Velika moderna zgrada na Svetom Duhu u Zagrebu odmah upada u oči. Prema ulici je ograđena visokim zidom, okoliš je lijepo uređen. U njoj je smještena Srpska pravoslavna opća gimnazija Kantakuzina Katarina Branković, privatna škola s pravom javnosti, piše za Deutsche Welle Andrea Jung-Grimm, te nastavlja:
"Ponosni smo na naš prostor, to je jedno od modernijih zagrebačkih prosvjetnih zdanja", napominje direktor škole protojerej stavrofor Slobodan Lalić dok me uvodi u zbornicu i predstavlja nazočnima. Naime, u posjetu gimnaziji je grupa odgojiteljica iz Novog Sada, koja u Zagrebu obilazi razne prosvjetne ustanove, pa tako i ovu školu.
Među njima je i Maja, majka jedne bivše učenice. Odmah pristaje na kratki razgovor. Puna je hvale za osoblje i organizaciju škole i kaže da je njezina kćerka Nadežda prošle godine ovdje maturirala. "Prvu godinu gimnazije je završila u Novom Sadu, a onda je sama pronašla ovu gimnaziju i to joj je bio izazov. Htjela je nešto novo, drugačije, a i samim tim mogućnost stjecanja svjedodžbe Europske unije. Odavde je zaista otišla u EU na studij", priča Maja.
Osim prednosti priznanja zagrebačke mature u cijeloj Europskoj uniji, ona ističe i to da su i školovanje i hrana i smještaj bili potpuno besplatni – sve troškove snosi Srpska pravoslavna crkva. A hvali i individualni pristup učenicima, obiteljsku atmosferu i srdačnost nastavnog i drugog osoblja škole.
Jedna od rijetkih škola nazvanih po ženi
A direktor Lalić ističe ističe da je ova škola posebna po još nečemu: "Moji su učenici prije par godina vršili jedno istraživanje pa su utvrdili da u stvari manje od dva posto škola u Hrvatskoj nosi ime po ženi." Kantakuzina Katarina Branković, koja je živjela u 15. stoljeću, bila je kćerka srpskog despota Brankovića, oženjenog jednom grčkom princezom.
Odatle i naziv Kantakuzina. Ona je bila udata za grofa Ulricha Celjskog, koji je imao imanja u Hrvatskoj, a pripadao mu je i zagrebački Gradec. Grofica Celjska je dala doprinos pisanoj riječi, tako što je za nju u Varaždinu prepisana važna bogoslužna knjiga "Apostol", koja se danas smatra najstarijom sačuvanom ćiriličnom knjigom u Hrvatskoj.
Ova gimnazija ukupno ima nešto više od 80 učenika, od kojih više od pola nije iz Zagreba. Oni su smješteni u đačkim domovima. Direktor Lalić, porijeklom iz Pakraca, kaže da imaju učenike iz svih krajeva Hrvatske, ali i oko 10 njih iz Srbije i BiH. No on ističe da ima i učenika koji bi u stvari pripadali nekim drugim manjinskim skupinama: "To je u stvari tako od samog početka, tako da smo imali djece s različitim državljanstvima: SAD-a, Mađarske, Rusije, Ukrajine, Rumunjske, Srbije, BiH."
Plaće nastavnika, kao i u drugim školama, financira hrvatsko Ministarstvo obrazovanja.
"Nemamo problem kod nastave povijesti"
Gimnazija je počela s radom 2005. Direktor protojerej stavrofor Slobodan Lalić nije bio otpočetka uključen, ali kaže: "Znam da se od samog početka u Ministarstvu obrazovanja RH nailazilo na, da tako kažem, otvorena vrata za realizaciju te ideje. Naravno, morali su se pronaći modeli kroz koje bi se to moglo ostvariti jer zaista se radilo o specifičnoj ustanovi i za prostor Hrvatske, ali i za nas kao crkve. Iako Srpska pravoslavna crkva ima vjekovno iskustvo s organiziranjem drugih oblika nastave kao što je bogoslovija, ovdje je to bio jedinstven slučaj da škola treba raditi po državnom programu."
Škola radi po planu i programu Republike Hrvatske, po takozvanom "modelu A", što znači da ima pravo uvrstiti dodatne sadržaje vezane uz srpski jezik, povijest i kulturu u okviru nastave geografije, povijesti te likovne i glazbene umjetnosti. Protojerej Lalić kaže da ga i kolege i novinari često pitaju imaju li problema s predavanjem novije povijesti.
I ističe: "Ne bih rekao da imamo neki problem. Ali to je za nastavnika zaista izazov. Jer je to dosta nastavnih sati koje možemo dodati, a s druge strane moramo ispuniti redovni plan i program i pripremiti učenike za maturu. Imamo izvrsne nastavnike, pa tako i iz povijesti i geografije, koji te činjenice, istine i događaje na jedan zaista dobar način interpretiraju našim učenicima. I oni ih sagledavaju na jedan potpuno zreo način. A s druge strane ih tim informacijama i znanjima obogate do te mjere da svake godine imamo učenike koji iz povijesti i geografije sudjeluju i na državnim natjecanjima. To je veliki uspjeh s obzirom da se radi o grupi od 80, 85 učenika."
Incidenata sve manje
Budući da je osnivač gimnazije Srpska pravoslavna crkva, vjeronauk je obavezan. "Imamo jedan sat vjeronauka tjedno. Svi učenici ga pohađaju i rekao bih da je čak i omiljen. To je predmet koji katkad ima i jednu dodatnu slobodu, kod kojeg učenici mogu razmišljati o određenim temama koje se tiču života i njihovog odrastanja", napominje direktor gimnazije.
A na pitanje kuda učenici odlaze na studij nakon završetka škole, odgovara:
"Ako bih rekao da na primjer 20-ak učenika maturira ove godine, njih dvoje bi otprilike upisalo studij u Srbiji. To je uglavnom Beograd i Novi Sad. No učenici se većinom po završetku škole upisuju na fakultete u Zagrebu ili Rijeci, a jedan manji broj odlazi na studij u inozemstvo, ponekad u Austriju, Englesku, skandinavske zemlje."
Povremeno su se u medijima pojavljivali napisi o incidentima koje su učenice i učenici ove škole doživljavali zbog svog porijekla i vjere.
No direktor Lalić kaže: "Znalo je biti problema, naročito u javnom prijevozu. Bilo je nekih prozivki na nacionalnoj, ali i na vjerskoj osnovi. Hvala Bogu, to je sad značajno manje nego što je prije bilo. Ranijih godina je bilo čestih slučajeva. Ali mislim da će toga s vremenom biti sve manje."
