Naša desnica još uvijek se ženira priznati da je šovinistička i ksenofobna. I što joj onda preostaje? Samo tupiti o jedinstvu. Svi moramo voljeti i misliti isto, zaklinjati se u iste svetinje, držati se za isti štap (ma koliko to bilo nehigijenski), stremiti istome cilju, dijeliti isti san... Ne daj bože da itko pokuša dovesti u pitanje opće suglasje, pokazati manjak entuzijazma, a višak sumnjičavosti. Takvima odmah treba pokazati gdje im je mjesto, jer tko nije s nama, taj je protiv nas i neka kupi prnje. Molim lijepo, vrata su otvorena, kome nije po volji, slobodan je izaći. Bude li se kolebao i oklijevao, mi ćemo ga pogurati.
Vlažni san desnice je zemlja u kojoj se svi pokoravaju jednoj volji, a ljudi ne koračaju nego stupaju, naravno, u istome stroju. Ta fantazija odgo...