Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić danas je u videu objavljenom na društvenim mrežama postavio pitanje je li potrebna gradnja novih islamskih centara u Hrvatskoj.
Miletić smatra da su postojeći prostori dovoljni za potrebe muslimanskih vjernika, kojih prema njemu ima 50.000, te da bi, kako je rekao, trebalo uvesti reciprocitet prema kojem bi "za svaki islamski centar ili džamiju u Hrvatskoj trebalo graditi katoličku crkvu u Saudijskoj Arabiji ili Kataru".
Miletićeva objava izazvala je različite ostrašćene reakcije i u komentarima njegove objave, no pravi odogovor uslijedio je na Facebooku od Nadje Berbić, dugogodišnje novinarke Novog lista. Ona je Miletiću odgovorila dužim tekstom koji prenosimo u cijelosti:
- OTVORENO PISMO SVIMA OSIM MARINU MILETIĆU!
Rado bih ovo pismo počela kako i priliči - s poštovani gospodine - ali saborski zastupnik Marin Miletić svojim je Facebook videom o opasnosti građenja džamija, i u strahu od "muslimanske najezde", izmaknuo svakom ozbiljnom obraćanju.
Ne može se polemizirati s iracionalnostima, pogrešnim navodima, a još manje sa zahtjevom da mi, Bošnjaci i građani islamske vjeroispovijesti, tražimo od arapskih zemalja poput Saudijske Arabije da grade crkve - pa koliko crkvi, toliko džamija, jer je, po njegovu sudu, džamija u Hrvatskoj previše. Uz to, niti se gradi nova džamija u Zagrebu. A niti na Krku, gdje kao i u mnogim drugim gradovima postoje mesdžidi, kuće bez minareta u kojima ljudi obavljaju molitvu.
Podsjeća me to na Bekima Sejranovića koji je na pitanje je li musliman, nekim djevojkama odgovorio: "Malo”. E, tako bismo valjda svi trebali uzeti na znanje da budemo muslimani, ali, onako malo. Folklorno. U natruhama.
Zato se ne obraćam Marinu Miletiću, nego osobi NN i njegovim sljedbenicima. Hajka je već poodmakla, a glasa nitkoud. Znam, pametni radije šute. A islamskim se vjernicima, pa i onima koji nisu vjernici, omataju uzde oko bogmolja, jer valjda je to sad legitimno. Sezona davno otvorena.
Na stranu i to. U Rijeci sam rođena prije 70 godina. Ovdje su rođeni moja kći, njen suprug i njihove dvije kćeri. Moj najveći kapital i dragocjenost koju sam dobila od svojih roditelja jest čisto ime. Četrdeset sam godina radila u Novom listu i nevjerojatno je koliko se ljudi još sjeća tog razdoblja. Znaju tko sam i što sam. Nikad nisam imala problem jer postim Ramazan, ponekad odem u džamiju, a za Bajram napravim baklavu. Bezgrešna kao NN sigurno nisam; puno sam se puta ispričala onima kojima sam nenamjerno ili nemarom nanijela nepravdu. To su me naučili moji učitelji, a još više moji plemeniti roditelji – Fadila i Muhamed Tokalić.
Onaj tko ne zna kakva su dobročinstva ti ljudi činili cijeli život – od trećemajaca, lučkih radnika, školaraca i studenata, do izbjeglica iz Slavonije i Bosne – sigurno je barem jednom prošao kroz njihovu ćevabdžinicu iz koje se nitko nikada nije vratio gladan, ni s novcem ni bez njega. Kad je počeo rat, moj je otac otišao u riječki Krizni stožer i rekao: "Treba li braniti Rijeku? Evo od mene svaki mjesec šleper brašna."
O tome koliko su on, naši sugrađani i prijatelji podijelili odjeće, obuće, školskih knjiga i hrane, neću ni govoriti. Pa valjda je to bilo normalno. Obiteljska kuća na Zametu primala je po dvadeset, trideset izbjeglica mjesecima, I godinama mjereno, dok smo se mi stisnuli u roditeljskom stanu. Kod Fadile su se na Zametu svi dočekivali s osmijehom, u neuglednoj pečenjari, ali s toplim gostoprimstvom.
Teško je uopće nabrojati koliko je i kroz zagrebačku džamiju prošlo izbjeglica, čak kada su otvarana vrata kasarni JNA u Sloveniji, autobusi mlade vojnike iz svih krajeva bivše države nisu mogli narazvažati koliko ih je bilo. Slali ih u iste te mesdžide, i u zagrebačku džamiju na putu ka kućama.
Moj otac bio je jedan od tri osnivača Islamske zajednice u Rijeci i među manje od dvadesetak utemeljitelja Islamske zajednice u Hrvatskoj, sanjajujući izgradnju džamije i kumujući tome. Uz ostale generacije članova te male zajednice koja je u Hrvatskoj i u Rijeci oduvijek jako poštovana. Na dan kad se polagao kamen temeljac Islamskog centra u Rijeci, moj je otac umirao u bolnici. Deklaraciju s Kur’anskim ajetom u temelje minareta – smanjenog da ne bi smetao – položio je umjesto njega moj brat, koji je bez naknade vodio i koordinaciju izgradnje Islamskog centra.
