Dok se SDP uglavnom bavi sobom - ‘o sebi se zabavio‘ ne spada džabe među zlogukije narodne kletve) - ‘možemovci‘ za to vrijeme predano rade. U roku od samo nekoliko mjeseci zabili su HDZ-u tri bolna zgoditka, a od čega dva na njihovu domaćem terenu, donedavno teoretski nedodirljivom za tobože dekadentnu i anacionalnu ljevicu. No, elementarnom logikom i vlastitim djelima zorno su pokazali cjelokupnoj javnosti tko je u ovoj priči zapravo ordinarni antihrvat, i tko je tu zapravo nepopravljivo dekadentan.
Najprije su zakonskim prijedlogom koji je u saborskim raspravama vrlo argumentirano i depatetizirano artikulirao zastupnik Možemo Damir Bakić progovorili o velikoj moralnoj i matematičkoj nepravdi: o ponižavajućem tretmanu braniteljske populacije koja je nakon rata i obrane zemlje nastavila raditi, da bi od države koju su stvorili - za razliku od svojih veteranskih kolega umirovljenih u svojim dvadesetima te posve lišenih plaćanja desetljeća doprinosa državi i mirovinskim fondovima - dobivali ponižavajuće manje mirovine. ‘Zahvalni‘ sustav, za razliku od politički privilegiranih, aktivno ih već desetljećima kažnjava zato što su se nakon rata usudili i radom doprinositi svojoj zemlji.
Stranka ‘Možemo!‘ izradila je zbog toga i u saborsku proceduru uputila izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima kojima se tražilo da se svim veteranima koji su nastavili raditi omogući pravedniji obračun mirovina. Ovim potezom ‘možemovci‘ su HDZ, kao glavne kreatore tog nepravednog koncepta i tobožnje prirodne polagatelje prava na veteranska pitanja, vrlo efektno doveli u politički tjesnac: njihov prijedlog bio je logičan, socijalno pravedan i interesno usmjeren na ljude koji su nakon žrtve u ratu nastavili puniti državni proračun. Bila je to savršena politička zamka za Plenkovićevu družinu: ako HDZ glasa protiv, ispada da odbija ispraviti tu zornu nepravdu prema veteranima koji su poslije rata radili i aktivno pridonosili društvu. A ako glasa ‘za‘, zapravo će priznati da je lijevo-zelena oporba ponudila bolje rješenje za branitelje od njih. Tako je HDZ odbio prijedlog ‘Možemo!‘ kako bi Vlada u lipnju na brzinu sastavila nekakav sveobuhvatni model koji ne izdvaja posebno branitelje koji su nastavili raditi, već uvodi novi dodatak na mirovine za sve sudionike u obrani Domovine, i to od basnoslovna 3 eura po mjesecu provedenom u borbenom sektoru!
Trideset dana rova, čuke, kamena pod glavom i granata oko glave za 3 eura: da se oko ovoga nešto pitalo četnike u Beogradu ili Banja Luci, vjerojatno bi i oni bili znatno izdašniji. No, od koga je dobro je, a sve to naposljetku nije previše ni važno: važno je da je ‘Možemo!‘ svojim zakonskim akcijama razbio licemjerni stereotip vladajuće kaste i dokazao da se braniteljskim pitanjima ne bavi selektivno i ideološki, poput HDZ-a i nekadašnjeg SUBNOR-a, nego kroz konkretna i činjenično utemeljena veteranska, radna i socijalna prava.
Drugu demontažu HDZ-a - koja je njihovo domoljublje i predanost interesima domovine iznova razotkrila kao ideološku paradu bez pokrića – izveli su možemovci oko afere ilegalnog odlaganja opasnog otpada u Gospiću. Pošto ta tema po svemu spada u sferu zelenih politika, od lijevo-zelene stranke se takvo što i očekivalo, no u ovoj priči je jako važna i uloga institucija koju su pritom promovirali. Za razliku od onih pustih vladinih i HDZ-ovih (inspektorat Andrije Mikulića, ministarstva okoliša i pravosuđa, županije, gradovi i općine), preuzimanjem saborskog nadzora nad sumnjama u ekocid ‘Možemo!‘ je proceduralno i sistematski razotkrivao ovu megaaferu.
