Predsjednik Zoran Milanović u Samoboru je u subotu zaključio da će “rat u Ukrajini završiti kako su mnogi govorili”, misleći pritom na svoje izjave s početka ruske agresije: pobjedom Moskve.
Napomenuti valja da bi takva pobjeda podrazumijevala reduciranje ciljeva agresije: trebala je trajati dva, tri dana, traje više od dvije i po godine; trebala je srušiti režim u Kijevu koji je i dalje na vlasti; trebao je natjerati EU da se povuče pred ruskim pretvaranjem energenata u oružje, EU ulazi u još jednu zimu smanjivši ovisnost o ruskom plinu i nafti u golemom obujmu (prije agresije je udio ruskog plina iz cjevovoda u opskrbi EU bio 40 posto, sad je 8). Svijet se uvjerio da ruske konvencionalne snage nisu moćne koliko se Kremlj hvastao, a poraz koji je Crnomorska flota doživjela od ukrajinske nepostojeće mornarice je sramotan. Ako je to Predsjedniku Republike slika pobjede, u redu.
Takav pogled na rusku agresiju očito je razlog odbijanja sudjelovanja Hrvatske u obuci i pomoći Ukrajini (NSATU). Kratka digresija: dok je bio u Crnoj Gori, hrvatski se Predsjednik retorički pitao što je s misijom EU o obuci ukrajinskih vojnika (EUMAM). Krajem kolovoza Europska komisija objavi da je EUMAM obučio 60.000 ukrajinskih vojnika – 18 brigada - a na summitu EU prošlog tjedna dogovoren je nastavak. Bez Hrvatske i Mađarske.
Rusiji se moramo suprotstaviti jer stati neće, što se vidi po hibridnom djelovanju na izborima u Moldovi – ta zemlja moli da ju se tako naziva jer je Moldavija iz doba Sovjetskog Saveza. Ruski predsjednik Vladimir Putin je na početku vladavine – tada je američki predsjednik bio Bill Clinton - tražio da ga pozovu u NATO nadajući se da, kao najjača sila uz SAD, izravno s Washingtonom rješava sporna pitanja i ostvaruje svoje interese u Europi u posthladnoratovskom razdoblju. Odbijen je jer je naš obrambeni Savez demokratski i u njemu se raspravlja o svakom potezu pa je stoga na razini podvale kad Milanović u Washingtonu na summitu prihvati zaključke o NSATU, a zatim misiju odbije potpisati.
Putin je tada zacrtao novu strategiju, sačuvati utjecaj na Istoku Europe. Sir Halford Mackinder je početkom 20. stoljeća definirao da tko kontrolira eurazijski kopneni masiv, kontrolira svijet. Zato je Putinu propast Sovjetskog Saveza geopolitička katastrofa jer je izgubio sferu utjecaja u Istočnoj Europi koja je važna za kontrolu Eurazije, bez nje Rusija je samo azijska sila. Istočna Europa otišla je u NATO, svojom voljom. Agresija na Ukrajinu trebala je sačuvati pod kontrolom tu, ruskom imperiju nasušnu zemlju za doseg prema Europi. Izvori iz Kremlja preko Russia Today poručuju da je Moskva sada spremna prihvatiti Ukrajinu kao državu.
Taktička je to varka jer Putinu odgovara da sukobi prestanu pa da u pregovorima sa SAD, možda i EU, kao aksiom postavi vojnu neutralnost Kijeva. Ukrajinu bi tako zadržao izvan NATO s izgledima da s vremenom potpadne pod ruski utjecaj po modelu Moldove ili Gruzije. Očuvao bi tako eurazijski karakter imperija uz mogućnost destruktivnog djelovanja prema našoj Uniji. To je cilj Putinove avanture, ako u njoj uspije EU će trajno biti izložen destabilizacijskim utjecajima Kremlja.
Čudi da to Predsjednik Republike ne shvaća.