Peter Handke, jedan od najvećih pisaca našega vremena i kolos moralnog idiotizma, svojedobno je napisao "Pravdu za Srbiju", a moja malenkost osjeća potrebu napisati "Pravdu za Sanadera".
Slavni Austrijanac pokušavao je obraniti neobranjivo, naime, Slobodana Miloševića. Moj je zadatak puno lakši: podsjetiti čitatelje na notornu činjenicu kako Ivo Sanader ni izbliza nije (niti bio, niti jest) najveći lupež s političkom pokrićem u ovoj zemlji, samo najdulje robija.
Mislili smo da činom njegove predaje kularine i špigeta recepcioneru hotela Remetinec završava jedna epoha, da je otimačini i grabežu pod visokim partijskim pokroviteljstvom došao kraj. Nije se, međutim, dogodilo ništa slično. Stranka je samo uzela predah, zapjevala onu Đibinu "ovo mi je škola i drugi puta ću pametnij...