Iskoristili su poziciju predsjedanja parlamentarnim odborom za okoliš kako mehanizam kontrole ne bi ostao samo na papiru te su odmah nakon izbijanja afere s zakopanim industrijskim i opasnim otpadom u krškom području Like, sazvali terensku sjednicu i pokrenuli izravan pritisak na nadležne institucije. Kad se sjednica Odbora u Gospiću pretvorila u cirkus, a HDZ-ova lokalna i državna razina pokušala sve pretvoriti u vlastitu političku promociju i igru minoriziranja nesagledive štete, predsjednica Odbora Dušica Radojčić prekinula je sjednicu razotkrivši HDZ da situaciju koristi kako bi sanirao vlastiti imidž, a ne izvore trovanja voljene zemlje i naroda.
Zagrebački HDZ je istovremeno više nego nemušto pokušao od ličke afere napraviti bevandu prebacivanjem loptice na Grad Zagreb i Tomislava Tomaševića, te medijskim pumpanjem tobožnje afere o tehnološkom otpadu iz Inine rafinerije koji je od davne 1965. do 1979. godine odlagan na zagrebačkoj Savici. Ispali su pritom veći redikuli nego što se u Zagrebu dosad slutilo, pogotovo u svjetlu činjenice da su s pokojnim Milanom Bandićem vladali Zagrebom barem 6 godina, i da o toj silnoj ‘aferi‘ nisu tada nijednom beknuli.
Treći zgoditak možemovaca pravo u HDZ-ove rašlje dogodio se nakon nedavne inicijative stranke Možemo da se u Hrvatskom saboru formalno raspravlja i glasa o suspenziji pregovora Europske unije sa Srbijom nakon što je osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić u Beogradu ispraćen uz vojne i državne počasti. Premda HDZ tradicionalno gradi svoj politički identitet na domovinskoj retorici, zaštiti nacionalnih interesa i čvrstom stavu prema velikosrpstvu i regionalnim pitanjima, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i HDZ-ova vladajuća većina odbili su staviti taj prijedlog na dnevni red i glasanje, a ni šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman se, za razliku od svog BiH kolege, nije baš pretrgao osuditi neočetničko divljanje u ataru Aleksandra Vučića niti ikakvom diplomatskom notom tražiti od Bruxellesa sankcije za takvo sramotno ponašanje. Njemu je valjda važnije od toga priskrbiti dovoljne količine eutanaziranih svinja i drugih strvina za svoj privatni kafilerijski biznis, a Gordanu Jandrokoviću bilo je važnije od osude srbijanskog bala vampira nad Mladićevim odrom javno istaknuti kako prijedlozi Možemo i zastupnice Sandre Benčić nisu bili valjano poslovnički upućeni.
Benčić je potom javno poentirala da Jandroković blokira glasanje u Saboru zato što njegov šef (Plenković) ne smije od EU-a tražiti suspenziju pregovora Bruxellesa sa Srbijom. I zastupnik ‘Možemo!‘ Gordan Bosanac tražio je istodobno prekid pregovora sa Srbijom i u europarlamentu. Možemovci su još jednom prikazali HDZ kao stranku koja domoljubnu retoriku koristi paradno u izbornim i difamacijskim kampanjama, ali pred konkretnim institucionalnim izjašnjavanjem u Saboru ili Europarlamentu spremno ustukne kad god misli da bi joj to moglo naštetiti u odnosima s bruxelleskim establišmentom. Time su vladajućima još jednom ritualno oduzeli monopol na "nacionalni ponos" i proglasili ih suzdržanim kalkulantima čak i u pitanjima koja tobože predstavljaju samu suštinu njihove ideologije.
Briga o veteranima, briga o okolišu i zdravlju vlastita naroda, te aktivna borba protiv velikosrpske i četničke ideologije na razini EU-a. U sve tri ove teme Možemo! je u zadnje vrijeme izašao kao neprijeporni moralni i verbalni pobjednik, a HDZ se razotkrio kao sljedba koja znatno više brine o zataškavanju realnih problema i vlastitim sitnoprofiterskim interesima nego o neprijepornim potrebama nacije. O tome, uostalom, već zorno svjedoče i zadnje ankete o popularnosti stranaka: HDZ pada već peti mjesec zaredom, a Možemo uporno raste. SDP se topi kao snijeg na suncu. Kako siješ, tako i žanješ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....