Još jedna Kolona sjećanja je iza nas.
Subota u Vukovaru ponudila je ono na što smo već navikli od turobne povorke koja se svakog 18. studenoga proteže od bolnice do Ovčare. Beskrajnu tugu zbog tragične sudbine grada kojeg je ubila velikosrpska vojska. Žal za morem ubijenih branitelja i civila.
Podsjećanje na zvjerstva kojima su bili izloženi ratni zarobljenici. Očaj zbog ljudi kojima se nakon pada izgubio svaki trag. I ponos na herojstvo kojim je obranjena Hrvatska, a koje je upravo u Vukovaru imalo svoju najsnažniju apoteozu.
Još jednom se pokazalo da je Vukovar jači od svih političkih razmirica, svih sebičnih politizacija, svih prepucavanja. Kao što su prošle godine ljuti neprijatelji Zoran Milanović i Andrej Plenković nakon dugo vremena jedan drugom upravo u Vukovaru...