"Čekali su da Rusi borbama izbiju na Dunav i otvore si pristup Srbiji, a dobili su Zelenskog u Beogradu" – jedan je od brutalnijih internetskih statusa kojima je onaj prozapadni i antiputinovski dio Srbije popratio iznenadni posjet predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskoga svojem srbijanskom kolegi Aleksandru Vučiću.
Vučić, koji sve vrijeme svoje vlasti nastavlja vanjsku politiku koju je naslijedio od svojih demokratskih prethodnika, politiku sjedenja na više stolica, po tko zna koji put demantirao je one koji su u određenim trenucima proglašavali da se konačno odrekao Zapada i europskih integracija i konačno okrenuo Rusiji i Vladimiru Putinu.
Sada, pak, tu i tamo izlaze analize kako se konačno okrenuo Zapadu i kako je posjet Zelenskog to zakucao. Čini se da je i to jednako pogrešno kao i oni prvi zaključci: Vučić očigledno, unatoč sve jačim pritiscima da se konačno opredijeli, nastavlja lebdjeti u limbu u sve podijeljenijem i opasnijem svijetu.
U srbijanskoj i europskoj javnosti na različite je načine tumačen posjet ukrajinskog ratnog predsjednika srbijanskoj prijestolnici i grljenje čovjeka od kojega je rat napravio figuru koju mnogi nazivaju liderom slobodnog svijeta s autoritarnim liderom koji nikada nije krio svoje pozitivne emocije prema azijskim kolegama mnogo autoritarnijim od njega. Radoznali promatrači situacije zapitali su se kako će mediji koji podupiru rusku agresiju na Ukrajinu katkad – čini se – i jače od propagandne mašine u samoj Moskvi propratiti ovaj Vučićev izlet, no na tom se polju ništa nije promijenilo. Glavni prorežimski tabloidi dosta su zabašurili ovaj posjet prenijevši šture vijesti o protokolu, izbjegavajući tako da moraju objašnjavati svojoj publici, zakucanoj u proruskom raspoloženju, što se to, do vraga, dogodilo.
Poprilično zbunjena ostala je i oporbeno raspoložena javnost, makar onaj njezin veći dio koji je za europske integracije Srbije, ali ne može Vučića vidjeti na oči. Onaj manji dio koji bi sklonio Vučića, ali ostao vjeran kremaljskom diktatoru, nakratko je pak dobio krila. Točno stotinu javnih ličnosti, istaknutih nacionalista i boraca protiv ideje da je Srbiji mjesto na Zapadu, potpisalo je prorusko pismo javnosti u kojem su oštro negodovali zbog posjeta Zelenskog.
Slobodna Dalmacija o posjetu Zelenskoga Beogradu razgovarala je s bivšim veleposlanikom Ukrajine u Srbiji, danas umirovljenim diplomatom Volodimirom Tolkačem, koji je obnašao dužnost izvanrednoga i opunomoćenog veleposlanika Ukrajine u Republici Srbiji do kraja studenoga 2025. godine.
Gospodine Tolkač, Volodimir Zelenski tek je završio iznenadni posjet Beogradu. Kakva je vaša generalna ocjena tog posjeta?
– Ne želim iznositi baš sve aspekte svog razmišljanja o tome, ali mogu reći da sam prilično zadovoljan tim sastankom. Vidite, Srbi su kroz povijest – barem u novije doba – uvijek bili okrenuti Rusiji. No, danas, s početkom te sveopće agresije, dolazi do svojevrsne promjene u njihovom razmišljanju. Prije svega, danas je teško govoriti o nekakvoj slavenskoj zajednici ili bratstvu – onom slavenskom bratstvu koje se nekad isticalo, ideji da smo svi mi Slaveni i da je Moskva najbolji prijatelj Srbije. U ovoj situaciji Srbi se nalaze u svojevrsnom procjepu; ne mogu shvatiti tko je zapravo "Slaven" jer je velik dio slavenskog stanovništva na istoku – mislim na istočnoslavensku skupinu: Bjeloruse, Ukrajince i Ruse – danas pod napadom Rusije. To je jednostavno vrlo teško razumjeti.
