Kako je to moguće s nekim voditi prijateljske i otvorene razgovore, a da se nikad u životu niste sreli!? To pitanje postavlja autor teksta, pritisnut saznanjem da je (samo) telefonski uspostavio prijateljski odnos s itekako priznatim riječkim imunologom, 58-godišnjim prof. dr. sc. Zlatkom Trobonjačom.

Ne vjerujemo da je za takvu komunikaciju presudna jedino činjenica da korijenima pripadamo istoj, Šibensko-kninskoj županiji. Kao da je gen ljubaznosti, uvelike potenciran kod našeg sugovornika. I spremnost da nemale pandemijske probleme svijeta objasni na jednostavan način. Naše uvjerenje dodatno je potencirala šibenska nevjesta, riječka oftalmologinja Maja Merlak tezom "Zlatko je još od studentskih dana pokazivao izuzetan talent za medicinu. No, kao da svojom urođenom skromnošću želi zaštititi autoritet svojih hrvatskih kolega". Ta misao nas je dodatno natjerala da razgovor počnemo s onim, što žulja sve Hrvate (i ne samo Hrvate!).

Kolumbijski soj

– Zašto ne vjerujem da kod nas nije na djelu četvrti val? Epidemijski parametri ne sugeriraju veći porast (incidenciju) novih slučajeva bolesti, ni povećanje ukupnog broja bolesnika (prevalenciju) od COVID-a. Međutim, takvo stanje, s obzirom na turističku sezonu ili činjenicu da u našoj zemlji boravi više od milijun stranaca, može lako rezultirati naglim rastom epidemije. Ne bih volio da doživimo iskustva drugih turističkih zemalja, poput Španjolske, Portugala, Francuske, pa i Italije i Grčke.

Uzrok takvom stanju je širenje izuzetno zaraznog delta virusa, varijante koronavirusa koji je po svemu sudeći jedan od najzaraznijih prenosivih virusa kod ljudi uopće. Mi zasad uspijevamo izbjeći takav razvoj situacije, no razlozi za oprez, primjenu svih protuepidemijskih mjera, poput maskica, rastojanja, COVID propusnica i dalje očigledno postoje – ohrabruje i upozorava prof. Trobonjača očito uvjeren da se disciplinom svih građana može izbjeći loš scenarij, pa i produljiti turistička sezona.

Kao čovjek, koji je osim u svoj posao zaljubljen i u nogomet, na poseban se način nasmijao, kad smo mu (polu)ozbiljno servirali temu da se u Šibeniku najviše spominje Kolumbija. Zbog kolumbijskih vlasnika na Šubićevcu, ali i novog, kolumbijskog soja.

– Koronavirus mutira neprekidno, odnosno spontano i nasumično, što rezultira promjenama u građi i funkciji novonastalih virusa. Tako se događa da jedan oblik virusa zarazi stanicu, a od tisuća virusa koji iziđu iz nje, neki su zbog mutacija pomalo različiti. Riječ je o virusnim varijantama. Do sada su znanstvenici izolirali više tisuća virusnih varijanti, a s obzirom na ogroman broj ljudi inficiranih diljem svijeta, vjerojatno ih ima na desetke, pa i stotine tisuća. Kolumbijski soj nosi nekoliko mutacija za koje znamo da virusu omogućuju veliku prednost u širenju, a hoće li globalno potisnuti delta soj vidjet ćemo. Osobno ne vjerujem. No, i delta virus se novim mutacijama može dodatno "poboljšati" na našu štetu. U osnovi sve što se događa, stvaranje novih varijanti pred očima stotina tisuća znanstvenika, svojevrsni je evolucijski reality show.

Zbog golemog angažmana znanstvenih kapaciteta u globalnom praćenju virusa, praktički u realnom vremenu, poput nekakvog znanstvenog big brothera, možemo pratiti evolucijski razvoj biološkog entiteta u njegovom prirodnom okružju. To je samo znanstveni i biološki aspekt ove cijele priče, koji usput spominjem, ali bez namjere da umanjim njezine užasne zdravstvene i društvene posljedice – više je nego detaljno prof. Trobonjača objasnio kolumbijski soj i, kako kaže, "evolucijski reality show". S posebnim upozorenjem kako bi jesen mogla biti još opasnija. Zbog dužeg boravka u zatvorenim prostorima...

Dalmatinac sam!

