- Ovdje da su cajke? Nikad, to ste vi nešto pobrkali, odgovara nam konobar čiji pogled nemirno leti prema žednim gostima, uglavljenim za visoke stolce terase La Bodege, u Bogovićevoj ulici.
Subota je, prošla su 22 sata, štiklice oko nas klopoću po lokvama, kiša se slijeva niz rubove suncobrana. Iza staklene stijenke lokala, pognut nad akustičnom gitarom, goste zabavlja Sebastian Popović, pjeva Pađen bend, pa u hipu prelazi na Plavi orkestar i pita publiku šta Loša čeka od rođendana pa do rođendana.
- Samoooooo poziv tvoj!!! Makar prazne riječi, bit će dovoljan mi znak…, odgovaraju mu dubokim navijačkim baritonom skupina mladića okružena oko butelje vina.
Zasad sve izgleda dijametralno suprotno onome zbog čega smo došli. Prošli tjedan, na društvenim mrežama kružio je video gdje mladić, poduprijet glasnim ozvučenjem vinskog bara La Bodege, titrajućim narodnjačkim glasom pjeva onu Sinana Sakića, čuvene folk zvijezde - Lepa do bola. Komentari su bili šaroliki, od onih punih podrške, pa do zgražavanja što cajke rade u centru Zagreba.
Išli smo provjeriti je li i jučer navečer nekim sličnim sadržajem testiran rafinirani ukus Zagrepčana, što svi ovi silni gosti ovdje traže i kako noći ovdje počinju i gdje završe. Naišli smo na neopterećene mlade, vesele i lijepe ljude, koje uglavnom ne zanima previše svira li Halid, Oliver ili Toma. A sviralo je sve to.
Na pola puta
- Oprostite, budu li ovdje cajke?, ne odustajemo i vučemo za rukav djevojku stol do nas, dok Popović pjeva Lanu Jurčević. - Jeste li često ovdje?
- Nisam ovdje često, zaista, došla sam radi prijatelja. A što ste vi, neki novinari, odgovara nam mudrica.
- Da.
- A kaj, došli ste napisati “Katastrofa u centru, sviraju cajke”?, pronicljivo će.
- Da, priznajemo.
- Potpuno vas podržavam. Iako prijatelj kaže da to nije slučaj, moguće je da će pjevač kasnije podleći pritisku publike i da će se stvari iza ponoći promijeniti.
A ništa, zahvaljujemo i ostajemo čekati. Popović ruši sve naše predrasude i svira Indexe. Najavljuje pauzu, muziku uživo sada mijenjaju audio snimke. Sada gosti La Bodege upijaju riječi Colonie, potom, ni manje ni više, ide Ace of Base i “sve što ona želi”.
Stižemo do dvije djevojke, saznajemo da su sestre, programerka Marta (29) i Dara (24), studentica turističkog menadžmenta. Često su tu i znaju da su tu obično u igri dva benda, jedan svira zabavno, drugi narodno. Premda imaju dojam da je hrvatski trash glavni.
- Inače je još bolja atmosfera ovdje, ipak je loše vrijeme uzelo danak, kažu sestre. Kasnije će ili u narodnjački klub Ray ili u karaoke bar Praćka, poznat po rock, pop i domaćim hitovima. Pauza završava, čini nam se da smo ‘našli na pola puta‘ do poznatog balkanskog melosa, dok Popović prepjevava Nedu Ukraden. Stvari se zahuktavaju, pao je i Halid Bešlić koji neće da mu vide suzu, a sad gosti pjevaju i “Drska ženo plava”.
- Ovo je cajka, evo je, ovo je cajka!, tužaka nam Željka Joksimovića ona mudrica što zna koji je naš novinarski zadatak. Ali, u dubini duše znamo da to nije Sinan Sakić, Seka Aleksić ili pak Ceca. I evo ga opet, svira Zabranjeno pušenje.
‘Bolje nego u Austriji‘
Stižemo do dva mladića, zovu se Ivan Topić (22) i Marko Tokić (22). Obojica žive u Austriji, u Zagrebu su s jednom mišlju - dobro se zabaviti. A Cvjetni je njima upravo sinonim za to, gdje drugdje ima toliko mladih ljudi, kažu. A glazba, odgovara li im?
- Da, ovdje smo kada želimo ovako čuti nešto domaće. A kada hoćemo srpsku glazbu, idemo u neki klub, kaže Ivan.
Pitamo ih je li im skupo, bocu vina ispred njih platili su 45 eura. - Kako kome. Nije jeftino, ali je sigurno bolje nego u Austriji, smije se Marko.
Naš zabavljač Popović i dalje nemilice miješa žanrove i narječja u svom repertoaru, publika na svaku otkida. Pjeva pop-folk hit Nataše Bekvalac “Kao nikotin”, vraća se potom u Hrvatsku s Draženom Zečićem koji konstatira da nitko nema dva života, pa ni on sam. A simbolično, nešto malo prije ponoći, kreće čuveni boemski narodnjak kafanske zvijezde Tome Zdravkovića s pjesmom: Ponoć je.
- Meni je već Toma malo dosadio, poslije filma Toma neko zasićenje, kaže nam studentica psihologije kada je pitamo o glazbenom ukusu.
Tu je s ekipom, veselom, kako se nazivaju za ovaj članak. Svi su studenti, njih dva dečka i tri djevojke, većinom s ekonomije. Oni vole svu glazbu, naročito zabavnu, ovdje su jer žele čuti hrvatske hitove. A mogu proći i druge stvari.
- Toše Proeski, Željko Joksimović, ali može i Nataša Bekvalac, nabraja jedan od mladića svoje favorite.
- I Oliver, Oliver nikad ne dosadi, slažu se svi i ponavljaju razdragano: Oliver…
Pozdravljamo se s ekipom, neki od njih kažu da će doma, neki će u narodnjački klub Ex. Mi ćemo doma, a i Popović lagano deeskalira atmosferu opet sa Zabranjenim pušenjem i nešto prije jedan se povlači kao i većina gostiju.
Skupljamo stvari i odlazimo. Plaćamo tri runde 47 eura za nas dvoje, puštamo jednu suzu da se stopi s kišom i čuvamo drugu za naplatu parkinga. Pozdravili smo se s Cvjetnim trgom, uz onu staru “Tvoja ljepota boli”, narodnjačke zvijezde Saše Matića, što je dopirala iz Old Minera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....