Vili Beroš ‘general‘ je antipandemijskog rata koji vojsci nije osigurao ni metke, ni kacige, ni hranu. Je li krajnje vrijeme da ‘ministar bez cjepiva‘ ode?

Zaslužuje li šminkerski ministar lijepih, no posve ispraznih manira - čiji poznanici za goleme poreznoobvezničke novce izrađuju neupotrebljive digitalne platforme, dok on naciji nije u stanju nabaviti niti minimalne količine cjepiva – da mu se javno zaziva ostavka?

Vili bez Cjepiva bi jamačno ovdje refleksno odgovorio „hvala vam na ovom pitanju“, pokušavajući tradicionalnom bonton piruetom razvodniti građanski bijes i razočaranje, no vrijeme ove vrste verbalnih trikova odavno je prošlo, dragi naš ministre. Nema ni te premijerske podrške koja može ublažiti sve snažniji kolektivni osjećaj prevare.

U zdravstvenom je resoru kaos kakvoga nije bilo ni u najgorim ratnim danima, a mi smo – barem nominalno – sad u uzvišenim, europskim vremenima. I iz te perspektive...