– Respiracijski virusi se općenito više prenose u zatvorenim prostorima. Osobito, kad u zbijenim skupinama vičemo, smijemo se, pjevamo … Tako puno više kapljica i aerosola raspršujemo oko sebe. No to činimo i kad razgovaramo, kašljemo, kišemo, pa se virus širi i u obiteljskim i drugim društvenim okupljanjima. Nažalost, ovo ljeto mnogi od naših sugrađana nisu iskoristili da se cijepe, steknu kvalitetnu imunost koja bi ih štitila ako epidemija krene žešće najesen. Stoga se bojim novih zatvaranja, ograničenja, odnosno mjera koje će biti neophodne ako uslijedi četvrti val. On bi, što kriti, mogao biti potaknut povratkom u školske klupe i na radna mjesta, odnosno okupljanjima u zatvorenim prostorima – upozorava naš sugovornik, koji, očito, urođeni optimizam na svoj način "miksa" s toliko potrebnim oprezom. On ide i toliko daleko da zagovara cijepljenje trudnica, pa i male djece!

– Znanstveni podaci na desecima i stotinama tisuća trudnica pokazali su da Pfizerovo i Modernino cjepivo ne uključuju nikakav rizik ni bilo kakvo štetno djelovanje na majku i dijete ukoliko se majka cijepi prije, za vrijeme ili nakon trudnoće. S druge strane znamo da je trudnoća rizično stanje u slučaju infekcije ovim virusom. U smislu povećane mogućnosti razvoja teže bolesti, smrti majke i djeteta, pobačaja, prijevremenih poroda… Za djecu mlađu od 12 godina cjepiva još nisu odobrena, no da jesu ja bih preporučio cijepiti i djecu. Naime, na temelju znanja o reaktivnosti djece na druga cjepiva, držim da bi mogla steći imunost koja bi ih u kasnijoj životnoj dobi štitila od teže COVID bolesti – uvjeren je prof. Trobonjača, koji je spreman cijepiti i svog 15-mjesečnog unuka Manuela. Nema, inače, ništa protiv tog internacionalnog imena, ali ne krije kako bi više volio da se mališan zove Andrija. Kao njegov pokojni otac, koji se trbuhom za kruhom otisnuo iz rodne Dalmacije prema Rijeci. Samo se nasmijao, kad smo mu kazali da punim ustima može zapjevati Grdovićevu "Dalmatinac sam".

– Naravno da mogu! Volim dalmatinske pjesme i izvođače poput Gibonnija, Olivera, "Daleke obale"... Obožavam klapske pjesme, čak sam jedno vrijeme skupljao CD-ove različitih klapa, tako da imam dobru kolekciju. Obožavam Dalmaciju. Rado odlazim na obalu mog ranog djetinjstva. Volim otići na Krku, na Roški slap, popiti kavu u Skradinu ili se prošetati šibenskim kalama. Ipak, odrastao sam na Kvarneru, u Matuljima, Voloskom, Opatiji. U našem riječkom kraju, među beskrajno dobrim i pitomim "domaćim" ljudima, pa se više osjećam Riječaninom.

Hajduk i Rijeka

Trobonjače su iz Bratiškovaca, mjesta iz zaleđa Skradina. Iz tog kraja potječu i dva sjajna hajdukovca Petar Nadoveza i Dean Računica. Zato i nije veliko čudo što je ćaća Andrija bio žestoki navijač "bijelih".

– Majka i ja smo se prepali za njegovo zdravlje kad se iznervirao pri kraju radijskog prijenosa kobne utakmice St. Etienne – Hajduk. Ćaća mi je usadio ljubav prema sportu općenito, a naročito nogometu. Kao dijete vodio me često na Kantridu. Morao sam zarana naučiti prezimena Šurjaka, Žungula, Mužinića, Jerkovića, Buljana i Džonija. S njim proživljavati legendarne utakmice protiv Eindhovena, Hamburgera i već spomenutih Francuza – emotivan je Zlatko na spomen pokojnog oca Andrije i njegove "vječne" ljubavi prema bijelom dresu. No, ćaća ga nije uspio uvjeriti da postane torcidaš.

– Ne krijem da sam navijač Rijeke i posebno mi je drago što je na njezinom kormilu Šibenčanin Goran Tomić. On je vrhunski stručnjak. Izvrsno je složio momčad, ima rezultate. Nije lako Dinamu na Maksimiru zabiti tri eurogola. To nije uspjelo ni daleko jačim momčadima od Riječana. Rijeka je pod Miškovićem postala izvrsno organiziran klub, pa su rezultati plod dobre simbioze uprave, trenera, svih djelatnika kluba i, naravno, igrača. Na radost i zadovoljstvo nas navijača – za tren nas je naš sugovornik uvjerio da je itekako "u gradivu" kad je nogomet u pitanju. No brzo smo se vratili temeljnoj, epidemiološkoj temi i njegovom liječničkom poslu. S tezom dijela riječkih liječnika "da je preskroman s obzirom na stvarne, visoke domete".

