Svaki put kada netko labilnijeg psihičkog stanja ilegalnim oružjem počini bestijalno ubojstvo, ili ga barem pokuša počiniti, svi u Hrvatskoj "padaju u nesvijest", kao da se to nikada prije nije dogodilo i kao da se više nikada neće dogoditi.
Tada novinari i svi oni koji pisanom riječju mogu pomoći da u ovoj zemlji svima bude nešto bolje i sigurnije živjeti potroše "tonu" tinte i novinskog papira kako bi dobili izjave od političara. Političari pak tada pojašnjavaju kako "mi možemo", "mi moramo" i "mi hoćemo" učiniti nešto da se ovakve ili slične stvari više nikada ne bi ponavljale.
I nakon njihovih izjava sve ostaje mrtvo slovo na papiru, jer za nekoliko mjeseci ponovno netko labilan počne negdje po Hrvatskoj "rokati" iz nekakvog ilegalnog oružja.
A da to nije za čuđe...