U svakom slučaju, danas je teško bilo što reći jer je Srbija tradicionalno pokušavala balansirati između različitih centara moći. Znate vrlo dobro da su to radili u Titovo vrijeme, a mislim da znate da su to radili i za vrijeme dinastije Karađorđevića, kada su također pokušavali balansirati između Ruskoga Carstva i Austro-Ugarske. To je, dakle, njihov tradicionalni pristup. Hrvatska je s tim završila, no Srbija je nastavila s takvom praksom. Ono što je važnije jest da će sljedeći korak, po mojem mišljenju, vjerojatno biti sastanak s Rusima kako bi se pokušala održati ravnoteža i očuvala tradicionalna pozicija. Bilo je to početkom 2023. godine kada se Vučić sastao sa Zelenskim u Kišinjevu; bio je to prvi osobni susret dvojice predsjednika i vjerujem da otad ta dva lidera njeguju dobre osobne odnose
Mislite li da je ovo trenutak kada Vučić konačno bira stranu? Naime, neki analitičari to tvrde – iako nije prvi put da takvo što izjavljuju. Obično govore da će se prikloniti ruskoj strani, no ovaj put kažu da je Srbija konačno odabrala Zapad, pozivajući se pritom na njemačkog kancelara Friedricha Merza koji je poručio da se to mora učiniti, odnosno da Srbija napokon mora odabrati na koju će stranu.
– Mislim da je riječ o svojevrsnoj demonstraciji. Ne želim govoriti o zakulisnim radnjama, već o onome što je vidljivo: Srbi pokušavaju izvući najbolje iz svoje pozicije na europskom putu jer im se ruski put sve više zatvara, pa traže novo središte moći. Iako su se možda više oslanjali na Rusiju, danas doista traže novu ravnotežu.
Kao drugo, uvijek se šalim – a to sam govorio i samoj Srbiji – da bi, ako žele razumjeti rusku stranu, trebali pristati na razmjenu teritorija: neka ljudi iz Donbasa dođu ovamo, a oni (Srbi) neka odu u Donbas; tek bi tada shvatili o čemu je riječ. No, ozbiljno govoreći, Srbija se nalazi u situaciji u kojoj je okružena NATO-om – tu je Republika Srpska, ali sve ostale zemlje oko Srbije članice su NATO-a i EU-a. Položaj Srbije vrlo je težak, a ovaj posjet smatram jednim od najvažnijih jer njime Srbija nastoji Europskoj uniji pokazati da je na dobrom putu, ali uz određene nacionalne posebnosti. Te posebnosti podrazumijevaju nepriključivanje zajedničkoj vanjskoj politici te iskorištavanje svih pogodnosti suradnje s Rusijom – prvenstveno u energetskom sektoru i slično. Mislim da će se takva igra nastaviti, uz određene pomake prema Zapadu.
Vidjeli smo komentare kako ovaj posjet jasno pokazuje da Rusija ne može pobijediti u ovom ratu, odnosno da ga zapravo gubi – takva su stajališta s ukrajinske strane. Slažete li se s tim?
– Slažem se. Srbija vrlo oprezno prati situaciju na bojišnici. Čini se da imamo dobre izglede na terenu, a Srbija to vrlo dobro razumije.
Koji su interesi ukrajinske strane, odnosno predsjednika Zelenskoga za ovaj posjet? Naime, Srbija je svojevrsna "rupa" na europskoj karti jer znatan postotak stanovništva podržava Rusiju u ovom ratu. Postoje zemlje koje od početka snažno podupiru obranu Ukrajine, i kada je riječ o političkom vodstvu, i kada je riječ o velikom postotku stanovništva. Predsjednik Zelenski uputio se, ipak, u Beograd, a ne u neki drugi glavni grad u okruženju.
– Vrlo dobro razumijem da naš put prema EU-u nije lak. Možda nam je položaj na političkom planu znatno bolji, ali suočavamo se i s drugim izazovima. Dobro znate da danas imamo određenih problema sa susjedima – prije svega s Mađarskom, a možda sada i s Poljskom. U tom kontekstu, mnoge su zemlje inzistirale na tome da bi naš proces pridruživanja Europskoj uniji mogle nadmašiti druge države kandidatkinje s Balkana.
Upravo zato vidite da je naš predsjednik parlamenta organizirao i inicirao prvi sastanak u Srbiji posvećen našem zajedničkom procesu integracije u EU. Danas vidim i da slijedi drugi sastanak koji će dodatno osnažiti taj proces. Vidite, nakon nekoliko godina – a mislim da je riječ o ključnim trenucima – potpisali smo memorandum sa Srbijom o suradnji na integracijskom putu. Taj je sporazum, odnosno memorandum, krajem svibnja potpisala naša potpredsjednica Vlade koja je prethodno boravila u Beogradu. Nakon toga uslijedio je sastanak našeg predsjednika parlamenta u tome gradu, a treći korak je dolazak našeg predsjednika.
Također mogu reći da su njihovi dobri osobni odnosi započeli u Moldaviji, možda 2023. godine, te su se razvijali tijekom protekle tri godine – mislim pritom na odnos između ta dva predsjednika.
