Eto, svaka škola se plaća, pa tako i ja moram platiti ovu", kazala je čitateljica koja se početkom tjedna obratila Jutarnjem listu sa zanimljivom pričom.
Ona i suprug su, naime, u rujnu zaboravili platiti parking u Puli, pa ih je pri povratku do automobila dočekala kazna tvrtke Pula Parking d.o.o. na iznos od 99 eura koju su isti dan i platili.
"Naravno da smo platili, pa bili smo krivi, ali tek smo naknadno na karti vidjeli da je sitnim slovima pisalo kako, ako platimo odmah, imamo pravo na plaćanje 50 posto kazne. Pa smo se Pula Parkingu obratili mailom i pitali bi li nam tih 50 posto mogli refundirati", ispričala nam je ova Zagrepčanka.
Ne treba puno naglašavati koliko su bili iznenađeni kad im je iz ove tvrtke stigla samo kratka i hladna poruka: "Ne vršimo retrogradni povrat uplaćenih sredstava. Sve je jasno evidentirano na listiću".
Samo tako - bez ikakvog pojašnjenja, pozivanja na neki propis ili općenito obrazloženja zašto tvrtka formalno-pravno ne bi mogla potrošaču vratiti novac.
Naša je čitateljica bila nezadovoljna ovim odgovorom pa je novi prigovor uputila drugostupanjskom tijelu, Povjerenstvu za zaštitu potrošača pri istoj kompaniji, od koje do zaključenja ovog broja nije uspjela dobiti odgovor.
Ipak, kako nas je kopkalo zašto inzistiraju na odbijanju povrata potrošaču, tvrtki Pula Parking poslali smo upit s nekoliko pitanja te smo ih zamolili da nam malo komentiraju ovu praksu.
Za razliku od dopisa potrošaču, nama su pristali pojasniti na temelju čega su donijeli takvu odluku.
Kažu da je ona utemeljena u Zakonu o obveznim odnosima, koji kaže da u takvim situacijama ne postoji osnova za povrat novca.
"Parkiranjem vozila na javnom parkiralištu pod naplatom korisnik usluge i Pula Parking d.o.o. kao isporučitelj usluge sklapaju Ugovor o usluzi korištenja javnog parkirališta prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanom ovim općim Uvjetima. Zakonom o obveznim odnosima je u članku 1112. stavku 1. propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi o ispunjenju uvjeta", kazali su.
U udruzi Potrošač potvrdili su nam kako je tvrtka formalno-pravno u pravu.
"Potrošačica je napravila omašku, no kako Zakon takve situacije nije učinio iznimkama, ne postoji osnova za povrat novca i tvrtka se toga, nažalost, ima pravo držati. Naravno da bi u smislu dobre poslovne prakse bilo logično u ovakvim situacijama izaći potrošačima u susret, ali to je stvar poslovne politike svake tvrtke hoće li tako nešto raditi ili neće", kazao je predsjednik udruge Potrošač Igor Vujović.
Pitamo ga znači li to da kompanija onda, ako potrošač pri plaćanju kazne zabunom upiše jednu nulu više, također nije dužna vraćati novac, ali on nam objašnjava kako je ovdje riječ o dvije različite situacije.
"Ukoliko osoba podmiri iznos koji je naveden na računu, pretpostavlja se da ga je i pristala platiti. No, ukoliko podmiren iznos bude drugačiji i to je posljedica pogreške, naravno da je tvrtka obavezna vratiti novac", ističe Vujović.
Ipak, dvije su stvari problematične u ovom slučaju - način na koji Pula Parking službeno odgovara potrošačima, bez ikakvog obrazloženja ili pozivanja na propis, te činjenica da je niti jedan zakon ne priječi da prema potrošačima bude i šire ruke nego što je to formalno-pravno predviđeno, ali to iz nekog razloga ne želi biti.
Evo primjera iz prakse - ni H&M ni Zara potrošačima koji su kupili robu u fizičkoj trgovini nisu dužni napraviti zamjenu u slučaju da se potrošač predomisli, ali obje to bez pogovora čine - naravno, ako roba nije uništena.
Isto bi bez pogovora mogao učiniti i Pula Parking, kao i svi ostali pružatelji usluga na području Hrvatske. Kojima je dobar odnos s potrošačima još uvijek miljama daleko...