Rojs izvrijeđao ministra Anušića: ‘On je za mene smeće i ništarija!‘ Stigao mu dugi odgovor, neće mu se svidjeti

Nakon što je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs prije nekoliko dana na svečanom prijemu uoči obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te 29. obljetnice VRO Oluja žestoko kritizirao ministra obrane Ivana Anušića i njegov nedolazak na Pantovčak, odgovorili su mu iz Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac.

Rojs je, podsjetimo, bio poprilično kritičan pred RTL-ovom kamerama kada je u razgovoru s našom reporterkom Anušića nazvao "smećem i ništarijom".

"Krstičević i Kotromanović, moji ratne kolege su svemirski brod za sadašnjeg ministra Anušića. Povrijedile su me poruke koje šalje portalima. Za mene je napisao da sam udbaš, da koliko sam ja general, toliko da je on Srbin. Mene uspoređivati sa Srbima… On je za mene onda smeće i ništarija. Vraćam isto mjerom ", kazao je prije dva dana.

Predsjednik Udruge Stjepan Šerić sada je stao u Anušićevu obranu, opširno navodeći "gdje je bio 1991. i 1992".

"Kao predsjednik Uhb Antunovac Ivanovac osvrnuo sam se na izjavu ‘generalčine‘ Ljube Ćesić Rojsa na prijemu kod predsjednika republike Hrvatske, a u povodu VRA ‘Oluja‘ na Pantovčaku. Hrvatski internetski portali Hrvatski Glasnik, T-portal, Max-portal i drugi ovih su dana prenijeli da je ‘generalčina‘ komentirao ne dolazak ministra obrane Ivana Anušića na Pantovčak sljedećim riječima: ‘Razni političari koji nisu bili kad je trebalo biti u obrani Hrvatske, danas vode i upravljaju državom. Svaka čast Kotromanoviću, Krstičeviću, mojim ratnim kolegama, kao i ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvjedu, koji je ratnik i ranjavan, koji su svemirske zvijezde za sadašnjeg ministra Anušića‘.

Na pitanje novinara da nema ministra obrane Ivana Anušića rekao je: ‘Nigdje nisam vidio ministra obrane u operacijama 1995. godine i prije njega sam krenuo u Domovinski rat‘. Pa da pokušam odgovoriti ‘generalčini‘ i sličnim ‘generalčinama‘ gdje je bio Ivan Anušić 1991.- 1992. godine.

Rojs

Niksa Stipanicev/Cropix

Činjenica je da je ‘generalčina‘ prevozio redarstvenike na Plitvice na ‘Krvavi Uskrs‘ te ubrzo nakon toga postaje pomoćnik ministra. Ovaj je heroj ipak jako malo dana bio izložen pogibelji, hladnoći i strahu, a nije ni gledao stradavanje svojih suboraca, pa bi ipak trebao razmisliti prije no što nekom drži slovo.

‘Anušić je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, gdje se umiralo za Domovinu‘

Ne umanjujući vrijednost velike VRA ‘Oluja‘, ipak bi možda trebalo podsjetiti sve one koji VRA ‘Oluju‘ ističu kao jedino vrijedno u Domovinskom ratu i kao mjerilo doprinosa u stvaranju neovisne države Hrvatske, da je Hrvatska pobijedila u ratu 15. siječnja 1992. godine kada je međunarodno priznata kao država. Hrvatski branitelji od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Virovitice, Požege, Karlovca, Šibenika, Zadra, Mostara i Dubrovnika slomili su napadnu moć srpsko - crnogorske vojske i pobunjenih Srba i stvorili uvijete za ono će tek slijediti.

Da napišem tko je bio Ivan Anušić u tim teškim vremenima! Bio je u pravo vrijeme na pravom mjestu gdje se umiralo za Domovinu! Kao malodoban prijavljuje je se u ZNG i zadužuje pušku M-48 br. 59716 a nakon toga AP br.71392. Kao pripadnik trećeg pješačkog voda, četvrte bojne 106. brigade angažiran je na prvoj crti obrane južno od Osijeka na Orlovnjaku.

Tako je bilo sve do 06. listopada 1991., kada se u napadu 12. mehanizirane brigade na prvu crtu obrane Orlovnjak sa suborcima našao u okruženju neprijatelja od kojih je 7 poginulo ili se vode kao nestali, a 16 pripadnika ZNG-a je ranjeno. On je imao sreće, Božje pomoći ili sposobnosti pa se uspio spasiti iz okruženja i možebitne pogibije koja je zadesila njegove suborce. Nakon toga angažiran je na crti obrane južno od Osijeka Seleš do 22. studenog 1991. godine kada je u napadu neprijateljskih snaga 12. mehanizirane brigada, 544. motorizirane brigade, 126. lake brigade, pobunjenih Srba i četnika svladan otpor branitelja, a kojom prilikom je poginulo 18 pripadnika HV-a, a njih 45 je ranjeno. Tamo je bio Ivan Anušić. Bio je i poslije toga u obrani svoga sela Antunovca do 5.prosinca 1991. kada je slomljen otpor branitelja, a njegovo rodno selo okupirano. Bio je i poslije toga na obrambenoj crti južno od Osijeka Kolođvar- Briješće. Uz sve navedeno branio je Hrvatsku u Dubrovniku, Zadru, Okučanima, na Velebitu i u Mostaru u biti bio je svugdje gdje je trebalo braniti HR.

Za razliku od Vas, gospodine generale Rojs, Ivan Anušić, ministar obrane RH, borio se s puškom u ruci, njega je bilo strah, bilo mu je hladno, svaki dan mu je bi isti, gledao je suze majki poginulih suboraca, isplakao je suze za poginulim bratom, Hrvatskim braniteljem. Točno je ono što vi kažete, on je bio tamo gdje Vi niste bili, ne umanjujući pri tome i Vašu zaslugu u domovinskom ratu.

Vi gospodine generale Rojs kažete da neki koji su mogli a nisu htjeli braniti svoju domovinu iz njima možda i Vama poznatih razloga vladaju našom, krvlju stečenom, domovinom. A upravo jednom takvom se Vi dodvoravate i njegov ste glasnogovornik. Napadate istinske branitelje jer mislite da vam formalni autoritet generala to dozvoljava. Varate se i Vi i vama slični. Da bi imali pravo govoriti autoritetom hrvatskog časnika morate biti sljedećih moralnih vrijednosti:

‘Kao potpun, otvoren, pošten i ponosan čovjek mora se čuvati svakog kažnjivog čina, licemjerstva i koristoljublja. Mora se čuvati nezdravog častohleplja, mora se truditi, da postigne odlikovanja, čast i slavu, ali samo putem vjernog i hrabrog izvršenja dužnosti. Mora poštivati nadređene i podređene. Mora se kloniti pijanstva, kartanja i lakoumnog pravljenja dugova. Držanje neka mu bude muževno i slobodno, ponašanje pristojno, skromno i mudro a govor uvijek iskren i jasan. Višima dužnu počast neka ne uskrati, a da pri tomu uvijek čuva svoj ugled‘.

Ako ste Vi gospodine generale Rojs i Vama slični tih vrijednosti s pravom možete govoriti o hrvatskim braniteljima. Iz svega meni poznatog sumnjam? DOMOVINI VJERAN!", stoji u objavi na Facebook stranici Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac, koju potpisuje Šerić.