StoryEditor
HrvatskaVIŠE RAZLOGA

Zašto cijene nekretnina u Hrvatskoj rastu, a prodaja pada? Prosječni Splićanin za metar kvadratni radi tri mjeseca, a kupnja nekretnine je nemoguća misija

Piše Saša Ljubičić
28. svibnja 2021. - 18:52

Zašto su, pobogu, tako skupe nekretnine u Hrvatskoj? Pogotovo u turističkim sredinama poput Dubrovnika, Splita, Rovinja, Opatije.., gdje se metar kvadratni zna plaćati i po nevjerojatnih šest tisuća eura!

Razloga je puna vreća. Hrvatska je prekrasna zemlja koja je autocestama izvrsno povezana s najbogatijim europskim državama. I bez obzira što su ovdje stanovi za prosječnog građanina preskupi, Nijemcima, Austrijancima, Britancima.., naše su nekretnine i dalje povoljne. Tržište, znači, postoji. Ako ne možeš prodati domaćem čovjeku jer se taj, sirota, ni kreditom ne može dobaciti do kakvog stančića u neboderu, uvijek postoje stranci koji žele svoj komadić raja uz more.

Nakon što nas je pogodila pandemija, očekivalo se da će tržište nekretnina posustati, da će se cijene, ako ne strmoglaviti, a onda barem mrvicu ispuhati, no to se nije dogodilo. Vlada je, novcem iz europske blagajne, dijeleći potpore onima koji ne rade osigurala socijalni mir, a banke pripomogle moratorijem na otplatu kredita kako bi država izbjegla najgori scenarij.

Kad se tim činjenicama doda i ona da je 2019. bila rekordna godina u kojoj je stanovništvo u priobalju koje ima dodira s turizmom stvorilo određene novčane rezerve, onda je jasno zašto se nije dogodila rasprodaja obiteljskog srebra.

Zapravo, samo su se veliki hotelski sustavi našli u problemu jer oni ne mogu stati. Kad imaš stotinjak zaposlenih, a stišću te krediti za kupovinu hotela ili njegovu izgradnju, moraš stalno zarađivati da bi pokrivao barem hladni pogon, a ni to u pandemiji nije bilo moguće. Zato se nije čuditi da je, recimo, Jako Andabaka bračke hotelske perjanice "utopio" Arapima. Očito nije imao izbora.

Na cijene kvadrata u obalnim gradovima utječe i nedostatak građevinskog zemljišta. U Splitu, primjerice, atraktivnije je kupiti stan ili kuću s južne strane Vukovarske ulice koja dijeli grad, no taj je pojas već "izjeden" betonom pa građevinskog zemljišta jedva ima na prodaju.

Na Žnjanu i Duilovu zadnje su parcele s pogledom na otoke na kojima se još dade graditi, pa cijene mahnitaju. U takvim okolnostima, u Splitu koji je stiješnjen između Mosora, Kozjaka i mora, građevinari su ti koji formiraju cijene svjesni da je potražnja za novogradnjama veća od ponude. To u konačnici čini stanove strašno skupima, pa Splićanin s prosječnom neto plaćom od 700 eura, a ona, nažalost, u stvarnosti jest upravo tolika, radi za metar četvorni gotovo tri i pol mjeseca?!

Suludo je računati koliko takvima treba da zarade za garsonijeru, a kamoli za stan u koji bi se mogla smjestiti četveročlana obitelj. To je nemoguća misija. Strašno nešto.

Dalje, sav se višak kapitala pretvara u nekretnine. Zašto? Pa je li logičnije izdavati stan ili apartman, ili pokretati privatni biznis u Hrvatskoj u kojoj je PDV 25 posto, a na deset tisuća kuna neto, kroz razna izravna i skrivena davanja, državi se na zaposlenikovu plaću mora platiti još toliko? Pod tim uvjetima u biznis kreću samo avanturisti.          

Paradoksalno je da cijene stanova rastu, a prodaja - pada?! Totalno ludilo. Riječ je o ogromnim novčanim zalihama na bankama, koje se zbog niskih kamata sele na tržište nekretnina, pa se novac za stare dane pretvara u beton i ciglu, no prodavatelji ne spuštaju tek tako "gaće" pa je realiziranih kupoprodaja manje nego ranije. 

Od takvih štediša, mladi ne mogu doći na red. A da ih ima, potvrđuju brojke o ulozima na bankama koji su, kad se zbroje suma summarum, tek nešto manji od ukupnog javnog duga!

Na koncu, mi smo sjedilački narod. Jako smo vezani za mjesto stanovanja. I zato se nekretnine prodaju samo ako je to "o glavu". Ljudi ih cijene više od ičega, a to im onda dodatno povećava vrijednost. Zato su ovdje sudovi zatrpani imovinsko - pravnim sporovima, zato zbog "dva kvadrata zemlje zna i krv pasti".

Bez obzira kako se turizam bude razvijao, cijene nekretnina neće ozbiljnije padati. Mi smo postali dio saveza država od preko pola milijarde ljudi, pa ako se već sami ne osuđujemo pazariti štogod stana ili kućice u Pragu, Budimpešti ili Stuttgartu, jer smo u tom smislu "kratkovidni", doći će oni kod nas. 

Slovaci i Mađari sve više pokazuju interes za kupovinom nekretnina u Dalmaciji, kao i Slovenci u Istri. Zato će u velikim hravtskim gradovima i turističkim središtima, kvadrat i dalje biti zlata vrijedan, što će mladima, nažalost, zakomplicirati život i natjerati ih na selidbu u provinciju gdje kuće ne možeš ni prodati ni darovati, no to je već neka druga priča o kojoj ćemo sljedeći put.     

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. srpanj 2022 04:32