Profesor i u Mostaru

– Pokušavam znanjem i ekspertizom pomoći ljudima u aktualnoj teškoj situaciji, što nije nimalo lako. Užasno puno vremena oduzima mi praćenje cijele situacije, procjenjivanje stanja. U šumi objavljenih podataka koje morate pažljivo filtrirati. No, u našoj zemlji, punoj vrhunskih znanstvenika svjetskog dometa te izvrsno školovanih i upućenih novinara koji prate znanost, za tren shvatiš da dijeliš znanje sa skupinom nevjerojatno pametnih i sposobnih ljudi. Praviti se posebno pametnim u takvoj sredini ne bi bilo duga vijeka – objašnjava prof. Trobonjača težinu svog posla, ne krijući pritom poštovanje prema većem dijelu hrvatskih kolega, pa i novinara.

Srce prof. Zlatka Trobonjača nerijetko zakuca nešto jače, kad prelazi Skradinski most iznad njemu toliko drage Krke. A to se događa prilično često, kad žuri u Mostar, gdje, također, sa studentima medicine dijeli svoje znanje i iskustvo.

– Gotovo od osnutka Medicinskog fakulteta u Mostaru sudjelujem u nastavi kao profesor fiziologije, a sada i kao pročelnik Katedre za patofiziologiju. Brzo sam zavolio i Mostar i Mostarce, što naravno nije teško jer takva se gostoljubivost rijetko sreće. Koliko mogu pomažem Fakultetu i vrijednim Hercegovcima da se razvijaju. U Mostaru su proširili kapacitete Fakulteta i uveli nove vrlo kvalitetne studijske programe – kaže naš sugovornik o svojim iskustvima u gradu na Neretvi. Posebice o vrijednim i susretljivim ljudima.

Politički ring

Što kriti da smo tijekom cijelog razgovora imali osjećaj da prof. Trobonjača bježi od politike kao vrag od tamjana!? No nije bježao od osjetljive teme domoljublja...

– Politiku shvaćam kao djelatnost izgradnje i bolje organizacije, a ne kao svađu, bezrazložne kritike, često i uvrede. Političari bi se trebali natjecati tko će više europskih projekata kandidirati i dobiti, te otvoriti više poslovnih zona. Posebice oko toga tko će više ljudi zaposliti na bolje plaćenim radnim mjestima. U korektnoj i uljuđenoj atmosferi. Međutim, naš politički ring je gruba borba i ne želim ulaziti u njega ako ne moram. Konačno, nemam ni potrebna znanja ni vještine da se bavim politikom. A najvećim domoljubima smatram one ljude koji cijeli život rano ustaju, odlaze na posao, često za sitni novac. One, koji nikad nisu ukrali ništa, ni izostali s posla. To su tihi, šutljivi i vrijedni ljudi na kojima počiva Hrvatska – uvjeren je naš sugovornik.

Profesor Trobonjača priznaje da je prije dvadesetak godina bio gotovo opčinjen liberalnim shvaćanjima, a da je danas puno bliže konzervativnim vrijednostima...

– S vremenom shvatiš da se čisti liberalizam ili liberalni kapitalizam vodi samo jednom svrhom. Bezglavom trkom za novcem bez ikakvih skrupula i ograničenja. I sve slobode koje liberalizam jamči postoje samo s tom svrhom. Aktualni liberalni kapitalizam vodi u ubrzano isušivanje svih zemaljskih prirodnih resursa i, ako ne bude promjene smjera, u neminovni nestanak čovječanstva.

Moralne dimenzije

– Na vrijeme sam shvatio da su neke moralne dimenzije života, individualnog i kolektivnog, važnije od trke za materijalnim dobrima i koncepta apsolutne slobode. To vidimo i u ponašanju ljudi u ovoj epidemiji. Imate ljude koji se ne žele cijepiti, nositi maske i ne prihvaćaju nikakva ograničenja kretanja i okupljanja. Bez obzira što raspršivanjem virusa okolo mogu nekoga sahraniti. Bez trunke altruizma i empatije slobodu shvaćaju kao svoje prirodno pravo da se neograničeno kreću pa i da šire epidemijsku bolest. Kao da je njihova sloboda važnija od nečijeg života.

Spomenuto, međutim, ne mijenja moj stav da su ljudska prava i slobode u demokratskim društvima najveća vrijednost civilizacijskog razvoja. U aktualnoj epidemiji ne bi smjeli napraviti ništa čega ćemo se kasnije sramiti. Ni žrtvovati svoje najranjivije, starce, bolesne i nemoćne, niti ograničavati demokratska prava i slobode koje smo godinama gradili – zaključuje prof. Trobonjača.