StoryEditor
PolitikaBEZ KALKULACIJA

Andrej Plenković održao je možda i najvažniji govor u novijoj hrvatskoj povijesti, smjestio je NDH tamo gdje joj je i mjesto

Piše Marina Karlović-Sabolić
6. veljače 2020. - 00:22
Andrej Plenković na otvorenju izložbe o Holokaustu u HrvatskojGoran Mehkek/Hanza Media

Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, bio je prilično jasan. To je, prema njegovim riječima, bio govor koji zaslužuje da ga svi mediji objave u cijelosti.

"Jako dobar, konkretan i jasan, najkonkretniji do sada", tako ga je nazvao. Referirajući se na ono što je Andrej Plenković izrekao na otvaranju izložbe "Ako tebe zaboravim – Holokaust u Hrvatskoj 1941.-1945." koja je u srijedu otvorena u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu. Mjestu odakle su vlasti Nezavisne države Hrvatske domaće Židove željezničkim vagonima slali u koncentracijske logore: od Auschwitza do Jasenovca.

Otkako je premijer, Plenković je često kalkulirao. Vagao hoće li mu ono što kaže više koristiti ili naštetiti. Politiku je običavao voditi u svilenim rukavicama, izbjegavajući teške riječi i propustivši čitav niz pojava na vrijeme nazvati pravim imenom.

Ovoga puta nikakve kalkulacije nije bilo.

Jasno je i glasno – bez i najmanje natruhe relativizacije, na koju do sada imuni nisu bili ni političari zdesna, a često ni slijeva – osudio ustaški režim. Ustvrdio da su Pavelić i njegovi trabanti, istinabog, slali Židove u Auschwitz, ali ih još više ubijali u svojim vlastitim logorima. Da su predvodili nedemokratski, totalitarni i rasistički režim. Upostavili teror protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, te protiv hrvatskih antifašista i demokrata. Da su bili akteri najmračnijeg dijela europske i svjetske povijesti. I da slobodna i demokratska Hrvatska ima i snage i volje jasno osuditi i NDH i njezine žločine.

Bez izjednačavanja svih totalitarizama. Traženja olakotnih okolnosti. Ili relativiziranja zla koje je ljudima svih nacija i rasa napravio ustaški režim.

I to sve u vrijeme kada Plenkovića tek nepunih šest tjedana dijeli od izbornog sučeljavanja s nabrijanom stranačkom desnicom. U kojoj bi mnogi na uzavrelom HDZ-ovom terenu – da mogu – sutra rehabilitirali i Antu Pavelića i njegovu NDH.

Plenković im je ovoga puta bacio rukavicu izazova u lice. I jasno im poručio da oko nekih stvari naprosto nema kompromisa.

image
Ako ovo zaboravimo, prestat ćemo biti ljudi
Goran Mehkek/Haza Media

Govor hrvatskog premijera donosimo u cijelosti:

"Dame i gospodo, ove godine, 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, u ime Hrvatske, prisustvovali smo međunarodnom obilježavanju 75. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracijskog logora Auschwitz – Birkenau, 'tvornice smrti' u kojoj je ubijeno preko milijun ljudi. Odavanjem počasti koje smo ondje iskazali s dubokim pijetetom, ispred 'Vrata smrti', odaslana je snažna poruka svih prisutnih lidera i preživjelih svjedoka.

Naša generacija, koja je, unatoč svemu, prije nepuna tri desetljeća doživjela ratne strahote i povratak etničkog čišćenja na tlu Europe, ima dodatnu odgovornost u jasnoj osudi tog bezumlja u kojemu je negacija čovječnosti doživjela vrhunac.

Danas se, u okviru obilježavanja te iste 75. obljetnice, nalazimo na otvorenju izložbe, koju je, na inicijativu Ministarstva kulture, priredio Hrvatski povijesni muzej u Francuskom paviljonu u Zagrebu. Ovaj prostor, koji danas vrvi studentskim životom, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio je mjesto osobitog stradanja Židova iz Zagreba i drugih hrvatskih krajeva, ispred kojega su – skriveni od pogleda, uz prugu – bili sabirani i deportirani željezničkim vagonima u koncentracijske logore.

