StoryEditor
PolitikaIZGOVOR MANJE

Bit će puno krivaca za izborne rezultate, ali barem nitko neće imati razloga psovati barbu D‘Hondta

5. srpnja 2020. - 21:12
Tomislav Krišto/HANZA MEDIA

Gotovo pred svake izbore na ovdašnjoj se političkoj sceni pokrene i tema promjene izbornog sustava. Jer, nekima ne ide na ruku model preračunavanja glasova u mandate koji pogoduje "velikima", drugima je previše "manjinaca" ili, da se ne lažemo, previše Srba u Saboru... Tu su inicijativu neke stranke ugradile i u svoje programe.

No, ako je suditi po izlaznoj anketi, razlika između HDZ-a i SDP-a je takva da nitko neće moći kriviti izborni sustav za razliku na "izbornom semaforu", iako su po predizbornim anketama svi očekivali neizvjesnu borbu i razliku u korist relativnog pobjednika od svega nekoliko mandata. Dakle, večeras će se, kao i narednih dana, "drviti" o tome tko je kriv za podbačaj SDP-a, jesu li Domovinski pokret i Most, na koncu i HDZ mogli više... ali sigurno je jedno - barem barbu D'Hondta nitko neće prozivati. Tj. nitko se neće moći vaditi baš na njegovu metodu preračunavanja glasova birača u zastupničke mandate!

Kako bilo, politolozi i analitičari politike raznih profila slažu se u jednom: nema savršenog izbornog sustava. U osnovi, dijele se na većinske i razmjerne. Većinski po definiciji znače da pobjednik "uzima sve", dok oni s malo glasova ostaju nepredstavljeni.

Naš je izborni sustav razmjeran, s idejom da određenoj stranci ili listi pripadne onoliko mandata koliko je i osvojila glasova. Pritom koristimo najpoznatiju i najrašireniju metodu "pretvaranja" iliti preračunavanja glasova u mandate - D'Hondtovu metodu.

Ova metoda, nazvana po belgijskom pravniku i matematičaru Victoru D'Hondtu, spada u red onih koje bi trebale omogućiti primjenu razmjernosti u preračunavanju volje birača u mandate, ali i lakše formiranje parlamentarne većine jer ipak pogoduje velikim strankama. I zato je neki teoretičari svrstavaju među "najmanje razmjerne" metode preračunavanja glasova.

Nasuprot njoj, malim strankama više odgovara Sainte-Laguëova metoda. S obzirom da je sam izračun, kao i kod D'Hondtove metode, potpuno razumljiv tek matematički potkovanijim čitateljima, dodat ćemo ovdje još za ovu metodu da se njezin modificirani oblik ubraja među najsklonije strankama srednje veličine. Iako obje ove metode pripadaju skupini metoda "najvećeg broja" (mandati pripadaju strankama koje dijeljenjem broda glasova nizom brojeva dobivaju najveće brojeve), veliki su tu, dakle, u konačnici na gubitku. Pa je jasno zašto baš ova metoda nije odabir zakonodavaca sa stabilnom većinom u trenutku donošenja izbornog zakonodavstva.

Pogledajmo zato što bi bilo da se kod nas, umjesto matematike "barbe" D'Hondta, na posljednjim izborima koristila upravo modificirana Sainte-Laguëova metoda? Evo, primjerice, 2015. i 2016., kad se pojavom Mosta kao treće opcije zakomplicirao i oduljio proces formiranja većine, onda i izvršne vlasti, čime smo ozbiljno zaplovili u političku krizu koja je aktualizirala prigovore na račun izbornog sustava, kojeg su mnogi proglasili glavnim krivcem za postizbornu paralizu izvršne vlasti.

Matej Sever je kao mladi istraživač Centra za empirijska politološka istraživanja (CEPIS) na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti objavio zanimljivu usporedbu izbornih rezultata iz 2015. i 2016.

Pa tako kaže da bi HDZ-ova Domoljubna koalicija, koji je 2015. po D'Hondtu dobila 56 mandata, po modificiranoj Sainte-Laguëovoj metodi dobila 55 mandata. SDP-ova Hrvatska raste bi dobila također jedan manje, 55 umjesto 56 mandata. No, zato bi po Severovom izračunu ponešto profitirao Most – umjesto "stvarnih" 19 imali bi 21 mandat. Stoga ne čudi da upravo "mostovci" i sada bilo kakvo postizborno koaliranje uvjetuju – promjenom izbornog sustava.

Istom metodom, HDZ bi 2016. umjesto 59 dobio jedan mandat manje, dakle, 58. SDP-ova Narodna koalicija bi sa 54 spala na 52 mandata. Most bi opet bio u plusu za dva mandata, imao bi 15 a ne 13 mandata. Istina, to ne bi eliminiralo potrebu stvaranja postizbornih koalicija, niti bi dovelo do bitno drukčijeg ishoda izbora. No, vrlo vjerojatno bi ohrabrilo manje stranke i psihološki sugestivno djelovalo na same birače, vjerojatno i podiglo razinu povjerenja građana s pravom glasa u izborni sustav, kao i u model predstavničke demokracije uopće.

U svakom slučaju, izvjesno je da će se rasprave na ovu temu nastaviti – od toga koliko zapravo izbornih jedinica trebamo, nelogičnosti površinskog rasprostiranja pojedinih jedinica (tako recimo u Klisu, koji je zapravo splitsko predgrađe, birači pred sobom imaju liste iz 9. jedinice, "zadarsko-šibenske", uključujući primjerice i pojedine kandidate iz Gospića!), pa do broja zastupnika koji bi se trebao birati iz svake izborne jedinice...

Reklo bi se, više u sljedećoj epizodi. Ako ne prije, u nekoj novoj kampanji. Uostalom, "mostovci" su i večeras u prvim reakcijama kazali da će nastaviti "jahati" na inicijativi promjene izbornog zakona...

Izdvojeno

09. kolovoz 2020 19:02