StoryEditor
PolitikaTEŠKA ODLUKA

Boris Milošević, prvi politički predstavnik hrvatskih Srba koji dolazi na proslavu Oluje: ‘Ubili su mi baku, ali idem u Knin zbog budućnosti‘

1. kolovoza 2020. - 21:22
Srdjan Vrančić/Arhiv/HANZA MEDIA

Nakon što je saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga u petak u Saboru u potresnom govoru opisala traumatično osobno iskustvo egzodusa srpskog naroda u "Oluji", koje je doživjela kao 8-godišnja djevojčica, dan potom pridružio joj se potpredsjednik Vlade Boris Milošević, koji je u emotivnoj objavi na Facebooku objasnio zašto je odlučio biti prvi politički predstavnik hrvatskih Srba koji će doći u Knin na proslavu "Oluje", iako je i sâm nakon "Oluje" doživio obiteljsku traumu.

"Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu, kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran", piše Milošević u objavi koju je pod naslovom "Priča jednog Srbina iz Hrvatske" jučer ujutro postavio na Facebook.

Nakon što je istaknuo da u Knin dolazi "kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava", odnosno kao "Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske", Milošević je evocirao osobne uspomene na kolovoz 1995., kada je kao 20-godišnji student riječkog Pravnog fakulteta provodio ljetne praznike u svojem Šibeniku.

"Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani. Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro. Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo u selo Bribirske Mostine, gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku, koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti", piše Milošević.

Baka poslušala Tuđmana

Tada 67-godišnja Dara Milošević spadala je u onih nekoliko tisuća hrvatskih Srba s područja tzv. Krajine koji su povjerovali u Tuđmanov proglas od 4. kolovoza 1995., kad je tadašnji predsjednik RH pozvao "hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast". Odnosno, kako u objavi notira Boris Milošević:
"Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik."

Osim želje da ostane na svojem ognjištu, Dara Milošević imala je još jedan razlog da vjeruje kako joj se ništa loše neće dogoditi: zar njezin vlastiti sin, otac današnjeg potpredsjednika hrvatske Vlade, nije osobno sudjelovao u "Oluji" kao hrvatski vojnik?
Pa ipak, pokazalo se da je staričina odluka o ostanku u selu bila kobna. Prvih mjesec dana nakon "Oluje" sve je bilo u redu, ali onda... Evo kako to opisuje njezin unuk:

"Početkom rujna otišao sam u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala me sestra. Išla je s ćaćom obići babu. Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo 'četnikuše', kako je sam rekao."

Milošević u postu nije naveo ime ubojice, ali tjednik "Novosti" objavio je da se radi o razvojačenom pripadniku 15. domobranske pukovnije Veselku Biliću, koji je 1996. zbog tog zločina osuđen na osam godina zatvora. Vrhovni sud kaznu mu je smanjio na sedam i pol godina, da bi mu Tuđman 1998. predsjedničkim ukazom dodatno "oprostio" dvije godine, a potom mu je kazna još ublažena zbog dobrog vladanja i zdravstvenih problema, te je Bilić na kraju ukupno izdržao svega tri i pol godine zatvora.

image
Na fotografiji: Milorad Pupovac i Boris Milosevic
Foto: Damjan Tadic/CROPIX
Damjan Tadić/Arhiv/HANZA MEDIA

Dva značenja 'Oluje'

"S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku", piše Milošević, dodajući kako u Knin ide "otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani".

"Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom. A rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov, i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze, i koja moraju osjećati krivnju samo zato što su Srbi. Baš kao što je to osjećala moja generacija tijekom i nakon rata. Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost", navodi potpredsjednik Vlade.

Izražavajući nadu da je "sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje", Milošević ističe ono što mnogim pripadnicima hrvatskog naroda nije jasno ili tako očitu spoznaju ne žele prihvatiti – da "Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma".

"Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove", konstatira Milošević.

Potpredsjednik Vlade naglašava kako je svjestan da njegov dolazak u Knin "neće kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju", ali navodi kako je "voljan prihvatiti svaku gestu koja ide k tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti".

"Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost", zaključuje unuk Dare Milošević.

Izdvojeno

05. kolovoz 2020 21:27