Vukovar je mjesto koje Zagrepčanka Zorica Gregurić (57) često posjećuje i uvijek iznova proživljava osjećaje koji su joj nastanili dušu davnih ratnih godina, kad je bila dio medicinskog osiguranja specijalne policije Brodsko-posavske županije.
Na upit što je kumovalo odluci da u osvit Domovinskog rata praktički mladost i zdravlje nesebično ponudi na raspolaganje svojoj zemlji, Gregurić kao tadašnja anesteziološka tehničarka jednostavno veli:
- Ako je domovina ugrožena, trebalo je pomoći kako se znalo.
POGLEDAJTE I VIDEO:
Mi smo to činili kao medicinska ekipa - sažima dragovoljka, koja je prije okupacije grada heroja bila dio kirurško-mobilnih hitnih anestezioloških ekipa.
Tu je, u Vukovaru, i zarobljena u rujnu, prije okupacije koja se dogodila na današnji datum 1991. godine.
Nije, veli, bila u logoru; razmjena se dogodila u Brčkom nakon dva mjeseca.
No, to nije najstrašnije iskustvo koje pamti. Ono što je vidjela na televiziji - raskomadana ljudska tijela, masakr u ćelijama - dovelo ju je na prvu crtu. Uživo je vidjela nešto još gore: ubijenu i unakaženu petomjesečnu bebu.
- To ne možete ispričati normalnim glasom. I sad, nakon toliko godina, teško mi je kad se sjetim tog prizora - potreseno, suznih očiju iznosi medicinarka kojoj je neshvatljivo da netko toliko može mrziti jedan narod da je u stanju ubiti maleno dijete.
Požrtvovna braniteljica iz medicinskih redova, Zagrepčanka Gregurić, danas je predsjednica udruge Zagrebačkih dragovoljaca - branitelja Vukovara. O njihovu ratnom putu snimljen je i dokumentarac "Vukovarske stope zagrebačkih dragovoljaca", a ona sama nakon rata do umirovljenja radila je u svojoj struci, u Dječjoj bolnici u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....