StoryEditor
Hrvatskakomentar

Zaraženi koronom gube osjet mirisa, a euroskeptici kao da su ostali bez goriva: Nacionalni plan oporavka mnogi kritiziraju, ali još nitko nije kazao da nam taj novac ne treba

Piše Hrvoje Prnjak
17. travnja 2021. - 19:22
Duje Klaric/Cropix

Nije gripa jedino čega nema, a navikli smo na nju u ovo doba godine. Ako netko i šmrče ili kašljuca, to mu je (ili njoj) baš maloprije nešto zapelo u grlu ili je neka alergija. Treću moguću opciju nećemo niti spominjati, daleko joj kuća.

Isto tako, unatoč povodima kao što su problemi s distribucijom cjepiva u EU, što se pretvorilo u popriličan debakl kad je u pitanju brzina procjepljivanja stanovništva, iz javnog su prostora u posljednje vrijeme gotovo nestali i euroskeptici i antieuropski istupi domaćih političara. A gotovo da smo se već navikli da na tom valu jaše i već prežaljeni Živi zid, ali i neke stare/nove političke snage poput Miroslava Škore. Tu su i Hrvatski suverenisti na desnici i Radnička fronta na ljevici ("Nismo mi protiv udružene Europe kao takve nego protiv EU kao konkretne unije kakva sada postoji", poručit će Katarina Peović i društvo), te anonimne antieuropske strančice kao što je Akcija za bolju Hrvatsku koja je najavljivala kampanju za izlazak iz EU-a, ali su valjda u prvoj birtiji ostali bez stranačkog kvoruma.

Pred posljednje parlamentarne izbore, naslušali smo se antieuropljana i euroskeptika, što u strahu za suverenitet shvaćen po definicijama iz udžbenika iz prošlog stoljeća, što zbog strahova zbog, primjerice, uvođenja eura... "Jesmo li mi uopće u pravom smislu riječi suverena država?", jedno je od omiljenih pitanja suverenista koji valjda na granicama priželjkuju bodljikave žice i gusto raspoređene topovske bitnice.

Ali kad je u pitanju Nacionalni plan oporavka i otpornosti, baš nitko da kaže – nećemo taj europski novac, što će nam to, imamo mi svoga!

Rasprava je krenula u potpuno drugom smjeru – hoće li projekti kojima će se povlačiti taj novac (a u pitanju je 49,1 milijarda kuna) više razviti realni, tj. privatni ili javni sektor. Jer, napominju i iz oporbe i poduzetničkih udruga, svaka kuna uložena u privatni sektor znači dodatne četiri kune povrata u gospodarske tokove.

image
Boris Kovacev/Cropix

Iz oporbe se moglo čuti da je u pitanju tek nerazrađeni popis lijepih želja, na što iz vlasti odgovaraju kako najmanje 30 posto svih sredstava ide privatnom sektoru, a savjetnik predsjednika Vlade Zvonimir Savić je naglasio i kako su neke druge države daleko od toga postotka; kao na primjer susjedna Slovenija, koja u privatni sektor "usmjerava" tek osam posto.

Inače, Nacionalni plan oporavka i otpornosti odnosi se na četvrtinu sredstava od ukupno 24,5 milijardi eura koje je Hrvatska ispregovarala s EU za sljedećih 10 godina, a što je dvostruko više sredstava nego je Hrvatska imala do sada.

I gle vraga, ni to nije polučilo antieuropski nastrojene reakcije u domaćem javnom prostoru. Suverenisti se u to vrijeme, eto, bave prosipanjem žuči po samoj najavi da će se na obnovljenoj šibenskoj tvrđavi sv. Ivana podignuti turski šator kako bi se posjetitelji mogli bolje upoznati s osmanlijskim društvom iz 17. stoljeća. Ali, EU im zadnjih dana nije opasnost po suverenitet, ni euro, tj. euri im – i to u milijunskim iznosima – odjednom nisu nikakva opasnost...

A još prije nešto više od godinu dana udruženi su desničari zajedno s konzervativno orijentiranim udrugama poručivali "vrlo brzo ćemo voditi referendumsku bitku za hrvatsku kunu koja predstavlja zadnju obranu suvereniteta države", dok su predstavnike vlasti koji zagovaraju ulazak u zonu eura nazivali ni manje ni više nego – izdajnicima.

Samo, što je zapravo izdaja hrvatskih interesa, izolacionističko protivljenje europskim integracijama ili raditi na tome da Hrvatska narednih godina ima iz tri izvora europskog novca ima dotok sredstava od oko 7 posto BDP-a na godinu, što, kako primjećuje ekonomski analitičar Velimir Šonje, "nije zabilježeno u Hrvatskoj povijesti, osim možda u nekim kraćim povijesnim razdobljima kada je Austro-ugarska bila najpotentnija i najviše usmjerena na razvoj (dobre procjene o toj dalekoj povijesti nemamo, jer se nitko u Hrvatskoj ne bavi ozbiljno gospodarskom poviješću)".

Inače, Hrvatska i Grčka su (u postocima BDP-a) kroz Europski fond za oporavak i otpornost dobile najviše sredstava.

A kad već citiramo Šonju, dodajmo i kako taj analitičar smatra da će "samo o nama – našoj efikasnosti, kontroli korupcije, pameti i umješnosti u izvedbi projekata – zavisiti kakav će trag od svega ostati za desetak godina (tada će se svoditi kvalitativna bilanca učinka vodopada tuđeg novca)".

Šonje nadalje kaže:

"I malome Ivici je jasno da ovaj eurski balon nosi i opasnosti poput daljnjeg širenja i jačanja para-privatnog sektora koji će bujati uglavnom na poslovima s državom, no prilično sam siguran da će Hrvatska, kada se budu svodili računi, biti razvijenija zemlja nego što je to danas, jer ispod ovakvog vodopada novca ni staro natrulo drvo ne može ostati suho".

Dakle, sve je jasno. Antieuropski nastrojeni političari, gdje ste?! Papila maca jezik ili oštrite koplja i glancate sedla... Populistički je diskurs, čini se, upravo ostao bez jednog važnog aduta, onako kako zaraženi koronavirusom u velikom broju slučajeva ostaju bez osjeta mirisa i okusa.

E, da, zaboravih spomenuti da se početkom idućeg tjedna otvara prvi veliki poziv za bespovratne potpore investicijama poduzetnika ove godine i prvi iz instrumenta REACT-EU predviđen za pomoć članicama EU-a za posljedice koronakrize i za pripremu zelenog, digitalnog i otpornog oporavka. Na raspolaganju je 150 milijuna eura, odnosno oko 1,15 milijardi kuna namijenjenih za male i srednje kompanije u prerađivačkom sektoru, dok će se pojedinačne potpore kretati u rasponu od 500 tisuća do 7,5 milijuna kuna...

Ali, dobro, tu su turski šatori, a ako ni to ni zapali mase, ovdašnji se populisti uvijek mogu vratiti Srbima i Miloradu Pupovcu kao dežurnoj meti za jačanje junačke desnice.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. lipanj 2021 15:30