Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan. Svaka je pohlepa mentalna,... - nema točke zasićenja, jer unutrašnja praznina, dosada, usamljenost i potištenost koje bi trebale prevladati ne mogu biti uklonjene zadovoljavanjem dotične pohlepe.
Ovo su misli pokojnog američkog psihoanalitičara Ericha Fromma. I da nigdje drugdje širom čovječanstva ove rečenice nemaju potvrdu, imaju je u hrvatskoj zbilji posljednjih desetljeća. I možda smo naivni kad postavljamo takva pitanja, ali doista nam nije jasno - zašto, i dokle? Nebitno je sada hoće li se Vilija Beroša, Super Vilija, teretiti da je osobno primio mito, tih 75 tisuća eura, ili se bavio “trgovinom utjecajem”. Bitno je pitanje, ponavljamo, zašto i dokle! Kada je taj trenutak kada se upale neke lampice u glavi i kažu - pa dosta mi je? Pa ne trebam se u to upuštati... Pa što bi mi to trebalo...
Beroš, koji iza sebe ima vrhunsku medicinsku karijeru, pa potom i političku, ministarsku, zasigurno nije bio, kako se to kod nas kaže, gladan kruha. Dapače, imao je sasvim dovoljno ne samo za sebe, već i dosta toga akumuliranog za nekoliko generacija iza njega. I opet nije dosta. I opet treba preko svega toga što ima - dodati još malo. Onog s druge strane prava i morala.
Budimo realni, za nekoga tko radi za neku prosječnu hrvatsku plaću tih 75 tisuća eura je svota koju nikada neće vidjeti na računu, za njega je to nevjerojatno bogatstvo, za jednog uglednog liječnika, pa uz to i političara, i na koncu ministra, tih 75 tisuća eura su nešto tako lako dohvatljivo. Ali očito je u toj nekoj zbilji ljudi koji nemaju granicu svaka kuna, svaki euro bitan, i nije pri tome bitno koliki su iznosi, veliki ili mali, u pitanju je način razmišljanja i djelovanja, to je ono što Fromm naziva mentalnom pohlepom: “Nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan”.
Uslijedit će sada dugotrajan sudski postupak, znate kako to već ide u hrvatskoj pravnoj državi, možda na kraju svega bude za 20 godina oslobođen, možda postupak padne u zastaru, možda... ali za Beroša je politička, javna priča gotova. Nekadašnji Super Vili, junak nacije, kojem su školarci slali crteže i poruke pune ljubavi, poštovanja, onaj koji nam je svakog dana s početkom u 13 sati govorio kako su sljedeća dva tjedna ključna, bit će zapamćen kao jedan u plejadi političara “mučenika” koji je pokleknuo pred pohlepom. Jer to nije bilo do njih, to je bilo jače od njih.