Vojska je u sukobu Milanović-Banožić izabrala stranu i u potpunosti se priklonila svom vrhovnom zapovjedniku. Nakon što je na ispraćaj 36. hrvatskog kontingenta u NATO operaciju na Kosovu u našičku vojarnu MORH pozvao novinare, zapovjedništvo Hrvatske vojske je ignoriralo ministrov poziv, poslušalo predsjednika zapriječivši dolazak medija na događaj i prisililo Banožića na okretanje službene limuzine nasred ceste i povratak u Zagreb podvijenog repa.

Nije ovo prvi ministrov poraz u sukobu s Pantovčakom, ali je dosad svakako najslikovitiji. Već u ranijim razotkrivanjima tradicionalne hadezeovske bahatosti prpošnoga 'Baneta' - grabljenju državnoga stana od 90 kvadrata te primanju naknade za odvojeni život iako ministar u Zagrebu uredno živi s ženom i djecom - moglo se naslutiti kako je Milanović u dvoboju s potonjim zagrizao do kosti i da neće odustati dok ne prisili Plenkovića na Banožićevu smjenu.

Samo izbjegavanjem daljnjeg javnog sramoćenja ministra obrane premijer će uspješno eskivirati sramoćenje vlade i stranke. U suprotnome, lavež 'sinjskog haskija' s Pantovčaka neće tako lako prestati, pa čak i po cijenu sukoba s novinarima kojima je upravo rutinski zakračunao vrata vojarni.

Premda se izdaleka doima krajnje osobnim, narcisoidnim i egotripaškim, ovaj sukob političkih moćnika oko nadležnosti nad vojskom ipak sadrži i neke metaforične, politički paradigmatskije dimenzije. U pozadini Milanovićeva osobnog kaprica je, bez svake sumnje, i refleks osvete HDZ-u za svojedobnu instalaciju braniteljskog šatora u Savskoj i zagorčavanje njegova premijerskog života optužbama iz sfere veteransko-vojnog patosa. Sistematskim podilaženjem takvim emocijama s pozicije šefa države, on je u međuvremenu ovladao utjecajem u ovoj sferi i HDZ-u u lice sad svakodnevno vraća njihov vlastiti bumerang.

A cijeli je cirkus, kakva li paradoksa, sasvim slučajno aktivirala ministrova odluka o prijevremenom umirovljenju zapovjednika Milanovićeve Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula. Da toga nije bilo, nikad obična i sirotinjska Hrvatska ne bi saznala za Banožićev državni stan od 90 kvadrata, ministrove naknade za lažni odvojeni život, kao ni za tri Banožićeva leta samo ovoga ljeta vojnim avionom s mora u Zagreb, koje je žurno poduzeo 'da mu se ne ohladi janjetina'. Tko zna kakve li će samo prljavštine izi života naše dužnosničke elite do kraja ove sapunice još isplivati pred oči šokiranog puka.

Svađa Pantovčaka i Banskih dvora je hrvatsku demokraciju u ovom okrutnom pandemijskom vremenu održala, njojzi hvala. Što se tiče stoke sitnog zuba koja sve to priilično masno plaća - dabogda nikad ne prestala.