Današnja izložba otvara se u Francuskom paviljonu jer je ovo mjesto s kojeg su naši sugrađani, Židovi i ostali,  deportirani ne samo u Auschwitz nego još u većem broju u logore i mjesta egzekucije na području NDH – posebno u Jasenovac.

Izložbom Hrvatskog povijesnog muzeja, simboličnog naslova 'Ako tebe zaboravim…', iskazana je poruka koju je hrvatska Vlada u njezinom sadržaju prepoznala i stoga i prihvatila pokroviteljstvo. Poruka je da zaborava nema i ne smije biti, jer je zaborav zločina negiranje čovjeka i negiranje njegove ljudskosti.

'Ako tebe zaboravim', prestajem biti čovjek.

'Ako tebe zaboravim', prestajemo biti ljudi.

A zaboravljamo svaki put kada, kao pojedinci ili kao zajednica, propustimo ustati protiv bilo kojeg oblika diskriminacije i kada ne ustanemo jasno i glasno za vrijednosti zaštite ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i dijaloga. Zaboravljamo svaki put kada propustimo jasno progovoriti o Holokaustu, i osobito o tragičnim posljedicama nedemokratskog, totalitarnog i rasističkog ustaškog režima u Hrvatskoj od 1941. do 1945.

U tome je vrijednost ove izložbe jer jasno ukazuje na sustav terora uspostavljen na području Nezavisne Države Hrvatske protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, te protiv hrvatskih antifašista i demokrata, koji su protiv toga bili ustali.

Ova izložba je u skladu s nastojanjima, politikom i stavom Vlade koji je da svi društveno-politički, stručni, znanstveni, a napose odgojno-obrazovni mehanizmi moraju pronaći svoje mjesto u njegovanju kulture sjećanja. Moraju pronaći svoje mjesto u angažmanu na traženju istine, savladavanju podjela i izgradnji budućnosti, u kojoj će tolerancija, dijalog te međusobno uvažavanje, postati temelj i trajni zalog mira.

Slobodna i demokratska Hrvatska uvijek je bila i jest spremna prezentirati bolne i tragične teme iz svoje prošlosti i jasno osuditi NDH.

Istodobno, ovo je prilika da još jednom odamo priznanje i prisjetimo se svih hrabrih pojedinaca koji su se, izlažući vlastiti život, suprotstavili nepravdi i zlu da bi spasili svog bližnjeg. Među njima, posebno mislim na 118 hrvatskih Pravednika među narodima, kojima se danas kao narod ponosimo. Mislim pritom i na blaženog Alojzija Stepinca, koji je pokazao rijetku hrabrost u tadašnjoj Europi i osobno je zaslužan za spašavanje brojnih Židova.

Ova izložba dio je suočavanja s prošlošću i još jednom je pozdravljam, upravo na ovom simboličnom mjestu. Osobito pozdravljam što je izložba nastala zajedničkim naporima i trudom svih relevantnih dionika, suradnika i svjedoka povijesnih događanja. Nadam se da će ova izložba široj javnosti, a posebno mladima, koji se često kreću prostorom Studentskog centra, dati prikaz jednog tragičnog razdoblja hrvatske povijesti na temelju povijesnih izvora i osobnih sudbina.

Vjerujem da će izložba pridonijeti shvaćanju razmjera zločinačkih ideologija rasizma i antisemitizma, iz kojih je proizišao najmračniji period europske i svjetske povijesti, ali isto da će nas potaknuti na promišljanje o svim oblicima totalitarizama. Vjerujem i nadam se da će nam iskustvo pripreme ove izložbe pomoći i u projektu novog nacionalnog postava Republike Hrvatske u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau u Poljskoj.

Zahvalan sam što su danas ovdje među nama prisutni svjedoci čije svjedočanstvo nam treba biti trajna opomena. Oni nam trebaju biti i poticaj da svi skupa damo svoj doprinos kako bi i mlađe generacije – u vremenu raširenog digitalnog i anonimnog govora mržnje – bile svjesne kamo vodi nizbrdica koja počinje s uvredama i negiranjem ljudskosti svojih neistomišljenika.

U tom pogledu, zahvaljujem također Ministarstvu kulture, Hrvatskom povijesnom muzeju, autoricama, svim suradnicima, Hrvatskom državnom arhivu, židovskoj zajednici te svima koji su pomogli da se ova izložba održi."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. veljača 2021 09:07