U Istru su stigli u četrnaestom stoljeću. Bavili su se ovčarstvom pa ih je posao iz Dalmacije prvo doveo na Krk, a onda i na naš najveći poluotok. Za jedne su Vlasi, za druge Ćiribirci ili Ćići, a u Rumunjskoj ih, odakle su podrijetlom, drže svojima, pa ih se naziva još i Istrorumunjima. Zato ih, s vremena na vrijeme, znaju obići razne delegacije iz Rumunjske, no među samim Ćićima prema tome su podijeljenog mišljenja: dok jedni misle da je Rumunjska zaista njihova pradomovina, drugi ne vide u toj činjenici nikakve poveznice.
Na Ćićariju su, uz dozvolu Frankopana, naseljeni u većem broju iz sjeverne Dalmacije u petnaestom i početkom šesnaestog stoljeća. Najviše ih je u mjestu Žejane. Selo se nalazi tridesetak kilometara zapadno od Opatije. Najčešća prezimena su Glavić, Jurman, Kovač, Uković, Doričić, Stambulić.
Ćići se služe jezikom koji je mješavina rumunjskog, hrvatskog i talijanskog. Nešto je manje od tisuću govornika, a broj im se svake godine smanjuje jer je dobar dio njih asimiliran pa se mlađi naraštaji više osjećaju Hrvatima nego Ćićima. Tako neminovno opada i broj onih koji govore ovim neobičnim jezikom koji je nastajao sasvim spontano, mimo institucija, pa se tako Ćići iz susjednih sela ne služe istim, nego sličnim jezikom.
Vlaški i istrorumunjski govori se u Žejanama i mjestima oko Čepićkoga polja pod Učkom.
Prava postojbina Ćića zapravo je Transilvanija ili Vlaška. U Dalmaciji se sve stanovništvo koje se bavilo stočarstvom i kao takvo je bilo nomadsko nazivalo Vlajima, a oni su se s vremenom asimilirali ili odselili dalje, prema Istri, gdje su u izolaciji Ćićarije do današnjih dana uspjeli sačuvati vlastiti identitet.
Nestanak ovog naroda "skrivili" su Slaveni i Osmanlije. Potonji su tjerali pred sobom Srbe i Hrvate čakavce, a oni bježali u Gradišće, preko mora u Molise ili na prostore današnje Slovačke.
Zbog ratova se i Ćići kreću prema sjeveru, pa su neko vrijeme proveli i na Velebitu.
Danas ih se poznaje po pokladnim običajima. Čuveni su kao zvončari odjeveni u bijele hlače, mornarske majice, ovčju kožu, sve "garnirano" s tri zvona, čije klepetanje tjera zimu.
Ćibirac je poznati hrvatski glazbenik Branko Črnac-Tusta iz punk sastava KUD Idijoti.