StoryEditor
HrvatskaPrva presuda u Hrvatskoj

Vlasnicu stana iz Splita država mora obeštetiti sa 136 tisuća kuna

13. travnja 2016. - 09:30
presuda nova

Sutkinja Općinskog suda u Splitu Vesna Šprljan Prelević donijela je prije dva dana presudu, "povijesnu" i doduše nepravomoćnu, ali prvu takve vrste, a koja se tiče prava vlasnika privatnih stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

Po toj presudi država Hrvatska mora Nini Berović iz Splita, vlasnici jednog takvog stana od 95 kvadrata, isplatiti 136 tisuća kuna plus zatezne kamate kao razliku između najamnine koju plaća zaštićeni najmoprimac u njezinu stanu i slobodno ugovorene najamnine sukladno odluci Vlade RH za stanove u vlasništvu RH koja iznosi 15 kuna po četvornome metru.

Naime, vlasnica stana je 2004. godine od majke naslijedila stan u kojoj je već kao zaštićeni najmoprimac živjela C.T. sa svojom kćerkom te je s njom zaključila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Zaštićeni najmoprimac C.T. je to pravo stekla kao član obiteljskog domaćinstva svog pokojnog supruga i nositelja stanarskog prava na tom stanu, a koji je to pravo stekao 1957. godine.

- Sud smatra utvrđenim kako u konkretnom slučaju, cijeneći sve okolnosti, tužiteljicu pripada primjerena najamnina u visini koja je određena prema razlici između zaštićene najamnine koju je tužiteljica primala za razdoblje od stjecanja vlasništva predmetnog stana pa do podnošenja tužbe (radi se o iznosu od 42.108,93 kuna, a tužba je podnesena 26. siječnja 2015. godine - op.a.) i slobodno ugovorene najamnine sukladno odluci Vlade RH za stanove u vlasništvu RH koja iznosi 15 kn/m², a koja je još uvijek dvostruko ako ne i trostruko manja nego što bi iznosila tržišna najamnina. Kako se radi o stanu u vlasništvu tužiteljice površine 95 m² koji kada se pomnože s 15 kn, a za razdoblje od 19. srpnja 2004. g. do podnošenja tužbe bi se radilo o 10 godina i 5 mjeseci, dolazi se do iznosa od 178.125 kn. Od toga treba odbiti iznos zaštićene najamnine od 42.108,93 kn pa se dolazi do utuženog iznosa od 136.016,07 kuna - stoji u obrazloženju presude sutkinje Šprljan Prelević.

U presudi se napominje i da su vlasnici stana povrijeđena vlasnička prava zajamčena "odredbama čl. 1. protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda" jer ne postoji ravnoteža između interesa vlasnice stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca pošto je vlasnici nametnut "prekomjeran individualni teret".

- Naime, tužiteljica kao vlasnica stana već punih 10 godina nije u mogućnosti koristiti svoj stan, nije u posjedu istog, kao što to nije mogla ni njezina prednica, a izvjesno je da će tako biti i ubuduće. Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom predmetnog stana zaključen je na neodređeno vrijeme, nije očekivati da će zaštićeni najmoprimac sam napustiti stan, a prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca će po smrti prijeći na kćerku, člana obiteljskog domaćinstva, koja ima nepunih 50 godina života. Sustav zaštićenog najma nije ograničen nikakvim rokom jer ova vrsta odnosa može trajati neograničeno, pa tako sustav zaštićenog najma može trajati kroz nekoliko generacija. Troškovi kojima je tužiteljica kao vlasnica stana izložena (jer mora plaćati pričuvu i održavati predmetni stan) višestruko nadmašuju iznos zaštićene najamnine. S druge strane, u domaćem pravnom sustavu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje ravnoteže između interesa najmoprimca i najmodavac - obrazlaže se u presudi.

Sutkinja navodi da prema važećim zakonskim odredbama, vlasnici stanova imaju neznatan ili nikakav utjecaj na izbor najmoprimca ili bitne sastojke ugovora o najmu, a ulazak vlasnika u posjed stana, odnosno pravo na otkaz ugovora podvrgnuti su brojnim strogim ograničenjima, dok troškovi kojima su vlasnici izloženi višestruko nadmašuju iznos zaštićene najamnine koja je višestruko manja od tržišne najamnine.

- Zaključak je suda da trenutačni pravni propisi u RH u pogledu zaštićenih najamnina nisu ostvarili pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu grupu (najmodavce). U konkretnom slučaju tužiteljica (vlasnica stana - op.a.) mora snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca. Zbog toga je došlo do povrede njezina prava na mirno uživanje vlasništva, a što je sukladno zaključku iz presude Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Republike Hrvatske - zaključila je sutkinja u presudi objavljenoj 11. travnja.

Ipak se kreće

Nakon presude u slučaju Statileo pokrenuto je još postupaka pred domaćim sudovima, a ovo je, koliko znam, definitivno prva ovakva presuda. A što ona znači? Ako postane pravomoćna, ona će značiti tek malu satisfakciju jer to što je gospođi Berović dosuđeno i nije prava razlika između zaštićene najamnine i tržišne najamnine. Daj Bože da država nešto napravi i vidjet ćemo što će ovdje biti dalje i na koji će način ovo biti naposljetku pravomoćno riješeno. Ali, svaki korak, pa i ovaj "mali", dobar je za početak rješavanja problema koji država godinama izbjegava riješiti - komentirao nam je Doris Knego, dopredsjednik Udruge "Proljeće", koja okuplja privatne vlasnike stanova, kuća i zemljišta u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Deset tisuća eura

Slučaj Statileo protiv Hrvatske je predmet u kojem je Europski sud za ljudska prava odlučio da Hrvatska mora nasljedniku danas pokojnog vlasnika stana Sergeju Statileu platiti 8200 eura novčane odštete, 1500 eura nematerijalne štete i 850 eura troškova i to zato jer je tužio državu smatrajući da mu je, kao vlasniku, narušeno pravo da raspolaže svojim stanom i da od najmoprimaca traži tržišnu naknadu za stanovanje u njegovu stanu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. rujan 2020 12:01