To definitivno nisu bili dani ponosa i slave.
Četiri godine u Saboru smo gledali zastupnike koji se svađaju oko tričarija. Ministre koji u napadu bijesa bacaju stvari. Saborske stražare koji tijelima razdvajaju ljude da se ne potuku. Slušali smo Bešlićevu „Miljacku“. Gledali „live stream“ zasjedanja na društvenim mrežama. Svjedočili da jedan zastupnik „laserom“ ometa govor drugoga.
Gledali smo društvo na Markovom trgu koje u nizu situacija nije bilo doraslo zadatku. Nije bilo ni velikih govora niti velikih govornika. Silu argumenata često je pogazila sila glasačke većine. Tanke, ali – pokazalo je vrijeme – prilično stabilne. Netko bi rekao da ovaj saziv Sabora nije bio nikad gori. Drugi bi dodali da nikad nije bio ni zanimljiviji.
Nikada, naime, nismo svjedoč...