Po našoj tradiciji, tvoje je samo ono što podijeliš. Tako smo odgojeni. Tako je obitelj Tokalić živjela. Od Fiorello La Guardije na Brajdi gdje sam odrasla do Zameta gdje smo se kasnije nastanili.
Moj otac došao je u Rijeku 1948. godine. Pričao mi je da su uz građevince, prometnicu do Zameta gradili I radnim akcijama. Eto, izgradio je put do svoje kuće. Živjeli smo građanskim životom u kojem se nikada nisam osjećala manjinom. Jer sam se osjećala integrirano. Nikad u životu nisam glasala na manjinskim listama jer se tako nisam osjećala, niti su moji sugrađani za mene bili manje moji zato što su došli otkud god da jesu.
Ako su ljudi nakon šezdeset godina nastojanja konačno dobili Islamski centar, kome je to i kako naškodilo? Umjesto da se molitve obavljaju po sportskim dvoranama, sada postoji dostojanstven prostor. NN ne zna koliko je novca potrošeno zbog silnih premještanja terena (čak tri puta), pa ponovljeno plaćanih terena, projekata i planova, ali to se ticalo isključivo onih koji su za to izdvajali ne ometajući nikoga, pa ni ezanom koji se ionako čuje samo u ramazansko vrijeme. Nije u tome poanta. Niti minaret i ezan moraju parati nebo.
Jednom sam u tom Islamskom centru susrela NN-a, koji je došao u posjet tadašnjem prijatelju i suradniku, iznimno cijenjenom riječkom glavnom imamu Hajrudinu ef. Mujkanoviću koji danas s obitelji živi i radi u Švicarskoj. Mujkanović ostaje konsterniran objavama NN-a. Sigurna sam da NN – kao i svi oni koji i u čudnim skupinama građana uvijek imaju onog presedan-prijatelja, o efendiji Mujkanoviću misli sve najbolje. Što ga više voli iI‘ poštuje, to urednije pljuje po cijelom kontekstu iz kojeg je taj pošteni čovjek izrastao.
Elem, takve kao on je uspio uvrijediti. A možda se zabavlja time da sličnima uspije priprijetiti.
Čega se pametan stidi…..Ili je sezona lova?
Mene je sram onoga što o muslimanima NN iznosi u svojim video-uratcima. I znam da će ih biti još. Ja s čuđenjem (i valjda naivnom glupošću) gledam koja se hajka vodi u komentarima; ma sve se zlo skupilo i prijeti od nas koji od sveg terorizma imamo oklagije za pitu, a od okultnih aktivnosti na čudan se način molimo Bogu. Zamislite, u džamijama!
No, ja se još uvijek uzdam u ljude. Pitajte one koji nas poznaju, muslimane, Bošnjake, Hrvate islamske vjeroispovijesti, ljude poput mojih roditelja i moje obitelji - čime su ljudi poput nas zaslužili, da ih netko šalje po arapskim zemljama ne bi li mu NN u Hrvatskoj priznao prava koja je Ustav davno riješio?
Znam, moje očekivanje je "trijumf nade nad iskustvom", jer su sijanje straha i primitivizma vazda glasniji, a konformizam iz fotelje udobniji. Naravno da neću ići po arapskim zemljama tražiti crkve ni džamije – kakve ja uopće veze imam sa Saudijskom Arabijom, pobogu?
Kažu ljudi: "Čega se pametan stidi, tim se budala ponosi." Ali ja bih radije parafrazirala: Čega se pošten srami, tim se zlo, neznanje i primitivizam nadahnjuju. Mene je sram onoga što NN imputira. Sram me je pred mojim precima, mojim učiteljima i mojim roditeljima. Sram me je pred mojim potomcima. Sram me je pred mojim sugrađanima s kojima sam odrasla u prijateljstvu i zajedništvu. Sram me je tolikog kapaciteta za mržnju i netrpeljivost da ga ne bi progutala niti najvećih svjetska katedrala. Nema tih kvadrata u koje to može stati.
To bi bilo isto kao kada bih ja NN-u kazala kako je njegovo izraelsko putovanje nadahnulo kvaziinkvizicijsku hajku kojom potpaljuje lomače novih progona. I dnevno neće uzmaknuti ni centimetra.
Ne bojte se, NN, nitko vam neće nauditi. Nama ne pada na pameti otimati tuđe centimetre koji su vaš svakodnevni plijen. Nama ne treba ni kvadratni milimetar vaše mržnje. Jer bi nas otrovalo. Za razliku od vas, znamo živjeti u prostoru koji se ne mjeri kvadratima, nego odgojem, obrazom i čovječnošću", napisala je u Facebook objavi Nadja Berbić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....