Dakle, kažete da je glavni razlog ovog posjeta bio ponajprije pospješivanje procesa europskih integracija, a ne nabava oružje ili takva vrsta potpore iz Srbije kao što se može čuti u javnosti?
– Ja jesam u mirovini, ali ne mogu govoriti o oružju i sličnim stvarima.
Možda da se vratimo na Srbiju i vaše iskustvo: bili ste veleposlanik u zemlji koja iskazuje najveću potporu ruskoj invaziji. Kakvo je bilo vaše iskustvo na toj poziciji? Znamo da ste bili prisutni na nekoliko skupova potpore Ukrajini – iskreno, nije bilo mnogo ljudi, tek nekoliko hrabrih Rusa koji se protive ratu i žive u Srbiji, neki antiratni aktivisti iz Srbije i poneki Ukrajinac (jer u Srbiji ih živi znatno manje nego u drugim zemljama koje podupiru Ukrajinu), ali sveukupno to nije bio velik broj. Tu je i činjenica da je Srbija regionalno sjedište agresivne ruske propagande – neki kažu da je ta propaganda odavde čak snažnija od one iz same Moskve. Kakav je bio osjećaj biti veleposlanik u takvoj zemlji?
– Uvijek kažem da je moja prva dužnost kao veleposlanika – prije svega – razumjeti situaciju, a tek onda reagirati. Mogu reći samo jedno: diplomatski je posao vrlo težak. Glavna zadaća diplomacije, po mom mišljenju, jest održavanje odnosa među zemljama i iskorištavanje svih prilika – ne samo onih nužnih – za to. Ponekad mislim da su ovi posjeti također rezultat te situacije.
Drugo, važno je vršiti, možda ne snažan, ali stalan utjecaj na medije i javnost. Navest ću vam jedan primjer situacije koja me uvijek iznova ljutila, ali na koju sam često dobivao odgovor: "Razumijemo vas jer smo i mi bili u takvoj situaciji tijekom NATO-ova bombardiranja 1999. godine". A to je bilo "blago" bombardiranje od strane NATO-a. Spominjem ovaj primjer jer u svom radu moram biti vrlo oprezan i voditi računa o povijesnim vezama; uvijek podsjećam Srbiju da su Rusi potpuno uništili povijesno i administrativno središte Srba u Ukrajini – "Slavenosrbiju" u Bahmutu*. Nije lako djelovati u takvoj zemlji, ali smatram da dužnost veleposlanika nije stvarati sukobe. Ponekad je teško pronaći način za jačanje međusobnog razumijevanja; svi moramo biti oprezni jer dobro znamo da je Srbija autoritarna zemlja – ako kažete nešto protiv njezinih čelnika, možete biti sigurni da će vam pristup medijima biti blokiran.
(*Grad Bahmut je bio upravno središte Slavenosrbije, autonomnog vojno-upravnog teritorija Ruskog Carstva koji je postojao od 1753. do 1764. godine.)
Za kraj, kakav je vaš komentar na odnos Europske unije i Srbije? Postoji svojevrsni pritisak na Srbiju da uvede sankcije Rusiji i zatvori one kanale i medije koji zapravo šire rusku propagandu. Ipak, Srbija je uspjela zadržati vlastiti kurs; traje već peta godina rata u Ukrajini, a situacija se nije bitno promijenila. Iako je predsjednik Zelenski bio tu, ti mediji nastavljaju širiti žestoku rusku propagandu i zavoditi ljude. Smatrate li da je pritisak Europske unije i Zapada općenito na Srbiju bio dovoljan ili je mogao biti snažniji? Koja je vaša poruka Europskoj uniji, a možda i Hrvatskoj kao njezinoj maloj sastavnici?
– Nije tajna, javno sam na nekim konferencijama govorio o tome da je Srbija, kao nasljednica bivše Jugoslavije, imala koristi od Europske unije: slobode kretanja, mogućnosti dobivanja kredita ili financiranja projekata iz europskih fondova i tako dalje. No, danas je vrijeme da Srbija ne ubire samo plodove, već da preuzme odgovornost i ispuni svoje obveze – da obavi taj nezahvalan posao i provede promjene u medijskom prostoru, osigura slobodu medija. To je vrlo teško učiniti, ali mislim da je došlo vrijeme da Europska unija kaže: "U redu, ako ne želite iskoristiti ove procese integracije, ograničit ćemo određene aspekte naših odnosa pa ćemo vidjeti kako će to izgledati". Ne bih bio sretan da do toga dođe, ali moram reći da je stav srbijanskog društva vrlo čvrst...
Mislim da će se i predsjednici koji dođu nakon Vučića suočiti s istim problemom – možda će imati drukčiji predznak, ali problem ostaje isti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....