– Cure, što radite? – pitamo djevojke u modrim kutama na tovarničkom kolodvoru.
– Čistimo za izbjeglicama – odgovaraju Kristina Markanović i Kristina Lučić.
– Al’ i toga ima?!
– Kako nema, vidite i sami, znalo je biti na početku po 600-700 vreća smeća dnevno, al’ sad je sve picikato.
– Pa kako ste čistačice postale?
– Preko javnih radova, bile nezaposlene i zvalo nas s Biroa da radimo. Bit će plaća 2400 kuna. Rekli nam da ćemo raditi do prosinca, a možda i do proljeća. I, super nam je, prava smo ekipa, sve štima. Naradimo se junački, ali smo zadovoljne; osjeti čovjek ispunjenje, a i plaća dobro dođe...
– Pa, što bude u smeću?
– Svašta, deke, majice, ostaci hrane, pelene, govna....
– I nije vas strah?
– Nije. Nikad se ne možeš dovoljno paziti, al’ ...
– Čistimo za izbjeglicama – odgovaraju Kristina Markanović i Kristina Lučić.
– Al’ i toga ima?!
– Kako nema, vidite i sami, znalo je biti na početku po 600-700 vreća smeća dnevno, al’ sad je sve picikato.
– Pa kako ste čistačice postale?
– Preko javnih radova, bile nezaposlene i zvalo nas s Biroa da radimo. Bit će plaća 2400 kuna. Rekli nam da ćemo raditi do prosinca, a možda i do proljeća. I, super nam je, prava smo ekipa, sve štima. Naradimo se junački, ali smo zadovoljne; osjeti čovjek ispunjenje, a i plaća dobro dođe...
– Pa, što bude u smeću?
– Svašta, deke, majice, ostaci hrane, pelene, govna....
– I nije vas strah?
– Nije. Nikad se ne možeš dovoljno paziti, al’ ...