StoryEditor
PolitikaVLAŠKA POSLA

Zbog čega Raspudić misli da je autentičniji predstavnik srpske manjine od Pupovca?

3. srpnja 2020. - 10:16
Damir Krajač/Arhiv/HANZA MEDIA

Okupilo se jedne svibanjske večeri prije pet godina u hotelu Westin veliko društvo naših vrsnih domoljuba, generala, zastupnika, biskupa, intelektualaca i poduzetnika, od Karamarka, u to vrijeme predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, koji se na izborima na jesen spremao likvidirati nenarodnu Milanovićevu vlast, do Aralice, Markača, Bebića, Bandića, Burilovića, Matulića, Borasa, Reinera, Lovrinčevića, Glogoškog, Ribića i Severa.

Došao je, u jednu riječ, tkogod hrvatski misli i osjeća, nešto i nepromišljeno, jer da je kakav dušmanin u Kristalnoj dvorani aktivirao bombu velike razorne snage ili pustio smrtonosni plin kroz klimatizacijske cijevi, na životu bi u ovdje praktično ostali samo srbočetnici, jugokomunisti, ateisti, homoseksualci i bivši podoficiri JNA. U cijeloj državi ne bi se našlo valjanih Hrvata ni za dva kila pečenog u Tomislavu na Boraji.

Ugledne je domoljube u otmjenom hotelu 2015. okupilo predstavljanje jedne izuzetne knjige, upravo genijalne ekonomske studije. “Slom lažnog proroštva” Gorana Marića dočekano je gotovo kao zapis na dvije kamene ploče sa Sinaja. Bio je to žižak svjetla u gustoj tmini. Do jedan predstavljač zanosno je isticao kako je riječ o poruci nade u sumorna, teška esdepeovska vremena, među njima i Nino Raspudić, sveučilišni profesor i komentator Večernjeg lista, danas kandidat na izbornoj listi Mosta.

Kratko nakon toga HDZ je, očekivano, došao na vlast, a autoru “Sloma lažnog proroštva” povjerili su da vodi jedno ministarstvo koje su isključivo za njega izmislili. Stolovima, kompjuterima i aparatima za kavu opremili su hiljade četvornih metara kancelarije, kupili službene automobile i zaposlili savjetnike, tajnice, tjelohranitelje i šofere, bez nekog osobitog razloga, samo zato da bi se Goran Marić mogao nazvati ministrom.

No, sjetit ćete se, to nije dulje potrajalo. Uskoro su isplivale afere s tajanstvenom imovinom visokih dužnosnika. Kuščeviću, Kujundžiću, Tolušiću, Mariću i Žalac novinari su našli Mercedese, stanove, kuće i vikendice čija je vrijednost višestruko prelazila njihova primanja, koje poštenim radom ni u sedam života nisu mogli steći.

Petero ministara, četvrtinu svoga tima Plenković je u manje od pola godine morao otpustiti, a Goran Marić je bio možda suspektniji od svih. S nevjericom smo čitali kako je nezasitno grabio jedan koji je gnjevno šibao po lupežima i varalicama i sebe držao spasiteljem nacionalne ekonomije.

No, predstavljači njegove knjige, zanimljivo, nisu se izjašnjavali o tome. Sasvim su smetnuli kakvim ih je ushitom jednom ispunio “Slom lažnog proroštva”. Nino Raspudić nijednom više nije spomenuo zemljaka iz Gruda i svibanjsku večer 2015. kad je pred nekoliko stotina ljudi u Westinu govorio pizdarije.

On bi zgodu vjerojatno rado zaboravio, ali meni nije mrsko sjetiti je se s vremena na vrijeme. Na primjer, kad kandidat Mosta u drugoj izbornoj jedinici nasrne na Milorada Pupovca, optužujući ga da izdaje, navodim prema Hininom izvještaju, “privatni ekstremno lijevi politički tjednik Novosti koji, umjesto da se prvenstveno bavi temama vezanim uz srpsku manjinu, pljuje hrvatsku državu koja ga financira.”

Zbunjujuće je ovako nešto pročitati. Za Nina Raspudića znamo da je konzervativac, praktični katolik koji hoda za život. Niti je Srbin niti mu je žena Srpkinja. Ni u njegovom podrijetlu ni u njegovoj biografiji ne nalazimo ništa što ga kvalificira da tumači šta je za Srbe dobro, a što loše.

Zbog čega on misli da je autentičniji predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj od Milorada Pupovca, da bi znao napraviti novine koje će pravoslavci iz Gline i Benkovca radije čitati od novina koje im Pupovac štampa? Je li on shvaća kako je to užasno čuti, da bi Srbi trebali biti pristojniji i paziti što govore, a ne pljuvati državu koja ih financira? Upita li se Nino Raspudić o svome pravu da pljuje državu jer i on, kao sveučilišni nastavnik, plaću dobija iz državne blagajne?

Trebao bi se, na kraju krajeva, uhvatiti dosta očitijih zločina svojih ljudi, viđenih domoljuba kojima je predstavljao knjige, pomesti najprije ispred vlastitog praga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. rujan 2020 03:39