StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Znanje je na ovim prostorima definitivno precijenjeno. Premda danas ‘znamo puno više‘, opet biramo HDZ da nas još četiri godine potkrada, ponižava i kinji

10. travnja 2021. - 12:00
 Damir Krajač/Cropix

Nema nikakve sumnje da rečenica koja je najviše obilježila zadnjih trinaest mjeseci naših života glasi ovako: "Sljedeća dva tjedna su ključna.“ Tisuću puta smo je čuli, tisuću puta nas je uzrujala, ojadila i nasmijala. Što je najgore, slušat ćemo je i dalje. Koliko dugo, nitko nam ne može s punim pouzdanjem reći, što znači da ćemo je se itekako naslušati.

Fenomenalan uspjeh ove fraze u potpunosti je zasjenio jednu drugu koju smo imali prilike čuti možda čak i češće, a čvrsto sam uvjeren da će i ona još zadugo ostati u našem repertoaru. Radi se, naravno, o sljedećoj rečenici: "Danas znamo puno više.“ Ona je prvi put izgovorena vjerojatno na isteku prva dva ključna tjedna i mogao bih se kladiti da je upravo sada, u trenucima dok ispisujem ove retke, ponavlja najmanje pet ili šest liječnika. Naravno, i za tu je glasovitu frazu teško reći je li nas više puta iznervirala ili nasmijala.

Prekaljeni veteran

Sjetite se, uostalom, svojedobnih polemika o potrebi nošenja zaštitnih maski. Dok je jedan dio medicinske struke dramatičnim glasom upozoravao koliko je važno pridržavati se toga jednostavnog pravila, drugi je, ne manji dio, ili barem ne manje grlat, ponavljao kako su maske savršeno beskorisne. Suvišno je i napominjati kako su se oba tabora prije izricanja svojih stavova pozivala na tobože ovjerene, neupitne znanstvene činjenice, jer "danas znamo puno više“.

U svaka dva ključna tjedna, a do sada ih je prošlo skoro trideset, mi smo ponosno isticali kako smo, eto, danas neusporedivo pametniji nego što smo bili jučer, a pandemija je svejedno i dalje tu, među nama, hara i kosi nesmiljenom žestinom, baš kao i na početku.

U svijetu politike fraza "danas znamo puno više“ se uopće ne koristi, ali se zapravo podrazumijeva. Svakoga dana kad mediji provale neku aferu čiji su protagonisti istaknuti ili samo obični članovi vladajuće stranke – dakle, doslovce svakog svakcijatog dana - naša se javnost većinski uznemiri, iznenadi, zapanji, šokira.

"Ako me sad nije šlagiralo, ne znam kad će“, promuca naš zaprepašteni susjed ili znanac koji nije mogao ni slutiti da nekoj barabi može pasti na pamet režirati gadost o kojoj sada pišu novine i portali. "Pa kako je to moguće?!“, snebiva se sirotan, pokušavajući povratiti normalan srčani ritam, dok mu žena panično traži tablete za tlak.

Gospodin je u zrelim, muževnim godinama, štoviše, netko manje taktičan mogao bi reći kako je na pragu starosti. Nije glup, bože sačuvaj, završio je visoke škole, svašta je u životu prošao, svega se nagledao, ima taj utakmica u nogama. Pomislili biste da tako okorjelu iskusnjaru od čovjeka ništa živo više ne može iznenaditi. Da mu sutra u stan provale sluzavi Marsovac s laserskim pištoljem, fanatični terorist s kalašnjikovom i krvožedni pirat s nožinom u zubima, on bi samo slegnuo ramenima, nehajno mahnuo ženi na pozdrav i mirno zakoračio ususret svojoj sudbini.

Pa ipak, taj se čovjek - šmeker stare škole, prekaljeni veteran premazan svim mastima – svakoga jutra uvijek iznova šokira kad pročita da je neki HDZ-ov čimbenik nešto popalio ili nekoga upropastio.

Danas, recimo, naš šokirani građanin zna puno više nego što je znao jučer, jer su od jučer do danas mediji otkrili još barem dvije-tri mučne priče čiji su protagonisti članovi notorne partijetine, ali to ga neće spriječiti da se već sutra opet ne iznenadi, frapira, pretrne od neočekivana užasa...

Uvertira u noć

Danas svi mi znamo puno više nego što smo znali, recimo, prošle godine u ovo vrijeme. Koliko točno puno? Teško mi je ovako na brzinu izvesti preciznu računicu, ali nimalo ne dvojim oko toga što bismo svakako trebali uvrstiti u tu jednadžbu: sva moralna, financijska i kriminalna posrnuća, sve strahote kojima nas je velikodušno počastio HDZ.

Unatoč svemu, da su sutra parlamentarni izbori, partijetina bi opet pobijedila. Kao da danas znamo puno manje, a ne puno više, mi bismo opet birali provjereno grozne ljude da nas još četiri godine potkradaju, ponižavaju i kinje. Uostalom, vidjet ćete što će pokazati lokalni izbori.

Nelagodno mi je to reći, malo se i sramim, ali zaključak je, bojim se, neizbježan: znanje je precijenjeno. Možda negdje drugdje nije. Ne isključujem mogućnost da ipak postoje zemlje u kojima se znanje visoko vrednuje i bezrezervno poštuje, ali kod nas ono ne znači ama baš ništa.

Jer, mi još od zore višestranačja predobro znamo što je ustvari HDZ, da su ozloglašena braća Dalton u stvari bile sestre milosrdnice u usporedbi s njima, ali unatoč svemu, a najviše znanju i zdravoj pameti kao takvoj, biramo desperadose da nas i dalje pelješe. Kod nas znanje nije moć, nego uvertira u noć.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. travanj 2021 12:03