko zahvaljujući stranačkom zaleđu koje je imala iza sebe. Kada to spominjemo, mislimo i na "bratski" im HDZ iz Hrvatske, koji je upregnuo čitav državni aparat za izbore u susjedstvu. Na to je u ponedjeljak upozorio poraženi kandidat iz redova hrvatske Petorke Zdenko Lučić.
– Samo pogledajte koliko je poticaja Vlada RH podijelila za kampanje u Orašju, koliko je vremena zadnjih tjedana i mjeseci proveo hrvatski ministar Gordan Grlić Radman, gdje je sve bio potpredsjednik Tomo Medved ili koga je u petak na skupu u Mostaru grlio premijer Andrej Plenković. Da sam ja imao takvu podršku hrvatske Vlade, sigurno bih pobijedio. Ja bih dobio 100.000 glasova, a ona 50.000 – kazao nam je Lučić.
Lučićev bošnjački melem
Na kraju je on dobio više glasova u Sarajevu nego u Mostaru, jer je očito njegova agresivna kampanja i udaranje primarno po Čoviću bilo melem za uši dijelu bošnjačkih glasača. U jednom je trenutku i dobro pretjerao spominjući Čovićeve roditelje i pozivajući se na svoje izvore iz obavještajne zajednice.
– Ja jesam napravio grešku, ali nitko ne spominje da je on vrijeđao i mene i mojeg oca, navodeći da smo KOS-ovci – brani se Lučić.
Ionako uobičajena niska izlaznost na izbore u BiH ovaj je put dodatno pala za 10-ak posto. Najveći je gubitak kod najbrojnijih Bošnjaka, oko 500 tisuća glasova manje, dok je kod Hrvata manjak od nekih 163 tisuće. HDZ i sve hrvatske stranke možda su najbolje osjetile deficit birača u Bosni i Srednjobosanskom kantonu/županiji, gdje prvi put neće imati kontrolnih 11 ruku. HDZ je taj gubitak donekle kompenzirao u Hercegbosanskoj županiji, gdje je opet većinska stranka.
Ta srednja razina vlasti iznimno je važna u prilično kompliciranom slaganju omjera snaga u važnim domovima naroda na razini entiteta i države. Mnogo će toga, što se Bošnjaka tiče, za krajnji ishod odrediti tko će na koncu pobijediti u Kantonu Sarajevo, gdje su izjednačeni SDA i SDP.
Nova Trojka ili Četvorka?
– Vrlo je vjerojatno da ćemo imati vlast SDA-SNSD-HDZ na razini, ali nije to tako baš ni jednostavno. SDA je daleko od toga da je završila posao i da već ima vlast u svojim rukama. Blok stranaka oko njih ima nešto jaču podršku nego prije, ali uloga "kingmakera" je na Efendiću i njegovoj SBiH.
S druge strane, Dodikova je koalicija oslabjela, ali je sama stranka ojačala, što je i dalje velika, komforna veličina. Za puno toga pitat će se HDZ i Dragana Čovića – ističe Milan Šitarski s Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) sa sjedištem u Mostaru.
Na tom tragu, još se prije izbora spominjalo da bi najjača hrvatska stranka u koaliciji sa SDA u federalnoj vlasti radije kao trećeg partnera vidjela SDP nego SBiH. S njima su u partnerstvu bili posljednje četiri godine i puno bi lakše našli zajednički jezik nego s Efendićem, koji je i dobar dio svoje kampanje gradio na antihrvatskoj retorici. Možda sluteći takvo što, on je u nedjelju navečer koaliciju uvijeno nudio SDA i DF-u.
– Vidjet ćemo kakva će biti koalicija. Sa strankama Trojke manja je vjerojatnost. SDA je bila oporba, Trojka je bila vlast. Imali smo određene zamjerke i ne možemo s njima. Želimo nešto drugačije – poručio je šef SBiH.
Hrvatski zahtjev
– Unatoč padu bošnjačke vladajuće Trojke, SDP je donekle rastao, tako da i njihove karte donekle rastu. Spominje se mogućnost velike koalicije SDA-SDP, ali tu treba prijeći preko rovova iskopanih ne samo u kampanji, nego i prije. Vrlo je moguće da bi u HDZ-u radije vidjeli SDP nego SBiH u budućoj vlasti, ali sve će ovisiti o pregovorima. Hrvatske stranke na čelu s HDZ-om trebaju najprije imati svijest o postizbornim prioritetima, što bi svakako trebao biti Izborni zakon. Sindrom Komšić ovaj je put na faktičkoj razini riješen, ali i dalje na onoj institucionalnoj ostaje moguć.
Sljedeći put, za četiri godine, nikako ne bi trebali računati na faktor sreće. Ne zaboravimo situaciju iz 2014., kada se Komšić nije mogao kandidirati treći put zaredom, pa DF nije pokušao drugog nametnuti, ali jest kad je Komšić 2018. stekao mogućnost nove kandidature. Tu mogućnost treba sustavno eliminirati. U tom bi se kontekstu i oporba kod Hrvata trebala repozicionirati, promijeniti prioritete i konačno razgraničiti što je pluralizacija tog dijela biračkog tijela, a što ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa, a sve kako se ta crvena linija nikada više ne bi ne prelazila – naglašava Šitarski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....