U šali kažem da se osjećamo kao da nas je poplava izbacila! Ali dobro je koliko može biti. Počeli smo raditi, nastava se održava od utorka, iako je stanje još uvijek dosta konfuzno. Najvažnije je da su naša djeca dobro, oni su veseli, zaigrani, kako i treba biti. A učitelji... neki još uvijek brišu suze. Puno je to stresa, neizvjesnosti, ima i među njima onih koji su ostali bez svojih domova. I trebat će još puno vremena da se stvari vrate u normalu.
Mirjana Golub, ravnateljica Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" iz malenog naselja Gojevići u općini Fojnica u Bosni i Hercegovini tim nam je riječima, u kojima se miješaju nada i tuga, u najkraćem opisala život njezine škole koja još uvijek vida rane nakon katastrofalnih poplava koje su nedavno pogodile taj dio BiH. U noći između 3. i 4. listopada vodena je bujica nosila sve pred sobom, živote je u nabujalim rijekama ukupno izgubila najmanje 21 osoba u toj zemlji. Maleno mjesto Gojevići, u kojemu danas obitava 600-tinjak duša, jedno je od najteže stradalih, poginule su dvije, a iz obližnje Dusine jedna osoba.
- I ja sam još uvijek deprimirana i tužna. Selo je sravnjeno sa zemljom. To su ljudi koji su preživjeli rat, ima puno starijih ljudi, još uvijek mnogi ne znaju što će i kako će, odakle početi, hoće li selo više ikad biti onakvo kakvo je bilo. Ali, čvrsti su to ljudi, ne gube optimizam – odrješitim glasom govori ravnateljica Golub, s kojom smo se telefonski čuli u petak nakon lijepih vijesti koje su svojim kolegama iz BiH priredili hrvatski učitelji, okupljeni u školski sindikat Preporod. Ali, o tome malo kasnije.
Potopljene tri učionice, uništeno igralište, parking...
OŠ "Ivan Goran Kovačić", jedina škola na tom području koja nastavni plan i program provodi na hrvatskom jeziku, kako prepričava ravnateljica Golub, u Gojevićima ima centralnu školu s 50-ak đaka, dok je u osam kilometara udaljenoj Fojnici smještena njezina područna škola koju pohađa nešto veći broj učenika, njih 70-ak. Ravnateljica Golub rođena je u Gojevićima, tu je, kako kaže, njezina očevina, ali radi u školi u Fojnici.
Tako je bilo i toga kobnog petka 4. listopada – vraća nas nakratko u taj mutni i tmurni dan naša sugovornica:
- Taj dan mi smo u Fojnici u područnoj školi sretno otišli na posao, dok su se osam kilometara dalje ljudi doslovno borili za život. A ja taj dan nisam znala ništa! Zvali smo, ali mreže su bile odsječene. Nikakvu komunikaciju nismo mogli uspostaviti s Gojevićima. Ni telefonsku ni cestovnu. Voda je odnijela šest kilometara ceste. Tek drugi dan u subotu uspjela sam doći do svojih, nosila sam kruh preko brda. Do škole u Gojevićima prvi put sam uspjela doći u nedjelju navečer – prepričava Mirjana Golub užas koji je u svega nekoliko dana promijenio živote ljudi toga kraja.
Prizemlje školske zgrade u Gojevićima potopila je voda, uništeni su podovi u tri učionice, stradala su računala, printeri, voda i blato uništili su školsko igralište, parking, ogradu.. Vlaga i memla još uvijek šire neugodan miris po prostorijama škole, prizemlje je uglavnom nefunkcionalno, ali nakon dvadesetak dana i radova na čišćenju prostorija ovi su se hrabri prosvjetari odlučili vratiti na nastavu, uz ostalo i zbog toga da bi svojim učenicima "pomogli da se što prije vrate normalnom životu i drugim aktivnostima osim priča o toj stravičnoj noći i štetama koje imaju kod kuće". Tako je ravnateljica prenijela i svojim kolegama iz Hrvatske koji su se odlučili na humani potez prikupljanja pomoći za ovu školu.
- Trenutno je samo jedan dio dječice na nastavi u zbornici, a jedan dio u kabinetu na katu, ali nastava se uglavnom provodi normalno, koliko može biti. To je jedina škola koja radi na ovom području. Dio naše djece je iz mjesta, a dio putuje iz obližnjih naselja u krugu od desetak kilometara od Gojevića. Sve mi ove slike vraćaju u sjećanje rat, ali vjerujem i nadam se da neće biti većih posljedica za djecu. Imamo i psihološke timove po selu – još je ispričala ravnateljica. Ljudi su ovdje, dodaje i to, posebno zahvalni hrvatskoj Vladi koja je odmah poslala pomoć, važna im je, kaže, potpora i pomoć koja stiže iz Hrvatske.
‘Na trenutak ste nas izvukli iz ružne stvarnosti‘
A posebno mjesto zauzima donacija koja ih je dotaknula i s profesionalne i s ljudske strane. Hrvatski učitelji, članovi školskog sindikata Preporod, nisu dvojili kada je i iz njihovih skromnih bušti trebalo izdvojiti pomoć za kolege iz ove male, žilave škole. Kroz akciju "30 za 30" učitelji iz hrvatskog sindikata Preporod, u povodu 30. obljetnice osnutka toga školskog sindikata, u samo dva dana prikupili su ukupno 15 tisuća eura, odnosno 30 tisuća konvertibilnih maraka za obnovu OŠ „Ivan Goran Kovačić" iz Gojevića. Dodajmo i da tu nisu stali, isti iznos prikupljen je za Katolički školski centar "Sveti Josip" iz Sarajeva.
Obje donacije uručene su na svečanoj akademiji u povodu 30. obljetnice osnutka koju je sindikat Preporod organizirao protekli vikend u Sarajevu, a kojoj je nazočna bila i ravnateljica Mirjana Golub. Solidarnost i veliko srce hrvatskih kolega ostavile su je bez riječi:
- Nisam se mogla nadati tolikoj empatiji kolega iz Hrvatske, od kojih su mnogi i sami prošli rat, poplave, potrese. Zahvalna sam i što su nas pozvali na druženje, što smo na trenutak uspjeli izići iz one ružne svakodnevice koju živimo posljednjih dana. Novac će svakako dobro doći, uplaćen je na račun škole i bit će iskorišten na najbolji način – obećava Mirjana Golub.
Predsjednik školskog sindikata Željko Stipić kratko je poručio da su obljetnice Preporoda uvijek prilika da članovi - učitelji i nastavnici, pokažu veliko srce za zajednicu, ali i šire. Donacije i pomoć s ove adrese tako su dosad stigle i nakon poplava u Metkoviću i Gunji, u pošumljavanju opožarenih obronaka Mosora, pomoći stradalima u potresu u Petrinji i mnogim drugim sličnim akcijama.
