“Obitelj je bila pozvana u Vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas direktno pitam – što još treba?”, replicirao je u utorak predsjednik države Zoran Milanović novinaru koji ga je pitao ima li Hrvatska 30 godina od pokolja obitelji Zec ispravan stav prema tom slučaju.
Nije Milanovićev nabusit stil iznenađenje. Ni drski ton lišen emocija, ni relativiziranje zločina, ta nedavno je je prebrojavao žrtve genocida u Srebrenici i izrazio respekt prema činu samoubojstvu osuđenog Slobodana Praljka, no omalovažavanjem žrtve 12-godišnje djevojčice koju su Merčepove postrojbe hladnokrvno likvidirale na Sljemenu 1991. godine, a koju je trebala zaštiti hrvatska država, Milanović je uspio izazvati sablazan i kod dobrog dijela svojih najodanijih birača.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, politolog Berto Šalaj također je zgrožen onime što se u zadnje vrijeme može čuti od Milanovića. Upozorava kako predsjednikovi stavovi loše djeluju na društvo u cjelini pa se stječe dojam da po mnogim pitanjima nismo postigli potreban demokratski napredak pa ni kad je riječ o suočavanjima sa učinjenim zločinima.
„Svako malo bavimo se Milanovićevim ispadima i ekscesima, kažemo nešto i idemo dalje. Međutim valja konstatirati kako se ovdje ne radi samo o ispadima i ekscesima jer Milanović već duže vrijeme, kontinuirano u društvu proizvodi jednu toksičnu atmosferu. I društvenu i političku. To što radi je iz perspektive demokratske političke kulture jako loše – ocjenjuje prof. dr. Berto Šalaj.
Navodi i nedavni primjer oko COVID potvrda i izmjena zakona kojima će se sankcionirati oni koji ne provjeravaju potvrde.
„Predsjednik otvoreno poručuje da će on i dalje raditi po svome iako jako dobro zna da, ako će se taj zakon usvojiti, on može biti protuustavan pa neće važiti ni za koga, ili će biti ustavan i važiti za sve uključujući i njega. To što on ima demokratski legitimitet ne znači da ne mora poštovati zakone. On otvoreno poručuje hrvatskim građanima, a jednom prilikom je to doslovce i rekao: „Neka svatko radi što ga je volja!“. Takav stav u društvu proizvodi jednu opasnu situaciju gdje se ljudi pitaju kakvi su to zakoni koje predsjednik ne mora poštovati – nagoduje profesor koji studente uči što je demokracija i civilno društvo.
Šalaj opetuje kako veliki dio djelovanja predsjednika države u zadnje vrijeme stvara opasnu situaciju u društvu i zabrinut je što ne vidi i ne čuje puno kritike od strane politike i civilnog društva na Milanovićev račun.
- Peđa Grbin i Sandra Benčić, kad ga 'kao' kritiziraju, više izgleda kao da ga opravdavaju. Razumijem da im nije jednostavno jer ne žele da ih javnost svrsta na stranu Andreja Plenkovića, ali zamislite samo da je ovakve izjave davala Kolinda Grabar Kitarović. Pa kompletna ljevica i civilno društvo bilo bi pod njezinim prozorom i tražilo opoziv – mišljenja je naš sugovornik.
Što se tiče poruke oko obitelji Zec, ona je veli Šalaj, zastrašujuća.
Grijeh struktura u zaštiti ubojica obitelji Zec je ogroman.
- Milanović vrlo često s par rečenica želi zadiviti sve oko sebe i pokazati urbi et orbi kako on sve najbolje zna, pa kasnije objašnjava što je mislio. Kako da mi sada iščitamo ovu njegovu poruku? Počinite ratni zločin, onda platite obitelji odštetu i onda idemo dalje kao da se ništa nije dogodilo?! Zar tako? Pa zašto mi obilježavamo tragediju Vukovara, zašto obilježavamo Jasenovac, zašto obilježavamo sve druge tužne tragedije ako je to tako banalno kako on kaže - platite odštetu i onda to više ne treba spominjati. Kao da novčana odšteta, isplaćena tek nakon što je obitelj Zec prije petnaest godina podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, može nadoknaditi smrt roditelja i djevojčice za koju ne samo da nitko nije odgovarao, već su počinitelji kasnije zaštićeni i odlikovani – zgraža se Šalaj.
